Mogu li ljudi „razgovarati“ s biljkama?

Sve ono skriveno, tajnovito i misteriozno...
anacorn

Re: Mogu li ljudi „razgovarati“ s biljkama?

PostPostao/la anacorn » 01.11.2010, 05:06

Radim redovno sungazing (solarnu jogu ili gledanje u sunce). Kod mene je najnovije što sam naučio da se stopim sa prirodom i imam sposobnost da pričam sa drvećem, cvećem, životinjama i sad obraćam više pažnju na njih nego ikada ranije. Takođe mi napreduje i empatija pa mogu osetiti njihova osećanja... dajte neka svoja iskustva nemojte se više baviti sa mnom ili bilo kime lično.

Post sa facebook-a

Zapitajmo se samo da li smo mi još uvek deo prirode ili smo je izgnali iz naših života?

Kada smo poslednji put stali pored nekog drveta i popričali iskreno sa njim? Kada smo obratili pažnju na neku travku i pitali je kako se oseća po danu a kako po noći kada nema sunčevog svetla? Kada smo sa nekom životinjom popričali o tome šta je muči i trudili se da je zaista razumemo i doživimo u tome? ....

Ali, zato svakodnevno pričamo sa svojim novcem (koliko mi još novca treba za ovo ili ono- pa on onda odgovara za hranu toliko, za račune toliko, treba ti i da se malo ponoviš to ti je toliko mene itd). Pričamo mi i sa svojim kućama i stanovima (kako da preuredim ovu sobu, šta da stavim u ovaj ili onaj ćošak a oni vam odgovaraju i vi ih slušate), pričamo i sa našim knjigama, poslom kojim se bavimo, stvarima po kući, pa i sa religijom kojoj pripadamo.... a šta je sa NATUROM, sa PRIRODOM?

Da li i kada pričamo sa našom prirodnom okolinom i onda možemo da kažemo da smo i dalje deo te prirode? Cela priroda plače i rida od žalosti što se čovek okrenuo od nje i brine samo za materijalno i za sebe. Tim našim samoizopštavanjem iz majke prirode i okrećući se samo ka materijalnim i veštačkim stvarima stvaramo ograman debalans u protoku energija koje nas okružuju.

PRObudimo se i vratimo se majci prirodi. Ne kažem da rasprodate svoje kuće i stanove i pobegnete u šumu nego da ponekad obratite malo pažnju i na živi svet oko vas jer on pati kada ga ne primećujemo.

Sinoć sam pričao sa jednim drvetom (da, sa drvetom i ne, nisam poludeo.... ako se vratimo prirodi i ako je osetimo i stopimo se sa njome čućemo šta nam ona poručuje), to drvo mi je reklo kako smo mi ljudi u zabludi i kako smo drveće doneli u gradove i posadili ih kako bi samo izgledalo kao da smo u prirodi, i kaže mi ono dalje.... pogledaj ove zgradurine okolo šta misliš da li je to prirodno? I još mi je reklo kako oseća da je iskorišćeno samo jer ljudima ulepšava predeo i imaju kiseonika od nejga a često mu se dive ne radi toga što ono u suštini jeste, nego radi prolaznog osećaja a to je zato kako je ono lepo kada olista i procveta i samo tada. Kaže da ni jedan čoveku nije stalo do samog tog drveta nego radi toga što mu ono čini... osetio sam razočaranost i njegovu tugu tada. Razumeo sam ga i shvatio, stopio se sa njim i onda sam mu rekao ovako "Evo jednom čoveku je stalo da te posluša i razume te, ja sam čovek a stao sam da te pozdravim i čujem šta imaš da mi kažeš. Nemoj biti tužno sve će uskoro biti ponovo prirodno kada ljudi shvate da su u svom matriksu i da treba da se vrati prirodi. Evo ja ti prenosim deo svoje energije milujući tvoje granje i lišće i na taj način t se odužujem što činiš ostalim ljudima da uživaju u tebi jer si ti zaista nešto prelepo" Osetio sam da mi se nasmešilo i preplavio me je jako prijatan osećaj tada.

