Nervoza
- Beyond Le Fov
- rank14

- Postovi: 1569
- Pridružen/a: 06.02.2010, 21:48
- Has thanked: 425 times
- Been thanked: 1459 times
Re: Nervoza
Da, poznato. sve sta se desava psiholoski ima energetsku pozadinu i zapravo je interpretacija energetskog stanja i desavanja na tom nivou, bitno je za znati da energetski iscrpljeno tijelo (emotivno, psiholoski, seksualno, stimulansima, losa prehrana, itd.) ima slabo polje oko sebe, sta direktno i konkretno znaci malu otpornost na vanjske utjecaje, upijanje okolnih energija kao spuzva vodu, nemogucnost meditacije, tisine, koncentracije, svijest isprekidana stalno ju poklapaju strujice misli po neuronskoj mrezi, pa bude kao igraliste po kojem ostaje hrpa smeca s kojim onda poistovjetimo svoj ja. Energija je valuta svemira, ljudi je nisu ni svijesni, to zlato dobiveno od duse koje bi trebalo napajati njen zivot u tijelu i lampu svijesti ljudi trose i bacaju na najtrivijalnije nacine kao da je nista. Snazno energetsko polje tijela znaci snazno biti svoj, imati visoku svijest i moci se s lakocom kretati u ovom mmorpg-ju.
Saznao sam za tu tehniku mantranja prije vise godina u nekom kontekstu u knjizi t. campbell - my big toe ali sam zaboravio na to, no nedavno sam jeo gljive i doslo mi je spontano. sjedio sam u fotelji, u lijevoj ruci velika pirit kocka, u desnoj apofilit, glazba neka samanska ugodna, energija mi pici kroz kraljeznicu toliko da se lagano tresem, pocnu mi se otvarati mnoga vrata podsvijesti, u jednom trenu umom zasicenim downloadom i gledistem iz beskonacno mnogo kuteva odlucim da jedino sta zelim je mir i sadasnji trenutak, tada mi se na vrhu jezika pocnu stvarati recenice od nepostojecih rijeci sastavljene od postojecih slova, lagano ih mrmljam i promatram kako um postaje beznacajan, njegov sadrzaj samo sum i magla navucena preko svijesti i intuicije, pojavi se ono esencijalno, tada se sjetim svog prvog tripa u kojem sam spoznao varku uma i rasplakao se kao nikad znajuci da cu opet utonuti u njegovu pricu i izgubiti se u ovoj mmorpg (massively multiplayer online role-playing game), no cujem utjesni odjek u pozadini u stilu "nema veze, trenutni zivot u tijelu samo je trenutak vjecnosti u onome sta stvarno jesi, kojeg nemoze nista dodirnuti, povrijediti, zatociti dulje od pola milisekunde te vjecnosti. I u principu poruka.. sav taj kaos samo je nebitan sum uma u koji se zaplices, sve sto se desava mora se desiti, sve sta trebas doci ce ti u svoje vrijeme, sve sta prozivljavas moras proziviti... na pitanje zasto odgovor bi mi se prikazao kao nedovrsena kompleksna slika od puzzla u procesu popunjavanja. Btw. ponekad kad je energija toliko niskofrekventna i gusta da prijeti da me pojede, jedina ali snazna obrana mi je mantranje visokofrekventnih pojmova (ljubav, obitelj, svjetlost, sunce, bog, cvjece...), i rezonantnih recenica s osobnom dusevnom istinom.
Saznao sam za tu tehniku mantranja prije vise godina u nekom kontekstu u knjizi t. campbell - my big toe ali sam zaboravio na to, no nedavno sam jeo gljive i doslo mi je spontano. sjedio sam u fotelji, u lijevoj ruci velika pirit kocka, u desnoj apofilit, glazba neka samanska ugodna, energija mi pici kroz kraljeznicu toliko da se lagano tresem, pocnu mi se otvarati mnoga vrata podsvijesti, u jednom trenu umom zasicenim downloadom i gledistem iz beskonacno mnogo kuteva odlucim da jedino sta zelim je mir i sadasnji trenutak, tada mi se na vrhu jezika pocnu stvarati recenice od nepostojecih rijeci sastavljene od postojecih slova, lagano ih mrmljam i promatram kako um postaje beznacajan, njegov sadrzaj samo sum i magla navucena preko svijesti i intuicije, pojavi se ono esencijalno, tada se sjetim svog prvog tripa u kojem sam spoznao varku uma i rasplakao se kao nikad znajuci da cu opet utonuti u njegovu pricu i izgubiti se u ovoj mmorpg (massively multiplayer online role-playing game), no cujem utjesni odjek u pozadini u stilu "nema veze, trenutni zivot u tijelu samo je trenutak vjecnosti u onome sta stvarno jesi, kojeg nemoze nista dodirnuti, povrijediti, zatociti dulje od pola milisekunde te vjecnosti. I u principu poruka.. sav taj kaos samo je nebitan sum uma u koji se zaplices, sve sto se desava mora se desiti, sve sta trebas doci ce ti u svoje vrijeme, sve sta prozivljavas moras proziviti... na pitanje zasto odgovor bi mi se prikazao kao nedovrsena kompleksna slika od puzzla u procesu popunjavanja. Btw. ponekad kad je energija toliko niskofrekventna i gusta da prijeti da me pojede, jedina ali snazna obrana mi je mantranje visokofrekventnih pojmova (ljubav, obitelj, svjetlost, sunce, bog, cvjece...), i rezonantnih recenica s osobnom dusevnom istinom.
