Slično, časopis Harvard Mental Health Letter iz rujna 1994. komentira:
Paraliza sna može trajati nekoliko minuta, I ponekad je praćena živih snolikim halucinacijama koje su temelj priča o posjetima bogova, duhova I izvanzemaljskih stvorenja.
osobno sam iskusio ovo, i nadam se da neću opet.
probudio sam se, ali nisam se mogao ni pomaknuti, samo sam otvorenih očiju gledao scene koje kao da su izašle iz najgore noćne more. ako koga zanima kako to izgleda mogu mu prepričati na PM.
također sam čuo kad sam bio klinac priču (iz pouzdanih izvora) o čovjeku kojem je svaku večer u snu dolazila neka žena koja je sjela na njega i gušila ga. kasnije sam saznao za ovu pojavu, pa mislim da se to može pripisati paralizi u snu. znam i jednu curu kojoj se to događalo jako često kroz par godina, pa je odjednom prestalo.
taj fenomen je poznat ljudskoj civilizaciji od davnina. pripisivali su ga demonima, vješticama, goblinima, succubusima...
danas je psihologija na tragu rješenja, ali dio svijesti zaslužan za snove je još nedovoljno istražen pa i ovaj fenomen ostaje zagonetka.
tek sad sam skužio ovu blesavu konjinu...
.
) kako mices tu ruku onako beživotnu, al onda kad se trgnes jer ispališ od tog ruznog nemocnog osjecaja skuzis da ti je ruka na mjestu di je bila i prije i da je nisi ni pomaknio (ja sam cak pitao brata kojeg sam gledao pokraj sebe dok sam spava jesam li micao ruku i reka je da nisam 
)