Dakle, vraćanje prirodi svakako ali gradeći sebi nove bogove, podižući stare ponovo u život, sledeći neka pravila, dogme itd. to pripada SAMO ljudima kojima je svest zatamljena jer ima treba neko da ih vodi.

SAMI SEBE TREBA DA VODIMO- MI SMO BOGOVI I KADA TO SHVATIMO OSLOBODIĆEMO SAV NAŠ POTENCIJAL KOJI JE NEVEROVATAN.

:ymhug:
Avatar
Red
Moderator
Postovi: 4300
Pridružen/a: 06.02.2010, 20:50
Zahvalio/a: 242 puta
Prim. zahvala: 670 puta

Re: Mogu li ljudi „razgovarati“ s biljkama?

PostPostao/la Red » 01.11.2010, 19:24

:ymhug: Hvala na ovome! Divno si nam upotpunio temu...
“If you can't understand it without an explanation, you can't understand it with an explanation"
Avatar
Ninti
Moderator
Postovi: 718
Pridružen/a: 08.07.2010, 10:33
Zahvalio/a: 428 puta
Prim. zahvala: 334 puta

Re: Mogu li ljudi „razgovarati“ s biljkama?

PostPostao/la Ninti » 28.05.2012, 09:28

Ovo mi je odlična tema pa da je malo oživim i upotpunim pričom o energiji drveća:

Iscjeljujuća moć drveća

slika
Tao Majstori su primijetili da su drveća iznimno snažne biljke. Ne samo da mogu apsorbirati ugljični dioksid i pretvoriti ga u kisik, već isto tako mogu apsorbirati negativnu energiju i pretvoriti ih u pozitivnu energiju. Drveća su snažno ukorijenjena u zemlju i što je drvo više ukorijenjeno, više se može ispružiti prema nebu. Drveća stoje vrlo mirno apsorbirajući energiju zemlje i univerzalnu silu iz neba.

Drveće i sve biljke imaju moć apsorbiranja svijetla i njenog transformiranja u hranu. U stvari, one ovise o svjetlu za većinu njihove hrane, dok voda i minerali iz zemlje čine oko 30% udjela u ishrani. Drveća su u mogućnosti živjeti vrlo dugo.

Drvo kao iscjelitelj i prijatelj
slika
Drveća su najveće i najviše spiritualno napredne biljke na zemlji. Ona su konstantno u meditaciji, a suptilna energija je njihov prirodan jezik. Kako vaše razumijevanje jezika bude raslo moći ćete početi razvijati vaš odnos sa njima. Ona vam mogu pomoći otvoriti vaše energetske kanale i kultivirati mirnoću, prisutnost i vitalnost. Vi im možete uzvratiti pomažući im riješiti njihove vlastite blokade i devitalizirana područja. To je obostrano koristan odnos kojega je potrebno kultivirati.

Biranje drveta sa kojim ćete raditi

Kroz povijest ljudi su koristili sve dijelove drveća za liječenje i lijekove. Najbolja drveća za liječenje su velika drveća, posebno borovi. Drvo bora isijava Chi, hrani krv, jača živčani sustav i pridonosi dugom životu. Ono isto tako hrani duh i dušu. Bor je "Besmrtno drvo". Rana kineska poezija i slikarstvo su puni divljenja borovima.

Iako su borovi najčešće najbolji izbor, mnoga druga drveća ili biljke se mogu koristiti. Veća drveća imaju više energije. Među najsnažnijim su drveća koja rastu blizu tekućih voda. Neka drveća osjećamo da su toplija dok su neka od njih hladnija.

Ne trebate ići daleko u šumu da bi pronašli adekvatno drvo s kojim možete raditi. Drveća koja su naviknuta na ljude oko sebe razumiju našu energiju i ona su ustvari pristupačnija i više prijateljska nego ona duboko u divljini. Gradski parkovi i vrtovi u predgrađima su puni snažnih i pristupačnih drveća koja bi voljela imati bliži odnos sa ljudima koji dominiraju njihovom okolinom.

