Marihuana i čestost konzumacije

[Red]

ponekad se znam zapitati, jel ja malo-puno tu marimahunu duvkam. opet ako se usporediš sa drugima vidiš da neki ili konzumiraju pretjerano (od jutra do sutra) ili pak prestanu i eventulano zapale u društvu tj rijetko. razumijem i ove koji se bude sa pljugom i odu spavat sa pljugom, međutim meni je to zbilja previše, ne bi ništa napravila da je tako, dok opet, drugi super funkcioniraju.

međutim svi smo mi svijet za sebe pa tako treba otkriti što bi bilo najbolje za nas same i ne pretjerivati. skužila sam da sam jednostavno prenabrijana u sebi, u glavi. svašta bi ja, stalno, osim ako nisam u nekoj žestokoj katatoniji pa nisam za ništa. marimahuna mi je zbilja lijek za dušu, međutim ne duvam je non-stop, navečer. O da desi se da zapalim kad go, pogotovo ako je društvo neko a ja nemam obaveze. meni treba odmor od mene same, a ona mi to i pruži. jer uhvatila sam samu sebe kako gledam filmove ili radim nešto ali ne zapalim, pfff..uopće nisam skoncentrirana, buka u glavi, užas. ovako zapalim i unutrašnji dijalog se ugasi i napokon imam odmor od sebe same, a i ako imam neki problem, mogu ga sagledati iz drugog kuta- bez nervoze. pomaže mom biću.

no opet, sa druge strane znam da mi može jedna pljuga poremetiti sve planove, jer me jednostavno nije volja, pa se kajem što sam zapalila. želim reći, treba znati zašto konzumiraš. jel konzumiraš da otupiš ili da se zabaviš. jel baš ima smisla stalno ili može i povremeno.

nemam pojma, svoje konzumiranje sam nekako osvjestila. preko dana ništa, kad odradim sve eee onda se možemo zabaviti. super je u društvu kad vam dođu prijatelji, zapalite i sipnete pivo i satima ugodno čavrljate o svemu što vam padne na pamet.

volim da sam tu i ovdje tokom dana, ali navečer zbilja volim da se malo odvojim od sebe

i da... kvaliteta dima je naravno bitan faktor. jel znate one zabijače koje samo sjednu na čelo? tup i glup ko mazga, zavaljen i pogled kroz film/ljude/zid...pa užas. kako to može biti dobro, to je dobro za spavanje samo. dok opet sa druge strane imate one zabavne i vesele koje podižu tijelo i duh i zbilja ne otupljuju.

[Mary Jane.]

Sve je stvar navike, i sve zavis od osobe do osobe, ja funkcioniram več duže vrijeme na način na koji čak neki nebi vjerovali. To što kažeš za neke koji se bude s pljugom i s njom idu spavat, taj sam vec 4-5 god svaki dan, i to jako često, pre često, skoro prije svake 'radnje', kud god sta god pljuga, i tako sam se nekako navikao i gotovo. Istina da te uspori i malo poremeti, zato nije dobro se nahajcat ko kreten usred bijela dana i šta ces onda nisi za nista, prebijen neda ti se pomaknut, ali bogu hvala pa nisam jedan od tih i kad se ubijem u pogonu sam 24/7, i tako mogu funkcionirat, ne spere me toliko da se ne smijem pojavljivati u javnosti, uvjek budem spreman sve obavit sto moram taj dan, ali ja neznam zašto je to tako kod mene, stvarno je previše, a svjestan sam tog nagrađivanja, znači da se ubiješ tek na kraju dana kad si sve obveze ispunio, e tad fino opusšteno i čil, ovo ubijanje preko svih granica nikako nije dobro, necu ni ja ovako jos dugo...da ne govorim o financijama, koliko potrosim, koliko popušim, i koliko jebade ide uz sve to, i da dakako veliki rizik, veliki...et ukratko

[Devil'sChase]

Ja isto to ne volim, ne volim kaučlok, pa sretan sam prvo jer idem zapalit pljugu i pusim je i nemrem vise uzivat, i popusim i mislim si joj idem sad npr spremit si najfiniju kremšnitu na svijetu i nisam doso ni 2 metra od kuhinje vec lezim na podu i spava mi se debilno ali nemrem zaspat a neda mi se ic do kreveta i tak provedem previse vremena i pitam se zasto nije bila neka sativa. Ali naravno da te propuca metak ili imas temperaturu zestoku, popusil bi nist drugo nego neku žestoku medicinsku kaučlok sortu. Onda bi mi pasalo, ko makovo mlijeko

[Beyond Le Fov]

...

potpis²

Red sjećam se, mislim da je to bilo 2006 ili čak 2004, uglavnom u počecima vutre org, da si izjavila kako tebi trava nikako ne paše, šta mi je vrlo zanimljivo, taj preokret sada. Znači da se i drugima može u nekom periodu života kliknuti, nešto promjeniti pa da im počne pasati.