- 55cacc2d7823
- rank3

- Postovi: 82
- Pridružen/a: 13.05.2020, 04:07
- Has thanked: 141 time
- Been thanked: 67 times
Re: Nervoza
nisam uspio naci temu puknite, udarite po svemu ili kako se vec zvala.
nisam jos ali procitat cu cijelu temu kada cu biti odmoran jer sada je cetiri ujutro.
imam problema sa spavanjem petnaestak godina. u zadnjih dvije godine sam dosao do stanja da ne spavam po uobicajenih 35-40 sati pa nekada i do 60+ sati. postoje kratki periodi od tjedan-dva kada malo bolje spavam.
do par puta mjesecno mi se zna desiti da radim na internetu skoro cijeli dan i dio noci uz pokoju pauzu. bez spavanja ujutro odem na planinarenje, srednje teske i vrlo teske staze, prehodamo i do 40 kilometara. nakon povratka i dalje ne osjecam umor od kojeg bih mogao zaspati. jednom kad zaspem tada cvrsto spavam, desetak sati, nekada vise nekada manje ovisno o tome koliko sam prethodno bio budan. problem je zaspati.
ne koristim stimulanse. pokusao sam sa tinkturom valerijane i nekim cajevima - nista to ne pomaze. tryptophan je donekle pomogao jedan period uz svakodnevni trening thai boksa. u krajnjim slucajevima kada se umor ne nazire prilikom 50+ sati nespavanja, tada popijem klozapin. ne duvam vutru godinama jer me vozi negativno, povremeno pojedem ulje ili maslac i oni u velikom broju slucaja pomognu.
organizam se sigurno navikao da je duze budan nego sto bi trebao, moram ga polako pocet vracat u normalni ritam, da se budi rano ujutro i ne ide spavati prekasno. moguce da je i neki problem sa vitaminima, planiram otici na kontrolu. ima li smisla da pokusam par tjedana svaku vecer jesti maslac ili ulje u neko normalno vrijeme 20-22 sata, i da tako pokusam odviknuti organizam od toga da je duze budan?
od te kolicine nespavanja mozak ne razmislja ispravno i tada donosim odluke koje smatram da ne bih donjeo odmoran, teze podnosim stres, puknem u sekundi, sve je jedan veliki kaos posljednjih tri mjeseca.
druga stvar.
bavim se kompjuterima duze od petnaest godina. oni su mi zanimacija i posao. glavni izvor prihoda. primarno odrzavam servere i kodiram razne setupe. desavalo mi se da izgorim jednom godisnje i uzmem mjesec dana odmora. sada izgorim svakih malo, a treba mi sve vise odmora. efikasnost mi je pala zbog manjka koncentracije i prevelikog obujma posla. ima par godina da sam uzeo sest mjeseci odmora od interneta, u potpunosti. kroz taj odmor vratila se zelja za daljnjim ucenjem i radom na internetu. sta sad kad ono sto sam mislio da mogu gurati do kraja, vise ne mogu ni smisliti? kontam odmaknuti se pa provjeriti opet za pola godine.
mislim da znam sto trebam. za pocetak rjesavati stvari redosljedom, po prioritetima. poceti normalno spavati jer neke stvari polaze od toga. odmaknuti se od interneta, i drugih stvari koje trenutno nemaju dobrobit za moju psihu. svakako smanjiti obujam poslova. prvo da sam dobro, a onda ostale stvari. jer ovako dok nisam dobro cini mi se da idem putem autodestrukcije. u posljednje vrijeme energija ljudi oko mene, pa i moja dosta naginju materijalnom.
hvala na citanju <3
nisam jos ali procitat cu cijelu temu kada cu biti odmoran jer sada je cetiri ujutro.
imam problema sa spavanjem petnaestak godina. u zadnjih dvije godine sam dosao do stanja da ne spavam po uobicajenih 35-40 sati pa nekada i do 60+ sati. postoje kratki periodi od tjedan-dva kada malo bolje spavam.
do par puta mjesecno mi se zna desiti da radim na internetu skoro cijeli dan i dio noci uz pokoju pauzu. bez spavanja ujutro odem na planinarenje, srednje teske i vrlo teske staze, prehodamo i do 40 kilometara. nakon povratka i dalje ne osjecam umor od kojeg bih mogao zaspati. jednom kad zaspem tada cvrsto spavam, desetak sati, nekada vise nekada manje ovisno o tome koliko sam prethodno bio budan. problem je zaspati.
ne koristim stimulanse. pokusao sam sa tinkturom valerijane i nekim cajevima - nista to ne pomaze. tryptophan je donekle pomogao jedan period uz svakodnevni trening thai boksa. u krajnjim slucajevima kada se umor ne nazire prilikom 50+ sati nespavanja, tada popijem klozapin. ne duvam vutru godinama jer me vozi negativno, povremeno pojedem ulje ili maslac i oni u velikom broju slucaja pomognu.
organizam se sigurno navikao da je duze budan nego sto bi trebao, moram ga polako pocet vracat u normalni ritam, da se budi rano ujutro i ne ide spavati prekasno. moguce da je i neki problem sa vitaminima, planiram otici na kontrolu. ima li smisla da pokusam par tjedana svaku vecer jesti maslac ili ulje u neko normalno vrijeme 20-22 sata, i da tako pokusam odviknuti organizam od toga da je duze budan?
od te kolicine nespavanja mozak ne razmislja ispravno i tada donosim odluke koje smatram da ne bih donjeo odmoran, teze podnosim stres, puknem u sekundi, sve je jedan veliki kaos posljednjih tri mjeseca.
druga stvar.
bavim se kompjuterima duze od petnaest godina. oni su mi zanimacija i posao. glavni izvor prihoda. primarno odrzavam servere i kodiram razne setupe. desavalo mi se da izgorim jednom godisnje i uzmem mjesec dana odmora. sada izgorim svakih malo, a treba mi sve vise odmora. efikasnost mi je pala zbog manjka koncentracije i prevelikog obujma posla. ima par godina da sam uzeo sest mjeseci odmora od interneta, u potpunosti. kroz taj odmor vratila se zelja za daljnjim ucenjem i radom na internetu. sta sad kad ono sto sam mislio da mogu gurati do kraja, vise ne mogu ni smisliti? kontam odmaknuti se pa provjeriti opet za pola godine.
