Iskustva umirućih ljudi

[gotta]

"Izveštaji o, uslovno nazvanom, "mističkom iskustvu" umirućih ljudi koji umiru u punoj svesti, bez znakova organske intoksikacije, izgleda da su specifični u tome smislu, što većina ljudi koji ovako umiru saopštavaju o doživljaju svetlosti koja ih obasipa, a koja kao da donosi sobom mir, osećanje harmonije, vedrinu, sve do doživljaja radosti. Ovakva pojava traje od pet minuta, najduže do pola časa, posle njenog prestanka smrt nastupa u toku nekoliko minuta do najviše šest sati, u ređim slučajevima i nešto duže.

Mada je, po svoj prilici, iskustvo umirućih da vide glasnike iz drugog sveta rasprostranjeno u svim kulturama (kao vrsta arhetipa, arhetipa spasioca, prema Jungu), u pojedinim kulturama postoji različita prijemčivost za ovu vrstu pojava. Tako se u Evropi i Americi daleko češće u trenucima umiranja "vide" bliska umrla lica, nego religiozne istorijske ili mitološke figure (Hristos, anđeli, svetitelji), dok je u Indiji ovakav odnos obrnut (tamo se vidi Krišna ili neko drugo indijsko božanstvo). Čini se, dakle, da religija, nacionalnost i kultura ne utiču na učestalost "onostranih pojava" u trenutku umiranja, ali utiču na vrstu pojavljivanja (srodnici ili religiozne figure). Zanimljivo je zapažanje istraživača da je procenat umirućih kod kojih se pojavljuje "onostrano" veći, ukoliko je njihovo obrazovanje veće. "Mističko iskustvo" pri umiranju kod religioznih češće je nego kod nereligioznih ljudi, ali je i broj neverujućih koji su "videli" srodnike u trenutku umiranja dovoljno veliki da se može postaviti hipoteza o arhetipskom poreklu ovakvih pojava."


Sigurno ste već čuli različite priče ljudi koji su bili bliski s umirućima. Što se to događa neposredno prije smrti? Negdje se govori da se oslobađaju određene količine DMT-a, te da zbog toga ljudi vide svoje bližnje-pokojnike, ali i anđele i druga bića.
Nekoliko dana prije smrti, moja baka je gledala stalno u kut svoje sobe, smijala se i pričala. Nije nam bilo jasno što se događa. Počela je pričati kako je njoj više dosta bolnice, kako se sestra na nju stalno dere ( a bila je u svojem krevetu, sestra je bila njena kćer koju uopće nije prepoznala). Ja sam uvijek bila njena unuka i mene je jako dobro znala, ali su ju mučile neke stvari... rekla je da ju je mama pozvala k sebi gore-u stan i da neka ju smjesta odnesemo gore... počela je histerizirati, plakati... potom je vidjela muža koji je preminuo par godina prije nje, rekao joj je da dođe gore kad bude spremna i da ju on čeka....Vidjela je i svoju sestru i ostale pokojnike.
Nije ona jedina koja je doživjela takvo što, u našoj familiji to isto su doživjeli njezin sin i kćer koji su umrli od raka u cvijetu mladosti.


Imate li vi slična iskustva i kako gledate na takvo što?

[AFX]

..pa, umirala je, organi otkazuju, krv se ne čisti nego je puna sranja, rulja tripa na blatu koje teče venama, a i stara je bila..jebiga. Mnogo staraca i prije smrti počne lupetati gluposti, ne radi se tu o nekakvom dmt tripu..

[gotta]