Pušim ganđu već 10 godina, svaki dan navečer, ponekad i preko dana zapalim koji dim (uvijek pušim na bong jer si nisam dobar s duhanom), u zadnjih godinu dana malo sam pojačao tipa cjelu večer od 20h do 2-3 u noći, i preko dana dva tri punjenja. ...i shvatih da neće to tako ići više jer dok sam high nisam produktivan i teeeško se natjeram da nešto konstruktivno radim, a produktivan moram biti, pogotovo sada kad sam osamostaljen i kad se moram kompletno brinut sam za sebe.

Tako da sam odlučio prije tri dana nakon 10 godina da nema više duvanja do 12h navečer (budan sam do 3h inaće standard, budim se oko 12h), odnosno dok ne obavim sav posao koji imam za obaviti.

Mogo bi biti naduvan 24h na dan jer volim ganđu ko boga, ali tako bi popušio previše vremena svog života, jer nebi radio ono šta me najviše ispunjuje i što mi je životni cilj (a kad sam to shvatio sada nedavno, upravo to je pokrenulo tu "revoluciju" odnosno borbu sa svojom razmaženošću), uz posao odnosno generiranje para za preživit.

Međutim ja nevidim negativne strane trave uopće. Ono negativno je razmaženost i kriva raspodjela prioriteta u životu, a ne trava. Trava ima svoje specifične karakteristike koje su takve kakve jesu i takve moraju biti da bi mi radila ono zbog čega je volim.

Nevoljnost i neproduktivnost jednostavno moraju biti tu da bi bio relaksiran, preplavljen ugodom kao da me netko neprestano mazi po cijelom tijelu i sve ostalo šta radi umu psihodelično, lijepo i ugodno. Nemožeš očekivati takve efekte uz bistrinu uma, visoku energiju, koncentraciju i spremnost za brze i precizne reakcije na svakakve situacije u životu, jednostavno nemožeš očekivati takvo nešto, paradoksalno je, i zato to nije negativan efekt već nešto što mora biti tu da bi trava bila trava

Zato dok treba raditi i biti koncentriran onda se NE PUŠI, ne vidim problem, osim razmaženosti koju treba svatko za sebe riješiti, ja je rješavam sada .

Dan se sastoji od vremena kad treba raditi i vremena kad se treba opustiti, a opuštanje je obično navečer i tad se pali ganđa, kontemplira život i društvo, i gdje je onda problem? nema ga

Zadnja tri dana nisam duvao (jednostavno odlučih malo stanku napraviti ta tri četri dana da se resetiram) i to mi je vjerojatno najdulji period u zadnjih 10 godina da nisam duvao, ne vidim nikakve probleme za sad, naravno navika govori odi zapalit ali to je samo navika kojoj rečeš NE i bok, i samo naravno počeo sam sanjati ko lud.

Dakle prvo si posložiš prioritete u glavi, vrlo je poželjno da znaš šta želiš od sebe i života, i onda s travom nema problema već je to jedna stvar u životu koja oplemenjuje biće, bar moje.

Mogu razumjeti da nekim ljudima jednostavno trava ne paše, nije kompatibilna s njihovim umom, ima nas različitih, ima mnogo ljudi sa psihotičnom podsvijesti koju trava može lako aktivirat za vrijeme djelovanja, ima ljudi koji osjećaju potrebu da budu svakog trenutka sasim bistri i spremni za akciju, ima ljudi koji počnu brijat ko za kakve sve filmove kad su high... jebiga, različiti smo, zato nekom čaj, nekom bunika, nekome ketamin a nekome trava

[Red]

baš tako Beyond, sjećanje te dobro služi a bilo je to 2006 god.
(zar se već tako dugo družimo online? ne možeš vjerovati 7 godina! )

U kratko da ne pričam na široko, a da se nadovežem. istina, kao klinka sam znala zapaliti neku finu travicu od nekog frenda, ali to je uvijek bilo u nekim rijetkim prilikama i nikada nisam znala kud sa sobom, pa se tu stvarao i osjećaj nelagode. ponekad bi mi bilo i fizički loše ali to mi je sada jasno zašto, preduvana posla a niti ne znaš.