mislim da znam sto trebam. za pocetak rjesavati stvari redosljedom, po prioritetima. poceti normalno spavati jer neke stvari polaze od toga. odmaknuti se od interneta, i drugih stvari koje trenutno nemaju dobrobit za moju psihu. svakako smanjiti obujam poslova. prvo da sam dobro, a onda ostale stvari. jer ovako dok nisam dobro cini mi se da idem putem autodestrukcije. u posljednje vrijeme energija ljudi oko mene, pa i moja dosta naginju materijalnom.
hvala na citanju <3
- faceOff
- rank11

- Postovi: 455
- Pridružen/a: 27.02.2021, 11:46
- Has thanked: 211 times
- Been thanked: 310 times
Re: Nervoza
Grubo zvuči
Jebiga, znaš i sam da nam ustroj nije napravljen za takav život
Ima onaj podcast Huberman lab. Par epizoda je o spavanju. Vrijedi poslušati, meni je zanimljivo ako ništa drugo.
Ali tebi treba instant rješenje
Ovo sam neki dan našao bauljajući na ovoj fenomenalnoj
stranici http://rexresearch.com/
http://rexresearch.com/gysin/gysin.htm
Zanimljiva naprava. Nigdje nisam vidio da se upotrebljava kao pomoć spavanju, ali prebacuje moždane valove u hipnagogično stanje. Onaj suludi momenat između sna i jave, sam po sebi zanimljiv
Ako bi eliminirao plava svjetla od sumraka (i ekrane), i prije spavanja uključio na kratko ovo čudo, možda bi imalo neki efekt.
Budi svoj zamorac
Ja tražim elektromotor od 78rpm
Jebiga, znaš i sam da nam ustroj nije napravljen za takav život
Ima onaj podcast Huberman lab. Par epizoda je o spavanju. Vrijedi poslušati, meni je zanimljivo ako ništa drugo.
Ali tebi treba instant rješenje
Ovo sam neki dan našao bauljajući na ovoj fenomenalnoj
stranici http://rexresearch.com/
http://rexresearch.com/gysin/gysin.htm
Zanimljiva naprava. Nigdje nisam vidio da se upotrebljava kao pomoć spavanju, ali prebacuje moždane valove u hipnagogično stanje. Onaj suludi momenat između sna i jave, sam po sebi zanimljiv
Ako bi eliminirao plava svjetla od sumraka (i ekrane), i prije spavanja uključio na kratko ovo čudo, možda bi imalo neki efekt.
Budi svoj zamorac
Ja tražim elektromotor od 78rpm
_____________________________
That stone Buddha deserves all the birdshit it gets
I wave my skinny arms like a tall flower in the wind
That stone Buddha deserves all the birdshit it gets
I wave my skinny arms like a tall flower in the wind
- huana.meri
- Moderator

- Postovi: 646
- Pridružen/a: 10.06.2016, 23:03
- Has thanked: 289 times
- Been thanked: 317 times
Re: Nervoza
da se prvo nadovežem na jedan dio od Beyonda, sastavljanje nepostoječih riječi od postoječih slova, i to formirajuči rečenice koje nikad prije valjda niko nije izgovorio ili zabilježio....DA
kako sam netipičan narkoman, skroz napušen, ponekad gljivarim kad me opali, pa se desi nekada par put god možda, da sretnem svoje neke frendove, poznanike, zasjedne se, pa kad me oplete šamaranje po njima, nekoliko ih zapisuje što govorim na notez, papir, napadaju me odakle mi to, tako da ima nešto u tome....ja se često kasnije nesječam, nepamtim te neke konkluzije, izbačaje, njima je to wow....iz samo jednog razloga, i dalje im se vrti život oko sebe, nisu u stanju podići glavi i pogled od vlastitog nosa....
držo sam u zad nekoliko godina, nagljivaren, bukvice baš kojekakvim njuškama, facama gradskim, činovima, svi su šutili i jednako reagirali....
sami slučajevi da se nadjem s nekim tako ko nije iz mog ešalona svakodnevnice, su po meni namješteni, jer svi oni su me nešto trebali, pitali, htjeli nabrzinu sad prirodno pobjedit bolest, smrt....e tu sam tek nemilosrdan bio....nekima teže a nekima lakše pada, ali nije im lako kad me sretnu...lol
bio sam na početku fasciniram tim novim riječima, kasnije sam skužio da nemoram biti jer ja ih sastavljam uvjek, kako zatrebaju, ovi moji familijari, oni trebaju zapisivat, mada im ni to nepomaže, nemaš s kim dalje razradjivat to, osim samnom ludakom, kako mi još tepaju...
a što se pratera tiče, više manje znam za tvoje borbe, jedino nisam znao da još ratuješ...
ja sam imao problem sa spavanjem i znojenjem i nemirima, nekih par god prije mamine smrti i do negdi prije skoro, 2 god od njene smrti...
i sad me zadesi loša noć, san, košmar neki, a duvam ko lokomotiva, nekad se i prebijem pivom iako izbjegavam, nesmijem ni primirisat, odma sranja nekaka...
psiha je bitna, i okolina utječe na nas, a internet i svijet kodiranja, avatara, pa to je pakao negdi, imam još nekoliko frendova sličnih zanimanja i identičnih...
jedan je odhebo sve i počeo samo jahte i brodove ogromne držat pod uzdama, jedan pomalo samo ilegala radi, a počeo radit kao kosać travnjaka, bleji i kosi za novce, a doma pomalo čačka kolko mu se da...
kad govorimo o poslu i mehanizmu paljenja i gašenja, nije dobro da se forsaš više da, prošli su nam Heraklo dani mladosti, mašinu treba konsolidirati i naučiti na nove navike, mi smo robovi navika, ništa drugo...
moraš za života jednom podvuč kad je materijalnog fokusa dosta, ili nikad nečeš zaista živjeti život....
puno ljudi hrpi za života i umre u akciji, ni pod stare dane neznaju stat i usporit, a kamoli kao mladji....