Postoji određeni raspon veličina drveća među kojima su ona najpristupačnija ljudima. Kada je drvo premalo ono nema dovoljno energije da bi ostavilo veliki dojam na vas. Kada je drvo preveliko imate obratni problem. Potrebno je mnogo upornosti da bi se veliko drvo zainteresiralo za vas. Kao izvor iscjeljujuće energije, najbolje je izabrati veliko, robusno drvo unutar prihvatljivog omjera veličina. Za igru i učenje najbolje je izabrati malo do srednje veliko drvo. Iako se nije potrebno penjati na drvo da bi se ostvarila veza sa drvetom, ono otvara nove horizonte ljudima. Penjite se nježno i pažljivo kako ne biste ozlijedili drvo.

Ostvarivanje komunikacije sa drvetom

slika

Postoje određene metode pristupa, interakciji sa, povlačenju od i odlaženja od drveta. Prateći specifične korake kreirate ritual tihe komunikacije koju oboje i vi i drvo možete razumjeti i tako povećati potencijal harmonijske interakcije. Koraci su dobiveni iz promatranja prirodnih tijekova događaja u komunikaciji sa suptilnom energijom i mogu se ostvariti na komunikaciju sa skoro svačime: drvećem, kamenjem, ljudima ili životinjama, iako se slijedeće odnosi specifično na drveće.

Prije svega, svako drvo, kao i svaka osoba ima osobnost, želje i svoj vlastiti život. Drveća se veoma razlikuju u svojim ukusima za kontakt sa ljudima. Neka su vrlo velikodušna i žele vam dati svu energiju koju možete primiti. Neka su slaba ili bolesna i trebaju vašu podržavajuću i iscjeljujuću energiju. Neka su samo prijateljske duše koja uživaju u ljudskom društvu. Druga su indiferentna prema vama. Vi možete naučiti i rasti radeći sa svima njima. Pokušajte biti otvoreni i puni poštovanja, umjesto pritiskanja drveća da služe vašim vlastitim potrebama. Na ovaj način ona će vas snabdjeti sa više nego samo jednom vrstom Chi-ja: prijateljstvom, zaigranim izrazom i ljubavlju.

Drveća funkcioniraju na dužoj vremenskoj skali nego ljudska bića. Možete pomoći premostiti ovu razliku vraćajući se stalno nazad i nazad do istog drveta, kako bi se odnos razvio. Posjećujte redovito kako bi drvo znalo kada da vas očekuje i kako bi se moglo veseliti vašem dolasku. Možda ćete imati osjetiti kako ste drvetu zaista nedostajali kada vas nema duže vrijeme nego inače.

Spiritualna komunikacija sa drvećem više je nalik vođenju ljubavi nego bilo koja druga ljudska aktivnost. Kao takva, kvaliteta senzualnosti i nježnosti trebala bi biti prisutna. Ne trebate uvijek biti u kontroli situacije. Dozvolite neko vrijeme da se samo opustite i stopite u komunikaciju. Pustite drvetu da vas vodi u čuda svog unutarnjeg života. Radeći sa drvećem na ovaj način može pomoći olakšati seksualnu frustraciju. Možda ćete primijetiti da razvijajući osjećaje na ovaj način pomognete razvoju vaših osjećaja u vođenju ljubavi.
Izvor:
Mantak Chia: Chi Nei Tsang
Vlastito iskustvo
Zadnja izmjena: Ninti, dana/u 06.03.2013, 20:05, ukupno mijenjano 1 put.
Refren? Mantra? Ne, tek razlika između ljudi koji žive i onih koji samo borave ovdje.
Avatar
Beyond Le Fov
Moderator
Postovi: 2045
Pridružen/a: 06.02.2010, 21:48
Zahvalio/a: 358 puta
Prim. zahvala: 1143 puta

Re: Mogu li ljudi „razgovarati“ s biljkama?

PostPostao/la Beyond Le Fov » 28.05.2012, 10:41

Ninti je napisao/la:Drveća su najveće i najviše spiritualno napredne biljke na zemlji. Ona su konstantno u meditaciji, a suptilna energija je njihov prirodan jezik. Kako vaše razumijevanje jezika bude raslo moći ćete početi razvijati vaš odnos sa njima.