Nakon nekog tripa sa gljivetinama sve sam odgurnula od sebe i to je trajalo jedno 5 godina, ništa ništa, samo pivo a bivši je uvijek zapalio a mene nije uopće zanimalo. jednostavno nisam imala potrebe konzumirati ništa.

I onda sam upoznala jednog dragog prijatelja koji mi je znao dati nešt travice, svoje- uzgojene. Malo sam protestirala i uvijek mu govorila da ne treba puštati ništa jer ne pušim ooo da, dok nisam kao ajde jednu malu da probam, pa sutradan opet, i tako pomalo po svom slobodnom nahođenju ja bi si zamotala malu malu plugicu i skužila kako mi je fino. kako filmove gledam sa većim guštom, kako muziku percipiram bolje, kako mi misli fluidno teku i ne uzrujavam se kod negativnih pizdarija, kako je sex bolji i osjetilniji i još mnogo toga. i u društvu sam se opustila više, uglavnom pomogla mi je u nekim stvarima.
i tako je ostalo sve do danas

slažem se sa beyondom, ima nas svakakvih. nekom jednostavno nikada neće pasati a netko će je tamaniti koliko god ima pa i više. u razgovoru sa drugim vidim da im ponekad trava stvara problem. problema nema ako znaš izkontrolirati svoje potrebe, stvarne potrebe. ne ono, baš me briga, ima se duva se. sve je to super, ima se, ali jel ima smisla?! ima smisla ako ne znaš kud sa sobom pa ti pomaže da "preživiš" dan, ali to ne znači da je to pohvalno ili dobro za tebe. nekako vjerujem da je bolje da travica služi tebi u svrhu zabave i opuštanja nego nešto što je pod must tokom dana.
meni je to više nagrada za kraj dana, stvari su obavljene, obaveze ispunjene a večer slobodna za opuštanje. Ti kao osoba se osjećaš bolje, ispunjenije a na kraju dana zapališ, nagradiš se i kontempliraš o danu kojeg si popunio a ne izgubio duvkajući, samo razmišljao što bi volio raditi a nisi napravio jer te nije bilo volja. zamka...ma zapalit ću pa ću napraviti... duv duv...ma neću, nije bitno, sutra ću. pa sutra isto. laži laži me

znam, nije lako napraviti dogovor sam sa sobom. ali može se uz malo nagovaranja samog sebe, tvrdoglav u razgovoru sa samim sobom.

[Psychonaut]

Rekoh da podijelim sa vama mali eksperiment koji sam proveo u zadnjih 2-3 mjeseca.

Kako bih bolje razumio, i "osvjestio" svoje koristenje nekih stvari odlucio sam se da u par navrata ogranicim koristenje tih stvari, u roku od 30 dana. Prvo sam probao sa mesom. Inace nisam nikad bio neki mesojed pa mi nije tesko palo, ali bio sam u stanju da uocim suptilne promjene, i definitivno nesto naucim.
Sljedeci korak bio je vjestacki dodan secer. Znaci kolaci, cokolada, sladoled, sokovi itd. Ovo je vec bilo puno teze. Shvatio sam u kolikoj mjeri smo nesvjesno zavisni na seceru. Mnogo puta sam "pokvario" post, nekad nesvjesno (po navici covjek uzima neke stvari), nekad jer nisam razmisljao da i tu ima toliko secera, a nekad jer sam bio "blag" prema samom sebi(haj jos ovaj put). Odlucio sam da ovu dijetu drzim, dok zaista ne izdrzim 30 dana bez secera.
Planiram u sljedecim fazama preci na

Veoma sam zadovoljan rezultatima eksprimenta. Pomogao mi je da shvatim razne tipove vlastitog tipove ponasanja, i da unesem svijest u ponasanje koje je do tada bilo automatsko. Planiram u buducnosti uraditi isto sa stimulantima(kafa/caj), surfanjem internetom, itd.

30 dnevni post ne znaci da se kasnije ne mozete vratiti nekoj navici. Naravno da mozete, ali ideja je da ce vas odnos nakon toga biti zdraviji i svjesniji. Zaista jednostavna odluka.