ako te još drži jako to nespavanje, i kad apstiniraš od kante, onda imaš nekakog crva u glavi koji te vozi, nije samo ili uopče problem internet...umor kad nastupa, gasi se i internet i zlato i milioni, umor, umaranje, zahtjeva odmor, i nema substituta za odmor....nakon odmora možeš opet kategorizirat prioritete svakodnevne....sjeti se Scarlet Oharre, u sred rata, sama žena, sa stradalima iz obitelji, sa milion problema, malo malo kaže jao kako ću ovo, kako ću ono, Scarlet moja, pa onda sama sebi kaže drsko, nečeš sad razmišljati o tome, o tome ću razmišljati sutra ili kad nadodje situacija...., je film, ali jako moćna organizacija same sebe u kaosu rata....
primarne i zaista bitne stvari su jedan lavor, sve drugo je nebitno, i svako ima u bitnom lavoru svoj set bitnosti, neki su nam svima jednaki, a neka mala količina je potpuno različita...
spavanje je u tom lavoru bitnosti kod svih nas, ko to nema u tom lavoru, nije dobro posložio prioritete...
da ti budem iskren, dosta je vremena prošlo otkako si lovac, mislio sam da si dobio sve moguće najbolje skeđuele, ideje, riješenja, od divljakuša, no ispada da nisi još...možda generalno praviš previše kompromisa svakodnevno, možda trebaš postat okrutniji na poslovnom planu, manje vremena davati poslu, skuplje nalatiti, smanjiti obim prihvaćenog...
ako čovjek bar jednom dnevno nema onaj trenutak tupila, da sjedi, pored svega u životu, samo sjedi, leži, i razmišlja o nečem novom, to nije dobro, jer mi nismo fizičke mašine nego misaone isto...taman razmišljao o pilićima i jajima, ili o mrkvi, ili tako nečem bezazlenom i normalnom....
današnji medijski mitraljez je napunjen samo lažnim medijskim sadržajima, praktički nitko ne živi kao što se propagira i pokazuje, i tu dolazi do odvojenosti od realnosti, koliko god mislili da imamo kontrolu, nemamo na žalost...vrijeme leti, treba se buksat za mirovne dane, spremat za starost i gunjđanje, a ne sve u materiju...
kako sam netipičan narkoman, skroz napušen, ponekad gljivarim kad me opali, pa se desi nekada par put god možda, da sretnem svoje neke frendove, poznanike, zasjedne se, pa kad me oplete šamaranje po njima, nekoliko ih zapisuje što govorim na notez, papir, napadaju me odakle mi to, tako da ima nešto u tome....ja se često kasnije nesječam, nepamtim te neke konkluzije, izbačaje, njima je to wow....iz samo jednog razloga, i dalje im se vrti život oko sebe, nisu u stanju podići glavi i pogled od vlastitog nosa....
držo sam u zad nekoliko godina, nagljivaren, bukvice baš kojekakvim njuškama, facama gradskim, činovima, svi su šutili i jednako reagirali....
sami slučajevi da se nadjem s nekim tako ko nije iz mog ešalona svakodnevnice, su po meni namješteni, jer svi oni su me nešto trebali, pitali, htjeli nabrzinu sad prirodno pobjedit bolest, smrt....e tu sam tek nemilosrdan bio....nekima teže a nekima lakše pada, ali nije im lako kad me sretnu...lol
bio sam na početku fasciniram tim novim riječima, kasnije sam skužio da nemoram biti jer ja ih sastavljam uvjek, kako zatrebaju, ovi moji familijari, oni trebaju zapisivat, mada im ni to nepomaže, nemaš s kim dalje razradjivat to, osim samnom ludakom, kako mi još tepaju...
a što se pratera tiče, više manje znam za tvoje borbe, jedino nisam znao da još ratuješ...
ja sam imao problem sa spavanjem i znojenjem i nemirima, nekih par god prije mamine smrti i do negdi prije skoro, 2 god od njene smrti...
i sad me zadesi loša noć, san, košmar neki, a duvam ko lokomotiva, nekad se i prebijem pivom iako izbjegavam, nesmijem ni primirisat, odma sranja nekaka...
psiha je bitna, i okolina utječe na nas, a internet i svijet kodiranja, avatara, pa to je pakao negdi, imam još nekoliko frendova sličnih zanimanja i identičnih...
jedan je odhebo sve i počeo samo jahte i brodove ogromne držat pod uzdama, jedan pomalo samo ilegala radi, a počeo radit kao kosać travnjaka, bleji i kosi za novce, a doma pomalo čačka kolko mu se da...
kad govorimo o poslu i mehanizmu paljenja i gašenja, nije dobro da se forsaš više da, prošli su nam Heraklo dani mladosti, mašinu treba konsolidirati i naučiti na nove navike, mi smo robovi navika, ništa drugo...
moraš za života jednom podvuč kad je materijalnog fokusa dosta, ili nikad nečeš zaista živjeti život....
puno ljudi hrpi za života i umre u akciji, ni pod stare dane neznaju stat i usporit, a kamoli kao mladji....
ako te još drži jako to nespavanje, i kad apstiniraš od kante, onda imaš nekakog crva u glavi koji te vozi, nije samo ili uopče problem internet...umor kad nastupa, gasi se i internet i zlato i milioni, umor, umaranje, zahtjeva odmor, i nema substituta za odmor....nakon odmora možeš opet kategorizirat prioritete svakodnevne....sjeti se Scarlet Oharre, u sred rata, sama žena, sa stradalima iz obitelji, sa milion problema, malo malo kaže jao kako ću ovo, kako ću ono, Scarlet moja, pa onda sama sebi kaže drsko, nečeš sad razmišljati o tome, o tome ću razmišljati sutra ili kad nadodje situacija...., je film, ali jako moćna organizacija same sebe u kaosu rata....
