Jest da su Plitvice famozne, ali ja više volim nepoznata i nerazvikana mjesta. Evo, Baćinska jezera recimo nemaju ni status zaštićenog parka prirode, a kamoli da su nacionalni park. Svaki dan ih sve više zagađuju, a prije rata je tamo bilo i pijavica - znak da je voda netaknuta. Do 90. godine nisi mogao naći metar kvadratni za parkiranje, sve je bilo puno Poljakinja, Ruskinja, Njemica, Belgijanki... Sada zjapi prazno i napušteno...
Pazite, sedam jezera je u pitanju, sa rijekom koja se uliva u more ispod prirodne planine - tunela... Okolo su pješčana ušća i planine, čisti zrak, nikoga nema... Neću uopće spominjati da se tamo nalazi i drevno ilirsko ili predilirsko naselje na koje su kasnije došli Rimljani, bilo je i sarkofaga nekih ako se dobro sjećam, ili nešto slično. Uokolo po planinama i brdima stare su kuće gdje su ljudi živjeli prije prvog i drugog svjetskog sranja, sada
su ostali samo zidovi tih kuća bez krovova i ognjišta, unutra su legla zmija iako ima i kuća u solidnom stanju. Meni je dida od dole, recimo. U zadnje vrijeme maštam da odem u njegovu staru kuću gdje je proveo djetinjstvo sa svojih desetoro braće i sestara, prije rata, da napravim nešto od te kuće, zapalim petrojelke, napravim ognjište. Naravno, kad bih to napravio, čitava bi se državna administracija sjatila na mene, a nemam ni para... Grr...