Medjutim, da mi je to palo na pamet prije 2 godine, kad sam redovno duvao, nema sanse da bih nesto slicno poduzeo sa travom. Bio sam zavistan, a da toga nisam bio svjestan. Bio sam blag prema samom sebi. Zasluzujem "nagradu" nakon napornog radnog dana, nema tu nista lose. Ta nagrada je uvijek bila trava. Jedna od prvih stvari kad dodjem kuci bila je duvanje. Trava je bila i redovna pratilaj seksualnih odnosa. Cak i kad nisam pusio par dana, uvijek je postojala voljnost - da mi neko ponudi, tesko da bih odbio (bas bi morale biti neke vanredne okolnosti). Nisam u tome vidio nista lose. Zavisnost je tesko priznati samome sebi, i sagledati je u pravom svjetlu.

Veliki zaokret se desio nakom 2 najintenzivnija psihodelicna iskustva koja sam dozivio. Prvo je bilo sa velikom dozom psilocybina, a drugo sa ayahuascom. Na ovom prvom sam postao svjestan da imam problem. Na ovom drugom sam problem sagledao u pravom svjetlu i svoj njegovoj ruznoci, i pronasao snagu i jasnocu uma kako da ga prevazidjem. I nakon toga sam par puta "pogledao" starim losim navikama, ali vremenom i trudom sam u tome postao bolji.

Jos da pojasnim, nikada nisam bio totalni stoner. Al u periodu kad sam duvao redovno(sto je trajalo oko godinu), to su bila 1-3 mala dzointa dnevno, uglavnom poslije posla(za nagradu), ili i po danu i sa drustvomn, sa povremenim pauzama. Zaista nista strasno po standardu mnogih ljudi koje poznajem. Ali ponasanje je bilo impulsivno (karakteristika zavisnosti) i hedonisticko. Uglavnom sam se prepustao malim pasivnim radostima(youtube, filmovi, hrana, seks, igre, izlezavanje i druzenje), sto je rezultiralo prilicnim zatupljivanjem i smanjivanjem kvaliteta interakcije sa okolinom. Postao sam lijen, neproduktivan i pasivan, cak i ustvarima koje su bitne.

Prilikom tripa na psilocybinu shvati sam da mi trava otupljuje i zamagljuje svijest, a da je razvoj i razbistravanje svijesti projekt na kome moram raditi do kraja zivota. To je moja vrhovna duznost prema samom sebi, i kada sam toga postao svjestan, vise na to nisam mogao zaboraviti. U zivotu postoje brojna zadovoljstva koja nam se svidjaju, i u kojim mozemo uzivati. Zivot treba da je lijep i zabavan, trebamo se truditi da bude takav. Ali ako ta zadoljstva prerastu u opsesije, i ako nam zaista (kad se zagledamo) ne doprinose kvalitetu zivota, onda je bolje da ih se okanemo, i pronadjemo zadovoljstvo u nekim drugim boljim stvarima. Naravno, to nije jednostavno, ali dosao sam do zakljucka da je to korak koji moram preduzeti.

Naravno, ovo je sve moja prica. Razumijem da su ljudi razliciti, da neko drugi ima sasvim drugacij odnos sa travom. Nije problem u travi, problem je u nacinu koristenja. Konzumiranje trave moze izazvati zavisnost, to je cinjenica. Moja historija koristenaj je bila obiljezena zloupotrebom, i zato je jedini ispravni pristup kompletna apstinencija. I danas se duh zavisnosti pojavi, i zeza me, ali trudim se da odolim. Na zalost, to zadovoljstvo vise nije za mene

[Beyond Le Fov]

Prilikom tripa na psilocybinu shvati sam da mi trava otupljuje i zamagljuje svijest, a da je razvoj i razbistravanje svijesti projekt na kome moram raditi do kraja zivota. To je moja vrhovna duznost prema samom sebi, i kada sam toga postao svjestan, vise na to nisam mogao zaboraviti. U zivotu postoje brojna zadovoljstva koja nam se svidjaju, i u kojim mozemo uzivati. Zivot treba da je lijep i zabavan, trebamo se truditi da bude takav. Ali ako ta zadoljstva prerastu u opsesije, i ako nam zaista (kad se zagledamo) ne doprinose kvalitetu zivota, onda je bolje da ih se okanemo, i pronadjemo zadovoljstvo u nekim drugim boljim stvarima. Naravno, to nije jednostavno, ali dosao sam do zakljucka da je to korak koji moram preduzeti.