primarne i zaista bitne stvari su jedan lavor, sve drugo je nebitno, i svako ima u bitnom lavoru svoj set bitnosti, neki su nam svima jednaki, a neka mala količina je potpuno različita...
spavanje je u tom lavoru bitnosti kod svih nas, ko to nema u tom lavoru, nije dobro posložio prioritete...
da ti budem iskren, dosta je vremena prošlo otkako si lovac, mislio sam da si dobio sve moguće najbolje skeđuele, ideje, riješenja, od divljakuša, no ispada da nisi još...možda generalno praviš previše kompromisa svakodnevno, možda trebaš postat okrutniji na poslovnom planu, manje vremena davati poslu, skuplje nalatiti, smanjiti obim prihvaćenog...
ako čovjek bar jednom dnevno nema onaj trenutak tupila, da sjedi, pored svega u životu, samo sjedi, leži, i razmišlja o nečem novom, to nije dobro, jer mi nismo fizičke mašine nego misaone isto...taman razmišljao o pilićima i jajima, ili o mrkvi, ili tako nečem bezazlenom i normalnom....
današnji medijski mitraljez je napunjen samo lažnim medijskim sadržajima, praktički nitko ne živi kao što se propagira i pokazuje, i tu dolazi do odvojenosti od realnosti, koliko god mislili da imamo kontrolu, nemamo na žalost...vrijeme leti, treba se buksat za mirovne dane, spremat za starost i gunjđanje, a ne sve u materiju...
Napred je natrag a natrag je napred, pazi kamo ti ideš 
- krepet
- rank4

- Postovi: 112
- Pridružen/a: 05.02.2024, 08:52
- Has thanked: 24 times
- Been thanked: 42 times
Re: Nervoza
Mlak ili hladan tuš, meditacija, čitanje knjige (u papirnatom obliku), opuštanje tijela (lice, vrat, ramena, ruke itd.)
To je ono što meni pomaže!
To je ono što meni pomaže!
Zadnja izmjena: krepet, dana/u 30.06.2024, 17:50, ukupno mijenjano 1 put.
- krepet
- rank4

- Postovi: 112
- Pridružen/a: 05.02.2024, 08:52
- Has thanked: 24 times
- Been thanked: 42 times
Re: Nervoza
Ne znam čime se hraniš, postoji mogućnost da ti nedostaje magnezija. Imaš za kupiti u dm-u magnezij citrat koji se jako dobro resorbira. Ja pijem dva puta na dan - ujutro i navečer. Magnezij je jako bitan za živce, a puno ljudi ne unosi dovoljno kroz prehranu.55cacc2d7823 je napisao/la: 30.06.2024, 03:43 nisam uspio naci temu puknite, udarite po svemu ili kako se vec zvala.
nisam jos ali procitat cu cijelu temu kada cu biti odmoran jer sada je cetiri ujutro.
imam problema sa spavanjem petnaestak godina. u zadnjih dvije godine sam dosao do stanja da ne spavam po uobicajenih 35-40 sati pa nekada i do 60+ sati. postoje kratki periodi od tjedan-dva kada malo bolje spavam.
do par puta mjesecno mi se zna desiti da radim na internetu skoro cijeli dan i dio noci uz pokoju pauzu. bez spavanja ujutro odem na planinarenje, srednje teske i vrlo teske staze, prehodamo i do 40 kilometara. nakon povratka i dalje ne osjecam umor od kojeg bih mogao zaspati. jednom kad zaspem tada cvrsto spavam, desetak sati, nekada vise nekada manje ovisno o tome koliko sam prethodno bio budan. problem je zaspati.
ne koristim stimulanse. pokusao sam sa tinkturom valerijane i nekim cajevima - nista to ne pomaze. tryptophan je donekle pomogao jedan period uz svakodnevni trening thai boksa. u krajnjim slucajevima kada se umor ne nazire prilikom 50+ sati nespavanja, tada popijem klozapin. ne duvam vutru godinama jer me vozi negativno, povremeno pojedem ulje ili maslac i oni u velikom broju slucaja pomognu.
organizam se sigurno navikao da je duze budan nego sto bi trebao, moram ga polako pocet vracat u normalni ritam, da se budi rano ujutro i ne ide spavati prekasno. moguce da je i neki problem sa vitaminima, planiram otici na kontrolu. ima li smisla da pokusam par tjedana svaku vecer jesti maslac ili ulje u neko normalno vrijeme 20-22 sata, i da tako pokusam odviknuti organizam od toga da je duze budan?
od te kolicine nespavanja mozak ne razmislja ispravno i tada donosim odluke koje smatram da ne bih donjeo odmoran, teze podnosim stres, puknem u sekundi, sve je jedan veliki kaos posljednjih tri mjeseca.
druga stvar.
bavim se kompjuterima duze od petnaest godina. oni su mi zanimacija i posao. glavni izvor prihoda. primarno odrzavam servere i kodiram razne setupe. desavalo mi se da izgorim jednom godisnje i uzmem mjesec dana odmora. sada izgorim svakih malo, a treba mi sve vise odmora. efikasnost mi je pala zbog manjka koncentracije i prevelikog obujma posla. ima par godina da sam uzeo sest mjeseci odmora od interneta, u potpunosti. kroz taj odmor vratila se zelja za daljnjim ucenjem i radom na internetu. sta sad kad ono sto sam mislio da mogu gurati do kraja, vise ne mogu ni smisliti? kontam odmaknuti se pa provjeriti opet za pola godine.
mislim da znam sto trebam. za pocetak rjesavati stvari redosljedom, po prioritetima. poceti normalno spavati jer neke stvari polaze od toga. odmaknuti se od interneta, i drugih stvari koje trenutno nemaju dobrobit za moju psihu. svakako smanjiti obujam poslova. prvo da sam dobro, a onda ostale stvari. jer ovako dok nisam dobro cini mi se da idem putem autodestrukcije. u posljednje vrijeme energija ljudi oko mene, pa i moja dosta naginju materijalnom.
hvala na citanju <3
Probaj se ovako opustiti pa se nadam da ćeš uspjet utonut u san:
https://www.youtube.com/watch?v=JTzpDLoZl3s
- huana.meri
- Moderator

- Postovi: 646
- Pridružen/a: 10.06.2016, 23:03
- Has thanked: 289 times
- Been thanked: 317 times
Re: Nervoza
jaka lula, hladno pičence, povijest četrtkom na audio, Marin Zaninovič, Rim, Grci, povijest me uvjek unjonja odma da sutra moram trađit di sam zaspokrepet je napisao/la: 30.06.2024, 17:24 Mlak ili hladan tuš, meditacija, čitanje knjige (u papirnatom obliku), opuštanje tijela (lice, vrat, ramena, ruke itd.)