Na jednom tripu na pola slike acida, u jednoj šumi, kad se večer već dobrim dijelom pretapala u noć, a na nebu bilo milijon raznobojih zvijezda, preplavila me neka "ogromnost", kao da mi je pažnja svijesti bila bolje podešena na dublju percepciju tih bića, svi oni kao da su zračili OM najdubljih frekvencija, toliko dubok i snažan OM da mi je davalo dojam kao da je svo to drveće mudrije od najmudrijih ljudi, u vrlo dubokoj meditaciji vrlo visoke svjesnosti, ili bolje rečeno maksimalne kontemplacije svemira.

Volio bi doć bar blizu njihove razine, percepcije života, svemira. Da upijem malo te njihove mudrosti.
It is no measure of health to be well adjusted to a profoundly sick society.
It is only with the heart that one can see rightly; what is essential is invisible to the eye.
Avatar
Ninti
Moderator
Postovi: 718
Pridružen/a: 08.07.2010, 10:33
Zahvalio/a: 428 puta
Prim. zahvala: 334 puta

Re: Mogu li ljudi „razgovarati“ s biljkama?

PostPostao/la Ninti » 28.05.2012, 12:17

to se zove psihodelično iskustvo :ymhug:

Nisu bez razloga stari Slaveni (a i drugi stari narodi) imali kult drveća;
koje bogatstvo smo izgubili dolaskom kršćanstva :(
evo citata:
PLEMENITO DRVO ILI STABLO SVJETLOSTI

