ja sam došao do zaključka da koga god zanima L.Williamsii,peyote,i čega god, treba da se baci na uzgajanje istih,znači da posadiš seme raznih tipova peyotea,uzgojiš klonove sa caespitose
i razmnožiš ih,i kad imaš puno uvek možeš da se menjaš sa nekim za nešto zrelo,jer budimo realni,pa to je šteta seć,ali kad već radiš,onda bolje uzmi pravu biljku,da se naći,ja sam iz tog razloga počeo da gajim kaktuse. Prvo sam nabavio jedan,ja sav nabrijan
da ga pitam kako ide,ali ono tek za 10 godina ,možda.....
imao sam j...... sreću,jedan dan dok sam išao na posao ,sasvim slučajno naišao na bakicu i dedicu,neki 7o i kusur,i najveću kolekciju kaktusa koju sam video,ikad, i među njima,vlažni snovi,gomilaaaa L.Willimasiia, znači kao na rasprodaji,neću sad tu o cenama,ali mogu vam reći da sam im ja bio verovatno najbolja mušterija,a kupovanjem kod njih umesto po šopovima,pokušavam staviti slike ali mi baš i ne ide,ugl uštedeo sam sigurno 300-400eura,i to samo na peyoteima,tako da sam ipak imao relativno početničku sreću. Nekim poznanicima sam pokušao uvaliti da ih počnu uzgajati,ali....
a tako jednostavna biljka,nemoj ga puno smarati,pomerati,pržiti takođe( mislim da nije dobro ako nemaju bar delimični hlad,pogotovo u jesen zimu.) natapati vodom,oni ce vam zahvaliti cvetom,verovatno plodom (pre dobar je za jesti,ali šteta semenki)i tako se pokrene krug.