To je ono što meni pomaže!
Napred je natrag a natrag je napred, pazi kamo ti ideš 
- AFX
- Moderator

- Postovi: 1286
- Pridružen/a: 13.01.2013, 21:34
- Has thanked: 594 times
- Been thanked: 490 times
Re: Nervoza
A opet ovisi koji magnezij..ima više vrsta
No dobro, sve se nekako smirilo i sjelo na mjesto.
Pijem magnezij prije spavanja i željezo pri prvom obroku..riješio se stresa na poslu i sad sam si dobar.
No dobro, sve se nekako smirilo i sjelo na mjesto.
Pijem magnezij prije spavanja i željezo pri prvom obroku..riješio se stresa na poslu i sad sam si dobar.
Svi moji postovi su izmišljeni tj. nemaju veze s stvarnošću i sve napisano je priča koja nema nikakve veze s stvarnim događajima i osobama.
"This is the biggest joke, I've ever played on ourselves"
"This is the biggest joke, I've ever played on ourselves"
- VenloNL
- rank2

- Postovi: 43
- Pridružen/a: 20.04.2022, 16:54
- Has thanked: 111 times
- Been thanked: 22 times
Re: Nervoza
55cacc2d7823, poznavajući te sa foruma...
Ok si lik. Uvijek nastojiš pomoći . Uvijek konkretni odgovori na pitanja. Nikada nisam primijetio da želiš nekoga vrijeđati,omalovažavati i sl.
To je dobra platforma za miran život i dobar san.
Život je prekratak da bi ga proveo u nervozi. Postoji rješenje sigurno. Možda promijeniti posao. Dnevna smjena,rutina, od 7-15 h budeš među ljudima,ostatak "u mraku",odmoriš. Režim 16-8 .
Znam da to iziskuje dodatne napore,jer teško je izaći iz zone komfora,za koju kažu da;
"Komforna zona je bilo koji životni segment u kojem osjećamo sigurnost, ali ujedno nemamo nikakvih izazova niti možemo unutar te zone napredovati i razvijati se. Drugim riječima, komforna zona je segment u našem životu u kojem smo, što bi se reklo, došli do stropa i ne možemo dalje."
Ne treba se bojati promjena. Treba uložiti malo truda i sve se posloži s vremenom.
Ok si lik. Uvijek nastojiš pomoći . Uvijek konkretni odgovori na pitanja. Nikada nisam primijetio da želiš nekoga vrijeđati,omalovažavati i sl.
To je dobra platforma za miran život i dobar san.
Život je prekratak da bi ga proveo u nervozi. Postoji rješenje sigurno. Možda promijeniti posao. Dnevna smjena,rutina, od 7-15 h budeš među ljudima,ostatak "u mraku",odmoriš. Režim 16-8 .
Znam da to iziskuje dodatne napore,jer teško je izaći iz zone komfora,za koju kažu da;
"Komforna zona je bilo koji životni segment u kojem osjećamo sigurnost, ali ujedno nemamo nikakvih izazova niti možemo unutar te zone napredovati i razvijati se. Drugim riječima, komforna zona je segment u našem životu u kojem smo, što bi se reklo, došli do stropa i ne možemo dalje."
Ne treba se bojati promjena. Treba uložiti malo truda i sve se posloži s vremenom.
Vutra Samotnjak
- 55cacc2d7823
- rank3

- Postovi: 82
- Pridružen/a: 13.05.2020, 04:07
- Has thanked: 141 time
- Been thanked: 67 times
Re: Nervoza
prije svega puno hvala na odgovorima koje sam procitao jos onda kada su napisani. prosla su nepuna tri mjeseca pa bi bilo uredu da odgovorim. napravio sam razne promjene koje su ponajvise pozitivno utjecale na probleme u glavi, opcenito raspolozenje. za pocetak, pozvan od strane dva drugara, u namjeri da se maknem od interneta, posla, kompjutera - pridruzio sam im se na put u drugu drzavu na nekoliko dana. bilo je veselo ali sam iskoristio i to vrijeme da provedem vremena sam sa sobom u prirodi. tamo sam upoznao jednu interesantnu osobu, imali smo nekoliko razgovora kroz dva-tri dana mog boravka u tom polu divljem hostelu.
jednostavno su mi se neke stvari pocele slagati u glavi. kao da se odredjene situacije koje zelimo da se dese ne mogu desiti dok ne odradimo radnje koje su kljuc tih situacija i koje moraju prethoditi njima, a svjestan lanca radnji koje trebam odraditi mogu biti tek kada dodjem do cilja. jednostavnije receno, tek kada nesto obavim od pocetka do kraja postajem svjestan koraka koje sam trebao poduzeti. generalno lagano zvuci ali kompleksan je put do rjesenja, mislim na situacije u glavi. iz takva tri veoma neobicna iskustva kroz proteklih pet godina sam izvukao nekakav zakljucak da se u podsvjesti mogu otkljucati ali i zakljucati kao na prekidac, medjutim prekidac ne mogu samostalno paliti i gasiti, nego moram da obavim radnje koje prethode. netko bi me nazvao ludim.
