i baš s tim ružnim žutim biciklistom su krenula moja putovanja. tad sam bio neki klinjo, mogao sam imati 15, max 16 godina,,, kako blizu mene postoji jedna gora koja ima 450m nmvisine i živim inače u malom gradu,, ja sam krenuo se pentrati po tom brdu. penjao se na početku sam,,,, kasnije preko nekih raznih kanala upoznao par budućih dobrih prijatelja,, i vesela družina se polako i polako širila.
dobro se sjećam jednog valentinova kako sam razbijao jaruge smrznute na putu prema odredištu... bila je veljača i bilo je hladno, ja sam imao svoj bicikl i tako bezveze iz viška vremena se vozio po divljini i prirodi.
inače, šuma i priroda su mi najbolji prijatelji. tamo se najbolje osjećam, volim sve njene boje i stanja i situacije,,,, inače sam malac koji je do 6g živio okružen netaknutom prirodom,,
i tako ja poželio novi bicikl. ovim svima već starci pokupovali neke SCOTTOVE, TREKOVE, GARY FISHERE, KONE---- a ja jos uvjek na nekom starom čeličnom biciklu sa 7 brzina...
i tako kaže meni tata, ako hoću novi bicikl da koliko god ja skupim da on daje triput toliko... ja reko može! našao si posao kao srednjoškolac. radio ko majmun kod prijatelja u skladištu i zaradio nevjerovatnih 200 eura. dobro, rekao sam njegovom starom šta mi je plan, pa me je ovaj malo poduprio ali ne puno, možda 30-50 eura.... i JA SAM SI KUPIO OPASAN BICIKL
ljudi moji, taj takav filing kad sam ja sjeo s magarca na konja,, već poprilično istreniran,,, ma nitko mi nije bio ravan. na usponu sam bio ko na ravnom, samo terao i terao i terao i terao bicikl... poludio za njim.
ali ono što sam ja htio reći nije kako sam ja kupio bicikl,, nego ono što smo ja i on doživljavali/proživljavali.
tad su krenula putovanja,. došao bi iz škole doma, ostavio stvari, sjeo na bicikl i idemooo.. ili sam ili s nekim na put od 30-40-50-100km po šumama i gorama, po blatu po snijegu u proljeće u jesen... ja sam jednostavno non stop bio na biciklu. tad još nisam imao vozačku pa mi je bajk bio jedino i najbolje prevozno sredstvo.
već te prve godine sam išao na more s biciklom, i to ne bilo gdje nego u dubrovnik,, te godine sam prvi put otišao u vukovar,, jel eto nikad nisam bio tamo. čuo sam da je varaždin lijep grad,,, otišao sam i tamo.,,, banja luka- bih mi nije daleko a opet je prilika da se ode i vidi nešto. ja i jedan stariji čovjek smo išli u budimpeštu kod njegove sestre... uglavnom nema gdje me nije bilo. bio sam mačak, nisam bio debel, nisam pušio cigarete, nisam pio alkohol i imao sam opasan lifestyle...
no onda je došla ta osamnesta meni se čini. došao prvi posao, došao službeni auto,, došli $$$ ... bajk sam jednostavno jedne jeseni pustio u garaži i kao da sve ono lijepo nije ni postojalo...
pive, hrana, sjedeći posao me dovelo do toga da sam nabacio 25kg u jednoj jedinoj zimi. nisam se bio naučio a nisam se ni pazio.. u proljeće više nisam mogao 10% onoga što sam mogao prošlog ljeta. ma ajde, tko mi šta može. pa ja imam AUTO
iz te situacije sam otišao na faks, manuo se posla i životario na faksu na nekvalitetnoj hrani s brdom vutre alkohola žena i ostalih gluposti....
i tako sve do nekidan. taman kad sam sve potrošio, kad više nisam imao ni lipe za benzin da stavim u skuter sam se sjetio da bi možda mogao voziti bicikl da skinem koju kilu... to je bilo prije 5 tjedana. evo danas pet tjedana kasnije ja samo samo pičim na bicilu. drži me nemoguće i prejako, nepušta. imam volje i želje da bi naopako svijet okrenuo. opet mi je bicikl postao broj jedan... svaki dan, pošto nemam posla se lijepo ustanem,,, jedan ZDRAVI doručak,, malo čilanje pa bicikl! na biciklu se ubijem cca 50-60km po raznim terenima, pa doma. ručak makar krenuti raditi-- otkrio sam express lonac. malo doma,, dočekat staru s posla popričat s njom,,,,, na bajk i opet negdje u potrazi za ničim a najviše iz dosade ili čega već---- i tako do circa 23 sata mrtav umoran i sretan što sam ubio kvalitetno vrijeme nigdje u potrazi za ničim,,, a ubiti sam uživao i bio sretan!
eto,,