U početku ne bijaše ništa, samo beskonačnost i more, a kraj mora Jasen-Svantibor, svjetsko stablo. On nadvisuje sve visove, krošnja mu je iznad Svarogovih i Perunovih dvori, a korijenje zadire u carstvo Crnoboga. Tu su dvori: Vidingrad, Svitava i Svitogorski gajevi.
U starih naroda se razvilo štovanje prirode prije nego se razvilio vjerovanje u različita poganska božanstva. Usporedo s kultom vode, vatre, groma i Sunca, razvio se i kult stabla. Kod svih europskih starih naroda poznat je kult drveća, Germani su štovali stabla hrasta, Nordijci brezu i jasen, Gali imelu koja raste na hrastu kao parazit. Kult drevća kod starih Slavena bio je povezan sa štovanjem lipe, hrasta i breze. Vjerovalo se da se u krošnjama drveća nalaze sjedišta moćnih bogova. Kod Slavena su stabla bila posvećena pojedinim bogovima: hrast Perunu, jasen Svantevidu (Svetovidu, Sutvidu), lipa boginji Vidi, a breza bogu žetve Potrimbi. Kult stabala je u glavnom, posljedica vjerovanja da su ljudi postali od stabala odnosno drveta ili da po svojoj smrti produžuju život u njima, ili da su ona sjedišta viših bića. Bit obožavanja stabla u slavenskom svijetu sastojao se u tome što su Slaveni stabla smatrali sijelom nekog svoga dobrog pokojnika, koji njih štiti. Helmold spominje u svojim zapisima, da su se Slaveni običavali zaklinjati starim drvećem. Obično su iznad grobnih humaka zasađivali hrastova staba, na spomen svojim praocima. Takvo stablo se gajilo i prinosile su mu se žrtve kao zaštitniku svoga roda. U početku stari Slaveni štovali su pored raznih starih božanstava i posebno božansko trojstvo u sastavu boga Peruna, Potrimbe i Pokola. Kultna mjesta ovim božanstvima nalazila su se pod granatim starim dubovima ili u ograđenom svetom gaju. Tu su u tru stabla urezali likove, u svakom stablu po jednog od navedenih bogova trojstva, a ispred ovih bili su žrtvenici, na kojima se polagalo žrtve. Hrast Najsvetije stablo Starih Slavena bio je hrast. U šumama svetih hrastova ložili su vječnu vatru, bile su ograđene plotom, za zaštitu od stoke i zlih ljudi. Stablo hrasta bilo je posvećeno bogu gromovniku Perunu. U stara vremena su pod starim hrastovima vijećali starješine o potrebama svoga roda. Po drugim hrastom na humku prikazivao je starješina ili žrec žrtvu bogu Perunu. Ogromna stabla hrasta ponekad stara i po više stotina godina, rasla su na humcima, a narod ih je osobito štovao. Tih kultnih hrastova bilo je mnogo, te su ih i za kršćanskog doba veoma poštivali. Pod hrastovima su se često nalazili ogromni kameni žrtvenici na kojima su ljudi u staro doba prinosili žrtve bogovima. Te žrtvenike su u slavenskim zemljama moglo vidjeti sve do kraja 15. stoljeća. U mnogim slavenskim zemljama, kako na istočnim tako i na zapadnim stranama, kao i uz priobalna područja Baltika, a također i na otoku Rujanu još i danas se nailazi na ogromna stabla hrastova koja su obilježavala grobove davnih predaka. I grane hrasta bile su svete, pa se hrastovo lišće prinosilo bolesnicima da bi prije ozdravili. Štovanje hrasta postoji i danas u mnogim krajevima primjerice Grablju u Dalmaciji. U pribaltičkim krajevima Slaveni su držali velika stabla svetima. Osobito su obožavali hrastove i breze, a poštovali su i staro trojstvo: Peruna gromovnika, Potrimbe boga žetve i Pokola zloduha podzemlja Zanimljivo je svetiše u pribaltičkim krajevima, na Romowom Polju gdje se nalazi kompleks stare šume, svetiše Svantomesto tu se najznačanija bila tri hrasta koja su simbolizirala staroslavensko trojstvo Perun- Trebun- Pokola. Na srednjem hrastu bio je ucrtan lik Peruna. Lipa Stari Slaveni su živjeli su u lipovim šumama. U literaturi se spominje lipa kao sveto slavenski drvo pa se može zaključiti da su Slaveni prije prijelaza na kršćanstvo poštivali božanstvo šume, dakle i dušama bili povezani s lipom. Prema predaji vršili su obrede i podnosili žrtve lipi kao božanstvu. Običaj obožavanja lipe zadržao se i kod Slavena koji su napustili staru domovinu pa utiču ogranke lipe u krov svoje kuće ili stana, da je time očuvaju od gromova i požara. Narodna uzrečica kaže: "Cvjetokitna lipo, tebe u svoj srdi, Niti Perun žarkom strijelom ne nagrdi!" Uobičajeno je bilo i vjerovanje da lipa čuva čovjeka od zla i uroka. U lipovim šumama Slaveni su sabirali med i vosak. Medovina ili medica bila je Slavenima omiljeno piće. U Bosni je postojalo vjerovanje da se ne smije posjeći stari hrast ili lipa, jer bi onaj koji bi ga posjekao mogao umrijeti ili teško oboljeti. A ako bi to netko učinio, morao je na panju odsječenog stabla prinijeti žrtvu i to tako da nekoj domaćoj životinji, kokoši ili janjetu, odsiječe glavu sa istom sjekirom kojoj je stablo sjekao, pa mu se ništa neće dogoditi. Hrvati, Srbi, Bošnjaci i Crnogorci vjeruju da tisa tjera aveti pa se i danas ušiva u odjeću, stavlja volovima u rogove ili se smješta u dječju kolijevku da djetetu ne naškode vještice. Vjerovanja su upozoravala da neka stabla treba zaobići. To se je osobito odnosilo na orah, najnesretnije drvo, povezano s demonima (iako ono kao i mnoga nesretna stabla može djelovati i ljekovito). Južnoslavenski narodi vjerovali su da orah nikako ne smije saditi mlad čovjek jer, ako ga posadi, umrijet će onda kada deblo postane debelo kao mladićev vrat. U selu Djedina Rika u Hrvatskoj ne sade ni danas orah pokraj kuće jer se vjeruje da unosi razdor u kuću. Ispod oraha ne uspijevaju druge biljke pa se vjeruje da je njegova krošnja demonska. Zato naši stari nisu htjeli zaspati pod njim jer su vjerovali da bi se probudili bolesni.

izvor
Refren? Mantra? Ne, tek razlika između ljudi koji žive i onih koji samo borave ovdje.
acala
rank2
Postovi: 20
Pridružen/a: 11.04.2012, 16:19
Prim. zahvala: 4 puta

Re: Mogu li ljudi „razgovarati“ s biljkama?

