meni je uvijek "da se nešto dimi" što se tiče motanja duhana, a kasnije i ugoda koja se javlja samo u određenim dijelovima dana, sve ovo između mi je sama mehanizacija i nepotreba. znam ne pušit, pa onda pušit, pa pušit par smotanih cigaretica na dan i tako. dosta mi varira, a kad je ganja u pitanju solo duhan mi pada u zaborav na neko vrijeme, te negdje opet iskrsne. baš tvorničke cigarete sam odavno zaboravio, većina mi stvarno ne paše i stvara neugodu, a sa druge strane je i financijski motajući duhan trenutno isplativije uz ostalu individualnu ugodu okusa i dima, a i sam ritual motanja. trenutno se u rijetkim odgovarajućim okolnostima primim lule ili nargile... to baš za odmaranje uz ostalo.
slažem se sa ovime da kao i sa svakom supstancom, i sa duhanom možemo vršit neku kontrolu, naravno. uživat u njemu na načine nama prikladne. kao što ste spomenuli, zapalit u nama odgovarajućim prigodama i zavisno koji duhan i kako prerađivan, te na koji način. smatrat ga uživaonom supstancom kao i ostalo, te izbjeći tu mehanizaciju zbog njegove prevelike dostupnosti i ljudske konzumacije čime se zanemaruje ono bitno kod duhana, nekako gubi na samoj čari.
divna mi je ideja fizičkog prestanka kombinacije nikoreta žvakaća ili flastera sa mirisnim štapićima raznih vrsta

prilikom želje pripaljenja cigarete, uzmite žvakaću i pripalite mirisni štapić. time ste obavili dvije funkcije mehanizacije pripaljenja i nikotinskog fiksa, ostaje još čin uvlačenja kojeg morate pregrmit, a za to se vrijeme igrate mirisnim štapićem držeći ga u ruci, te fino zamirišete prostor gdje god krenuli i našli se u društvu
