Dakle!
Izolacija je vec vekovima deo obreda prelaza mnogih starih naroda i verujem da se u njoj krije veliki potencijal za razvoj pojedinca. Ovde, kada kazem izolacija, pre svega mislim na povlacenje pojedinca iz drustva (dakle, u prirodu), na odredjen vremenski period. U savremenom dobu, verujem da ovo pretstavlja dvostruki izazov:
1. Vestine prezivljavanja
Obicno se prioriteti u prirodi svode na osnove: voda- skloniste- hrana- vatra. Pre upustanja u ovaj poduhvat, neophodno je da se pozabavite izucavanjem tzv. primitive skills koji ce vas opremiti osnovnim znanjima za snalazenje u prirodi. Ovo nikako nije nesto sto treba shvatati olako, cak iako pristupate ovome malo modernije, sa spremnim satorom, mobilnim, upaljacima, vrecama za spavanje, baterijskim lampama i drugim stvarima koje boravak mogu olaksati.
2. Odabir mesta
Ovo je, verujem postao veliki problem. Pored osnovnih pitanja- koja divljina nije opasna po zivot, u kom periodu je najbolje uputiti se u ovakav poduhvat, danas se javlja jos jedno pitanje- gde pronaci divljinu u kojoj necete naleteti na deponije, ostatke ljudskog izivljavanja nad prirodom, gde necete zgaziti na odbacene spriceve ili se susresti sa sumnjivim tipovima u alkosolisanom stanju...
Ovo je jedna interesantna tema, pa... Sta vi mislite o tome?
I kada biste se uputili negde u divljinu, gde biste isli?