Da, istina da trava nije baš sredstvo za razvoj svjesnosti, istina da zamagljuje i otupljuje svijest - za vrijeme svog djelovanja, ali to je opet nešto što ide pod ruku s onim što trava jest i zbog čega je konzumiram. Kad zapalim ne očekujem eksploziju svjesnosti i putovanje najdubljim djelovima sebe i svemira (iako ima taj jedan psihodeličan štih koji ti pomakne percepciju u drugi kut), očekujem da me spusti, relaksira, i da mi um odvoji od napetosti, spremnosti da skočim, reagiram i istražujem svakakve situacije, očekujem da mi da MIR.
Meni trava doprinosi kvaliteti života itekako, nekako je život ljepši i ugodniji, i množi radnje koje imaju veze s ugodom. No to ne znači da je zato moram pušiti 24h na dan, nikako.

Imam prijatelja koji brije briju sličnu tvojoj. Kaže da ako zapali opet da će postat narkoman, valjda ima problema s tim. Duvao je dosta godina, onda otkrio gljive i preokrenuo briju isključivo na svjesnost i duhovni razvoj.

Evo kako ja gledam na to... smatram da je svjesnost jako važna, svaki čovjek mora znati tko je, mora znati kakve reakcije/posljedice donose njegove misli, odluke i radnje u životu. Uglavnom mora spoznat sebe i svoje mjesto u svemiru tj. radit ono što ga ispunjuje.

Ja sam se vrlo rano počeo zanimati za svjesnost i osobni razvoj, negdje u sedmom razredu osnovne, jako me mučio taj osjećaj kako mi je cjeli svemir skriven iza leđa, kao da sam stavljen u mračnu sobu bez znanja o onom van sobe.
I tako polako kroz godine čitajući razne literature, filozofirajući i istražujući stvorih razne koncepte svega, a kasnije kroz iskustva na gljivama i dozrijevanje kroz godine riješio sam dobar dio (onaj najbitniji) svojih pitanja.

Gljive su mi rekle, tj. potvrdile tko sam i koje je moje mjesto u ovom svijetu, kako da ostvarim sebe za ovog života. I to je to. Naravno da svjesnosti i znanja nikad nije previše i ima ga beskonačno za upiti, ali dalje mi nije neophodno.

Ljudsko sam biće svakom svojom molekulom, svakom svojom misli, sklonošću, radnjom i pojavnošću, ... kao i svatko od nas ljudi. Nisam anđeo, nisam demon, nisam s marsa niti sam sa andromeda galaksije, sa planeta Zemlje sam i moje biće prilagođeno je svim karakteristikama planeta Zemlje. Govorim to jer mnogi ljudi briju svakave filmove da su neznam šta sve ne i teže svemu i svačemu imaginarnom umjesto da se pomire s onim što jesu (a kad shvate malo više tko su neće im trebati nikakve težnje za imaginarnim svjetovima i bićima). Možda nisam sasvim svjestan svih svojih mogućnosti koje su ljudskom biću dane, ali imam sasvim dovoljno potencijala da proživim ugodan i ispunjen život kakav priliči jednom ljudskom biću.

I zato smatram da netrebam cjeli život provesti na tibetu u meditacijskom položaju, apstinirati od seksa, gomilat energiju, blokirati svaku misao i zapravo ići protiv svega ljudskog samo zato da budem bliže brahmanu i da se ne suočujem sa svim sranjima koje ljudski život može donjet. Ionako već svi jesmo brahmani jer ništa drugo nemožemo ni biti, samo drugog levela svjesnosti.

i zato ću stvarat kreacije koje me ispunjuju, a kad dođe kraj dana zapalit ću i još više uživati u tim kreacijama

[Psychonaut]

