Počesto mi se čini da mi se mozak pretvara u kašu te mi se javlja potreba da se isključim iz apsolutno svega i konačno završim s tom psihozom koja me okružuje.
Paničan, nepopustljiv osjećaj koji imaju mnogi "pružatelji sadržaja".. potrebu da redovito učitavaju nove informacije - postove, marketinške sadržaje, videozapise, razne podcaste, vijesti i druge idiotarije (ovo je jedna od njih) - moraju se natjecati, a za njih, natjecati se znači objavljivati sve više i više i više.
Svi ti ljudi se natječu za NAŠU pozornost.
Evo stvarno velikog problema. Ne možemo pratiti - ima daleko previše sadržaja nego što ćemo ikada moći pogledati. Velika većina ljudi nema nikakve šanse informirati se o ičem kvalitetno u današnje vrijeme abnormalne kakofonije informacija.
S druge strane za one koji su motivirani da nekako ostanu u kontaktu što bolje s onim što se događa, dobivaju samo sitne fragmente. Nema više mogućnosti za dubinske analize: čak i oni sitni fragmenti koje dobijemo su vrlo često pogrešni, a pažljivo čitanje dobro istražene knjige od korica do korica je stvar prošlosti.
To znači da vrlo malo ljudi sada ima duboko razumijevanje mnogih tema. Radi se o poskakivanju po površini, poput ravnog kamenog skimera na vodi.. Samo pročitajte nekoliko komentara, tweetovima ili postovima na YT i sve postaje jasno
Unatoč fiksnim knjižnicama oko nas, ljudi gotovo ništa ne znaju.
Ne bi čak bio toliki problem su nam sve informacije detaljne, točne i visoke kvalitete. Ali nisu. 95% (ili više!) većina je pogrešnih, praznih, plitkih i jednom riječju netočnih informacija oko nas i kako trendovi pokazuju stvari će se samo pogoršavati. Manje bi bilo više u ovom slučaju. "Više" NIJE više. 'Više' zapravo postaje sve manje i manje.
Za referencu - postoji temeljit i proročki SF roman Alvina i Heidi Toffler, Future Shock, napisan 1970. godine.
Predvidjeli su da će brzina promjene stalno rasti, kao što će i sama količina informacija neumoljivo sjesti na nas.
Također su predvidjeli da će se mnogi ljudi 'šokirati' i povući u sebe zbog ne mogućnosti nošenja sa situacijom. Povlačenjem u mali osobni kutak usredotočujući se gotovo isključivo na ono što je pri ruci..
Tko se još približava toj fazi psihoze?