vec prije povratka sam znao da sam se cvrsto odlucio na promjene, nema vise piva i rakije, iako nije bilo u nekim kolicinama, ali primjetio sam da baca van sredista, naravno zdravija prehrana, kasnije sam krenuo i sa vitaminima, primarno B i magnezij glycinat, threonat. spavanje je i dalje zezalo, ali niti jednom se nije desilo da sam budan duze od 24 sata. ne jedem maslac, niti ulje. enteogene sam stavio po strani dok ne osjetim da sam ponovo spreman, izuzev change na kojoj sam imao meni osobno, imao jedno veoma intenzivno iskustvo.
jedna nesto neprospavanija noc, tocno cetiri ujutro, zamracio sam sobu ali sam ostavio da u prostoriju minimalno prodire vanjska ulicna svjetlost, provjerio sam hoce li mi to odgovarati. spremio sam stakleni pipe, odokativno ubacio, rekao bih duplo vise nego inace, ne razmisljajuci kuda bi me moglo odvesti. prekomjeran umor me cesto zna udariti na jednu od dvije strane, lagana paranoja ili u ovom slucaju opustenost, blentavost. legao sam u krevet, meditirao desetak minuta i napravio vjezbu disanja. pogledao sam na sat kako bih znao kasnije koliko dugo me nije bilo, 4:18. osjecam lagani grc u zelucu, palim upaljac, zatim i lagani strah. povlacim najvise sto sam mogao, a kroz grlo osjetim veliku kolicinu dima, vise nego inace, na sto mi pada na pamet misao - 'najebo sam'. nisam jos ispustio dim, odmah sam se nadlaktio na ljevu stranu kreveta kako bi spustio pajp na pod, ali vec sam poceo osjecati efekete, pajp mi je ispao ali je bio tupi udarac, nije se razbio. vracajuci se u polozaj lezanja kao da sam osjetio veoma jaku paralizu tijela, sto i jeste bilo, sve se dodatno zamracilo, a ja sam se doslovno poceo gusiti, vrat mi se ukocio i postao krut pokusavajuci doci do zraka. ne znam koliko je to trajalo, rekao bih dvadeset-trideset sekundi. bio sam uvjeren da cu se ugusiti. kroz glavu mi je prosla misao 'zar je doslo vrijeme'. istovremeno sam imao osjecaj da sam psihicki umro jer taj osjecaj je zracio kao da je sve nebitno - ne mogu se vise tocno sjetiti, a da fizicki tek umirem zbog cega me obuzeo strah. uopce nisam svjestan kada sam ispustio dim. iznenada sam dosao do zraka ili barem mislim da jesam, a u sljedecem trenutku je sve nestalo, nema prostorije, boja, oblika ni fraktala, samo crnilo. imao sam osjecaj kao da se jako puno misli reproduciralo u podsvjesti ali na niti jednu se nisam mogao fokusirat. dobio sam poruku; 'pomozi kada mozes, ali nedaj da te iskoristavaju'. sve se desava u stotinci i nemoguce se fokusirat. dobar dio vremena uopce ne znam sto se desavalo. mislim da sam cijelo vrijeme imao zatvorene oci zbog nekakve neobjasnjive snage zbog koje mi je bilo lakse imati zatvorene nego otvorene oci. odjednom primjecujem da se nalazim u poznatoj prostoriji, odahnuo sam, tek trenucima kasnije shvacam da sam ziv ali ne uspjevam reagirat, kao da ne uspjevam jos ni osjetit, zatim u daljini primjecujem svega nekolicinu bljedo sivih fraktala, koji postaju sve jasniji kako trip postaje slabiji to jest kao da se vracam iz nekakvog blackouta u kojem ih uopce nisam ni mogao vidjeti, kao ni boje niti ista. u iducem trenutku su mi prosle pozitivne misli kroz glavu koje su se odnosile na osobu iz hostela, dosta neodredjeno, ali osjetim zahvalnost. polako se osvjestavam ali jos uvijek ne ustajem. niz obraze mi pocinje teci stvarno neuobicajeno velika kolicina suza, ali osjecam se dobro, mozda i odlicno, tesko mi je definirati vise od toga. brisem se nekoliko puta da bi mi rukav kasnije bio vlazan. jos uvijek osjetim efekte, ali sam funkcionalan, provjeravam sat, 5:06. nije mi jasno, dje sam bio 48 minuta, jer inace, iskustvo mi je maksimalno trajalo 10-ak minuta. ustajem, narednih sat vremena pokusavam doci do nekog zakljucka, nakon cega odlazim spavat.
nisam sasvim siguran sto sam izvukao iz iskustva, ali imam osjecaj da mi je prvo pomogao razgovor, ljudi koji su cesto bili spremni istrpit moj kaos, zatim i ovo iskustvo, na neki nacin. malo po malo, sve ima utjecaja. glava za sad dobro, fokus puno bolje ali zna zezati ovisi koliko razlicitih stvari odradujem za taj dan. spavanje dosta dobro, malo krivi rezim ali ne preskocim niti jednu noc, iako vec mi polako postaje neubicajeno da prilegnem iza dva ujutro. malo sam upao u tehnicki vrtlog posla posljednjih tjedana sto se mozda i osjeti u nacinu pisanja. nije jos sve na mjestu ali mislim da nije los korak napred jer imam vec u vidu sto iduce popravljat. ali generalno se dosta dobro osjecam nesto vise od mjesec dana, pricekao sam sa pisanjem da ne trcim pred rudo.
hvala na citanju. <3
jednostavno su mi se neke stvari pocele slagati u glavi. kao da se odredjene situacije koje zelimo da se dese ne mogu desiti dok ne odradimo radnje koje su kljuc tih situacija i koje moraju prethoditi njima, a svjestan lanca radnji koje trebam odraditi mogu biti tek kada dodjem do cilja. jednostavnije receno, tek kada nesto obavim od pocetka do kraja postajem svjestan koraka koje sam trebao poduzeti. generalno lagano zvuci ali kompleksan je put do rjesenja, mislim na situacije u glavi. iz takva tri veoma neobicna iskustva kroz proteklih pet godina sam izvukao nekakav zakljucak da se u podsvjesti mogu otkljucati ali i zakljucati kao na prekidac, medjutim prekidac ne mogu samostalno paliti i gasiti, nego moram da obavim radnje koje prethode. netko bi me nazvao ludim.