PostPostao/la acala » 06.06.2012, 10:20

Avatar
mucak
rank4
Postovi: 136
Pridružen/a: 24.01.2012, 12:30
Zahvalio/a: 29 puta
Prim. zahvala: 58 puta

Re: Mogu li ljudi „razgovarati“ s biljkama?

PostPostao/la mucak » 26.02.2013, 23:16

poceo sam da se druzim sam jedim hrastom nedavno, a eto sad jos procitam da je to i uobicajeno ;D

Da hrast je tatica i treba uciti od njega. ima i tu pored neki bor al nece da se druzi .. star jedno 150 godina.a ispod ovog hrasta moz sedeti i 3 sata po zimi na minusu neces se smrznuti ;D
steta sto mi ljudi stalno nevidimo kolko smo ustvari mali.

jednom sam u nekoj hodajucoj meditaciji sedeo ispred nekog drveta bas dugo, nazvao bi to 3 godine, a onda mi je dozvolilo da udjem u njega onda smo se spojili sa jos drugih drva u tom nekom svetu nekad vidljivom nekad nevidljivom.

hrast tatica, ziv, macka.
ko smo s?ve mi?r
Avatar
Kadulja
rank5
Postovi: 184
Pridružen/a: 29.10.2011, 22:17
Zahvalio/a: 40 puta
Prim. zahvala: 19 puta

Re: Mogu li ljudi „razgovarati“ s biljkama?

PostPostao/la Kadulja » 04.03.2013, 18:52

Mislim da biljke nemaju svijest i ne mogu čuti jer one nemaju nikakav živčani sustav. Kod njih se sve svodi na složene kemijske i biološke procese, od staničnog disanja pa do fotosinteze. Sve je igra izmjene tvari, a da bi nešto moglo razmišljati nije dovoljan ni primitivni živčani sustav kakav imaju primjerice kukci, ganglije. Organizam mora imati razvijeni živčani sustav da bi mogao imati kakvu takvu svijest koja bi naše čavrljanje prepoznalo kao prijateljsko čavrljanje, a potom reagiralo na neki način, koji god.
Avatar
Beyond Le Fov
Moderator
Postovi: 2045
Pridružen/a: 06.02.2010, 21:48
Zahvalio/a: 358 puta
Prim. zahvala: 1143 puta

Re: Mogu li ljudi „razgovarati“ s biljkama?

PostPostao/la Beyond Le Fov » 04.03.2013, 20:12

da ali postoji i druga perspektiva, na razini duha, biljke kao i svi drugi entiteti posjeduju duh/spirit koji ih "vozi", i ovisno od biljke do biljke taj spirit može biti daleko razvijeniji, svjesniji i mudriji nego duša prosječnog čovjeka. Duhovno probuđeni ljudi i oni s "pomaknutom" svješću mogu komunicirati sa spiritima biljaka. Spiriti ogromnog drveća često su toliko veličanstveni i mudri na padam na koljena divljenjem kao pred nekog visokog mudraca. Spiriti biljaka mogu nas mnogo toga naučiti o svemiru, životu, prirodi i nama samima.

Duhovno, biljni svijet je mnogo drugačiji nego svijet ljudi, biljni svijet kao da je "samo nogom" u našoj percepciji, najčešće se ne radi o pojedinačinm spiritima već je biljka medij za svoju grupaciju duša, odnosno neka biljka predstavlja spirit svoje vrste/genetike.
Svi entiteti se sastoje od tijela i duha (zapravo tijelo je manje bitno i nije neophodno), fizičko tijelo umire, duh je vječan, i kad mu medij/tijelo umre jednostavno ode u drugo ili ostane egzistirat u svemiru bez tijela.

_____________________

jednom davno napisao sam jednu pričicu koju ću ovdje stavit jer je prikladna temi...


Prolazim putem kroz bjelogoričnu šumu. Zima je. Ogoljele grane stabala i tlo prekriti su snijegom. Što se dublje zavlačim u srce šume, sve jače osjećam ogromnost koja me preplavljuje. Nalik prolasku kroz gužvu ljudi na ulici, jedino što je energija drugačija, mnogo ljepša, viša, mistična, inteligentnija, prepuna starog i mudrog života, trenutno usnulog u san. Sve spava, čak se i borovima sklapaju oči.