Prilikom čišćenja tavana, pronašla sam knjigu Život poslije života doktora Raymonda Moody. Potom mi je stara rekla da je tu knjigu dobila od rođaka, te neka ju pročitam, jer zna da volim takve knjige.
Do sada sam pročitala Putovanja duše-hipnoza provedena na stotinjak ljudi-ulaženje u podsvijest, Razgovore s Bogom,
te neke knjige u kojima su opisana iskustva kliničke smrti autora. U ovoj se knjizi govori o iskustvima ljudi koji su bili klinički mrtvi kroz određeni period i oni koji su bili na rubu smrti.
Čitajući iskustva ljudi koji su iskusili DMT, gledajući brojne dokumentarce i videe u kojima ljudi opisuju nevjerojatna stanja izazvana nakon unosa DMT-a u tijelo, te knjiga duhovne tematike, primijetila sam kako su sva iskustva u biti vrlo slična, imaju poveznice-elemente koji se nalaze u svakom od njih. Vrlo je interesantno što su iskustva iskazali ljudi različitih uvjerenja i životnog stila, te je u biti kod svih tih ljudi jedina prava istina ljubav, spokoj, svjetlost kao energija koju neki nazivaju Kristom, Bogom ili pak energijom koja razgovara s nama telepatski, odnosno tamo negdje ne postoji 3D svijet kao ovdje na Zemlji, već je iskustvo totalno neopisivo obzirom da ga ljudi ne mogu razumijeti kada ga pokušavaju prenijeti riječima...jednostavno se sve odvija mislima, nema tajni, nema laži, ta energija točno zna što mislite i zna sve o vama.
Obzirom da su iskustva toliko slična i toliko dosljedna, te da su moguća pod stanjima hipnoze, kliničke smrti, konzumiranjem biljaka koje sadrže DMT i sl., ne pomislite li da je to sve zapravo prava istina, jer da je iluzija, zbog čega svatko od nas ne bi kreirao svoju, jedinstvenu? Ili je pak sve to iluzija iz nekog razloga, a opet koji bi to razlog bio i zar ne osjećate duboko u sebi da bi sve to mogla biti istina? Jer ja osjećam da je jedina istina da smo slobodni toliko da kreiramo svoje živote, te da nam ta energija ne sudi-ne postoji ni raj ni pakao, također nas u toj dimenziji čekaju pokojni koji za nas ponekad imaju vrlo važne poruke koje nam koriste u životu i zbog kojih su mnogi s takvim iskustvom promijenili određene stvari u životu i pogled na život.
Opet bih spomenula bližnje koji su u posljednjim danima života opisivali svoje trenutke s pokojnima, stvari koje su im pokojni rekli, bile su osobne prirode i ne bi ih iznosila javno, no svakako su neki od razloga zbog čega vjerujem u komunikaciju s njima.

[VenloNL]

Srčani arest.
Ukupna stopa preživljavanja ~ 10% (van bolnice) 25% (u bolnici);[2] jako ovisi o tipu i uzroku. (Wikipedia)

Opisao bih svoj "put",tj svoje iskustvo. Prošlo je mjesec dana,živ sam još. Ostale su posljedice,no živa glava

Ležim u krevetu (u gaćama samo),poprilično mi je hladno,na prsima prikopčan defibrilator,pored mene doktorica promatra ekran,čekamo da se pripremi op. sala.
Već sam imao napad,pa su me vratili. Jezivo.
U jednom momentu se pokrenuo defibrilator i počeo mi udarati po grudima...samo sam rekao: doktorice ŠTA JE OVO !!!!!! Trgla se i rekla: evo ga ponovo !!!

Probudio sam se u totalnom bjelilu. Poviš mene je bilo totalno bijelo nebo ispod mene je bio totalno bijeli ponor. Onda sam shvatio da lebdim prema gore u ležećem položaju.
Sljedeća scena mi je ostala urezana u sjećanje toliko da sam plakao 10 dana od šoka.
U tom silnom bjelilu,ja se nalazim u nekoj širokoj cijevi,tunelu,bunaru,neznam čemu ...okomitom. Širine 6-7 metra. I lebdim prema gore. Ne osjetim bol,ne osjetim strah,opčinjen sam bjelilom.Malo me panika,zato što se ne mogu uhvatiti za ništa. Pokreti ne mijenjaju ništa.
Zidovi ili ta površina toga ,neznam kako bi to nazvao...su bili bijele boje. Bili su prekriveni sa nečim oblika ljuske od ribe,samo puno veće. Nešto prelijepo.
Gdje se ja nalazim,pomislih !!!???
Neznam koliko je trajao taj trip i onda odjednom,na nebu se ukaza 5 ženskih lica velikih. 5 lica preko cijelog neba.
Sve gledaju u mene.
Ništa mi nije bilo jasno. Nebo je još bijelo,šta se dešava???
Jedna mi djeluje uznemireno,kao da hvata dah,druga ima jako zelene oči...toliko sam se zagledao u te oči,nevjerojatno nešto....
Čujem ženski glas: Evo ga nazad !!!!!
Trebalo mi je par minuta da shvatim,da je ova što hvata dah,doktorica koja ja bila pored mene,i ona me je reanimirala .


Nešto mi reče toga četvrtka,idi do bolnice,najbolje na hitan prijem,preventivno,ne zanemaruj simptom,poznat ti je otprije,no...idi do bolnice.
I tako odem ja i kažem im: blaža bol u prsima. Neznam dali mi je od kičme ili šta drugo.

Kako god,doživio sam nešto što se ne može opisati riječima dovoljno.