vec prije povratka sam znao da sam se cvrsto odlucio na promjene, nema vise piva i rakije, iako nije bilo u nekim kolicinama, ali primjetio sam da baca van sredista, naravno zdravija prehrana, kasnije sam krenuo i sa vitaminima, primarno B i magnezij glycinat, threonat. spavanje je i dalje zezalo, ali niti jednom se nije desilo da sam budan duze od 24 sata. ne jedem maslac, niti ulje. enteogene sam stavio po strani dok ne osjetim da sam ponovo spreman, izuzev change na kojoj sam imao meni osobno, imao jedno veoma intenzivno iskustvo.
jedna nesto neprospavanija noc, tocno cetiri ujutro, zamracio sam sobu ali sam ostavio da u prostoriju minimalno prodire vanjska ulicna svjetlost, provjerio sam hoce li mi to odgovarati. spremio sam stakleni pipe, odokativno ubacio, rekao bih duplo vise nego inace, ne razmisljajuci kuda bi me moglo odvesti. prekomjeran umor me cesto zna udariti na jednu od dvije strane, lagana paranoja ili u ovom slucaju opustenost, blentavost. legao sam u krevet, meditirao desetak minuta i napravio vjezbu disanja. pogledao sam na sat kako bih znao kasnije koliko dugo me nije bilo, 4:18. osjecam lagani grc u zelucu, palim upaljac, zatim i lagani strah. povlacim najvise sto sam mogao, a kroz grlo osjetim veliku kolicinu dima, vise nego inace, na sto mi pada na pamet misao - 'najebo sam'. nisam jos ispustio dim, odmah sam se nadlaktio na ljevu stranu kreveta kako bi spustio pajp na pod, ali vec sam poceo osjecati efekete, pajp mi je ispao ali je bio tupi udarac, nije se razbio. vracajuci se u polozaj lezanja kao da sam osjetio veoma jaku paralizu tijela, sto i jeste bilo, sve se dodatno zamracilo, a ja sam se doslovno poceo gusiti, vrat mi se ukocio i postao krut pokusavajuci doci do zraka. ne znam koliko je to trajalo, rekao bih dvadeset-trideset sekundi. bio sam uvjeren da cu se ugusiti. kroz glavu mi je prosla misao 'zar je doslo vrijeme'. istovremeno sam imao osjecaj da sam psihicki umro jer taj osjecaj je zracio kao da je sve nebitno - ne mogu se vise tocno sjetiti, a da fizicki tek umirem zbog cega me obuzeo strah. uopce nisam svjestan kada sam ispustio dim. iznenada sam dosao do zraka ili barem mislim da jesam, a u sljedecem trenutku je sve nestalo, nema prostorije, boja, oblika ni fraktala, samo crnilo. imao sam osjecaj kao da se jako puno misli reproduciralo u podsvjesti ali na niti jednu se nisam mogao fokusirat. dobio sam poruku; 'pomozi kada mozes, ali nedaj da te iskoristavaju'. sve se desava u stotinci i nemoguce se fokusirat. dobar dio vremena uopce ne znam sto se desavalo. mislim da sam cijelo vrijeme imao zatvorene oci zbog nekakve neobjasnjive snage zbog koje mi je bilo lakse imati zatvorene nego otvorene oci. odjednom primjecujem da se nalazim u poznatoj prostoriji, odahnuo sam, tek trenucima kasnije shvacam da sam ziv ali ne uspjevam reagirat, kao da ne uspjevam jos ni osjetit, zatim u daljini primjecujem svega nekolicinu bljedo sivih fraktala, koji postaju sve jasniji kako trip postaje slabiji to jest kao da se vracam iz nekakvog blackouta u kojem ih uopce nisam ni mogao vidjeti, kao ni boje niti ista. u iducem trenutku su mi prosle pozitivne misli kroz glavu koje su se odnosile na osobu iz hostela, dosta neodredjeno, ali osjetim zahvalnost. polako se osvjestavam ali jos uvijek ne ustajem. niz obraze mi pocinje teci stvarno neuobicajeno velika kolicina suza, ali osjecam se dobro, mozda i odlicno, tesko mi je definirati vise od toga. brisem se nekoliko puta da bi mi rukav kasnije bio vlazan. jos uvijek osjetim efekte, ali sam funkcionalan, provjeravam sat, 5:06. nije mi jasno, dje sam bio 48 minuta, jer inace, iskustvo mi je maksimalno trajalo 10-ak minuta. ustajem, narednih sat vremena pokusavam doci do nekog zakljucka, nakon cega odlazim spavat.
nisam sasvim siguran sto sam izvukao iz iskustva, ali imam osjecaj da mi je prvo pomogao razgovor, ljudi koji su cesto bili spremni istrpit moj kaos, zatim i ovo iskustvo, na neki nacin. malo po malo, sve ima utjecaja. glava za sad dobro, fokus puno bolje ali zna zezati ovisi koliko razlicitih stvari odradujem za taj dan. spavanje dosta dobro, malo krivi rezim ali ne preskocim niti jednu noc, iako vec mi polako postaje neubicajeno da prilegnem iza dva ujutro. malo sam upao u tehnicki vrtlog posla posljednjih tjedana sto se mozda i osjeti u nacinu pisanja. nije jos sve na mjestu ali mislim da nije los korak napred jer imam vec u vidu sto iduce popravljat. ali generalno se dosta dobro osjecam nesto vise od mjesec dana, pricekao sam sa pisanjem da ne trcim pred rudo.
hvala na citanju. <3