Upoznala sam jednog čovjeka koji je sa svojih 19 godina doživio prometnu nesreću i bio klinički mrtav. Njegovo iskustvo opisano je u knjizi koju je izdao prije nekoliko godina; Neobično putovanje. Interesantno mi je bilo što se probudio pričajući drugi jezik, jezik koji nikada zapravo nije učio niti znao. I dan danas ima probleme s jezikom. Malo priča engleski, malo hrvatski...
Pričao je o Aboriđinu s kojim je razgovarao, rekao je da je "proputovao " cijelu Australiju i da on tamo pripada. Ne može objasniti, ali kaže da jednostavno zna. Njegova iskustva i iskustva mnogih drugih koji su doživjeli kliničku smrt su gotovo jednaka; brz prolaz kroz tunel,
osoba koja te dočeka (vodič-čuvar, šta već), razgovor s umrlima, s nekom dragom, bliskom osobom, neviđene boje i ljepota, radost, ushićenje, nirvana... promatranje svog tijela i žalosnih osoba koje bdiju nad tijelom...
Isto to opisali su ljudi pod hipnozom dr. Newtona (putovanja duše...), iskustva na ayi su također slična...
Što mislite o svemu tome?
Ja razmišljam ovako: u redu.. klinički si mrtav, srce ne radi, mozak radi... mozak stvara razne slike, podražaje...ali što bi bilo kada bi mozak prestao raditi? Bi li mogli iskusiti takvo što i da li je to uopće istina
druga stvar... nekako mislim..kad osoba doživi K.S....duša se odvoji od tijela, ali možda u tijelo uđe neka druga energija, zašto bi baš ta ista ušla u isto tijelo, koja je to sila, šta bi to bilo
Oprostite na nestručnoj terminologiji i mom šturom objašnjenju, ovo je čisto nekakvo razmišljanje, zanima me što vi mislite?