Može se osjetiti da njihova svijest nije prisutna ovdje. Cijela šuma spava i sanja. Sanjaju o ljetu, o svojim listovima kako viore na vjetru i šuškaju, sanjaju o cvrkutima ptica i zajedničkoj pjesmi svih šumskih bića. Sanjaju o Suncu i njegovim zrakama kako grije i miluje njihovo lišće.

Kad me zima trgnula i osvjestila da vidim gdje sam, nalazio sam se ispred ogromnog hrasta. Um mi se ponovo zaustavi od naleta silne nevjerojatnosti i ljepote. Dižući glavu pogledom obuhvačam sve više njegovih grana. Izgledalo je kao da mu krošnja probija nebo i prolazi kroz sam svemir, i kao da svaka njegova grana dodiruje po jednu zvijezdu, kao da je spojen sa cijelim svemirom, sa svim svjetovima.

Pod utjecajem ogromnog poštovanja i čuđenja pomislih kako bi nestao istog trena ako bih ga dodirnuo. Ali kao da nisam imao izbora. Prislonim svoja prsa i lice na njegovo deblo, raširim ruke i zagrlim ga cijelim tijelom. Neznam dali sam nestao ili ne, ali moja svijest više nije bila prisutna na ovom svijetu. Energija hrasta progutala me, sjedinila sa sobom, i katapultirala mi svijest kroz njegove grane u svemir.

Ušao sam u njegov san. I zaista, njegove grane bile su spojene sa zvijezdama, njegova svijest prebivala je u drugim svijetovima. Tamo su bili i njegovi prijatelji, ogromni kao i on, stari i prepuni mudrosti. Sanjali su život, njegovu igru, ples i pjesmu. I komunicirali su, energetski. Kad bi to usporedio sa zvukom bila bi to simfonija prepuna ljepote, savršen univerzalni jezik. I svi su se kužili međusobno, samo osjećajući jedni druge, samo razmjenjujući energiju. Cijeli svemir je plesao i slavio život. Svi skladni kao da uopće nisu razdvojeni. Kao stanice u tijelu.

Tada me zima ponovo trgnula i ponovo se nađoh u svome tijelu. Refleksno se odgurnuo od debla i pao na leđa. Sada mi je pogled bio usmjeren prema nebu kojeg su zaklanjale brojne grane. Sunce je našlo neke pukotine na bjelom nebu i obasjavalo koliko je moglo. Još uvijek ne sasvim svoj, zbunjen putovanjem i pod snažnim dojmom, svijet više nije izgledao kao prije. Bio sam pun poštovanja prema svakom kamenčiću, prema svakoj biljčici i kukcu. Dobili su sasvim novu dimenziju, sad su bili nešto drugo, bili su ples života, manifestacija boga. Tada shvatih da sam i ja to isto, i da je sve to, sav život.

Tada me opet fascinirala ljudska sposobnost za nesvjesnost, taj ljudski um. Zbilja je fascinantno u kojoj količini može sam sebe oglušiti i sam sebe zavaravati, odvojiti se od prirode i stvorit virtualni svijet stvari i značenja, slijepe vjere i izmišljenih vrijednosti. Vječne borbe sa samim sobom i svemirom.
It is no measure of health to be well adjusted to a profoundly sick society.
It is only with the heart that one can see rightly; what is essential is invisible to the eye.
Avatar
Ruskinja
rank3
Postovi: 98
Pridružen/a: 12.12.2012, 13:37
Zahvalio/a: 55 puta
Prim. zahvala: 24 puta

Re: Mogu li ljudi „razgovarati“ s biljkama?

PostPostao/la Ruskinja » 04.03.2013, 21:55

Na kojem se jeziku razgovara s drvećem?
Neki ljudi su tako siromašni, sve što imaju je novac.

Natrag na “Tajnoviti Planet”

Online

Trenutno korisnika/ca: Nema prijavljenih korisnika/ca. i 2 gosta.