U sustini se slazem sa tim sto si napisao. Nema smisla pretjerivati i jurisati za nekim visim ciljevima, a pri tome negirati neke ljudske potrebe i realnosti. Medjutim, mislim da apstinencija od trave nije bas neko vrhunsko i neprirodno odricanje i zrtvovanje, koje se moze porediti sa apstinencijom od seksa i povlacenjem u pecinu. Nismo se rodili kao konzumenti, nego smo se na to naucili.
Meni je jasno da vutra stvara osjecaj ugodnosti, da je covjeku lijepo i da se tako moze opustiti (ma isto radi i recimo heroin, pa ga radi toga ne hvalimo). To sam sve prozivio. Ali ako to postane svakodnevno pravilo a ne izuzetak, onda se trebamo zapitati sta se desava. Mozemo li se opustiti i uzivati i na neki drugi nacin, bez trave? Da li postoji impulsvina zelja za konzumiranjem? Ako nismo zavisni, kako to da iz dana u dan radimo to isto, bez izuzetaka?
Ljudi koji imaju problem sa zavisnoscu cesto to ne zele priznati. Gojazni cesto kazu da ne zele da mijenjaju ishranu, jer uzivaju u hrani, i bez toga uzivanja zivot nema smisla. Pusaci kazu da im je pusenje merak, jebo zivot bez cigare. Znam ljude koji kazu da nisu zavisni na travi, a koriste svaki slobodan trenutak za motanje. Naravno, to je njihovo pravo, ja ne zelim nikome da pametujem. Ali mislim da sa distance covjek cesto moze sagledati situaciju bez pristrasnosti i objektivnije, i onda slika cesto i nije tako ruzicasta kako je sami sebi poksavamo predstaviti.

Jednostavno, ako primjetim da je neka navika stetna za mene, onda cu preuzeti odgovornost da to promijenim, ukoliko je to u mojim mogucnostima. Nekada je to relativno lako. Recimo promijeniti ishranu je prilicno lako, dok je promijeniti posao, okolinu, prijatelje itd. dosta teze. Brojni nacini ponasanja(zavisnosti) su doboko u nama, i tesko ih je promijeniti, ali ako se dovoljno "osvjestimo" mozemo to postici. Samo polako i opusteno, imamo cijeli zivot pred sobom. Vazno je da se koraca u pravom smjeru.

[Mary Jane.]

Sve ovo što vi pričate sve je to istina i slažem se sa svime, nego evo da ispričam još nešto o sebi;
U početku kad sam se prvi puta susreo s Cannabisom, isto kao i Red nije mi se dopalo. Znači nisam odmah na prvu rekao to je to, meni se presviđa, čak kad bi izlazio s frendovima van i ako je netko ponio za pljugu ja sam se prvi bunio, ne u smislu da sam imao nešto protiv toga nego jednostavno mi nije odgovaralo. Nisam pušio cigarete niti pio alkohol, tako je bilo sve do 3. razreda srednje škole. Taj period od kad sam probao prvi puta trajao je jedno godinu dana, znači zapalilo se samo vikendom čak i rjeđe par puta u mjesec dana. To sve zajedno je preraslo u nekakvu ljubav i vezalo mene i moje frendove. Nakon nekog vremena sam si rješio vutrice za prije grada, i tako malo po malo ušao u shemu, vidio kako to sve funkcionira i propušio se. Svejedno to nije bilo niti blizu kao što je danas, to je trajalo 2 god sve ukupno takvog 'povremenog pušenja' i onda se desilo neznam šta, jednostavno je ta pljuga bila nešto što ide na prvo mjesto. Tad sam već završio srednju školu i iduči korak nakon završetka srednje škole je fakultet, no to mene nije zanimalo, nikad se nisam vidio pred kljigom, nisam volio učit, muka isusova, i tako sam nakon završetka srednje uzeo 3. godine pauzu i nisam ništa radio. Tu je nastao problem jer je pljuga dolazila u prevelikim količinama, imao sam vremena, bio sam free cijeli dan, i tako je pljuga kruzala po cijele dane kroz moj život evo sve do danas, to bi bilo sve zajedno 5. god svakodnevne konzumacije, ugasim flok i idem spavat, probudim se i rolam paliju, i samo se tog sječam, ove frule kroz dan ni ne brojim jer ih bude previše i jednostavno se izgubim u svemu i više ništa ne znam. Pamčenje mi se jako sjebalo, jako mi se teško prisjećati nekih radnji koje su bile prije samo par dana. Ovo što Bejo kaže počeo sam sanjati, to me zanima, vidim da ima nekakve veze. Ja se ne sječam niti jednog sna unazad 5 godina. Izgubiš se jednostavno, jer dok si u takvom stanju dio u mozgu zadužen za pohranu informacija jako slabo radi, a ako si takav svaki dan i cijeli dan i tako više godina to nikako ne može izaći na dobro. Sve to sad kad sagledam iz neutralne pozicije na neki način mi se gadi, neznam kako ću razmišljat za 10 godina, dali će mi bit žao? Sad nije, jer taj svaki trenutak dok sam ja ili sam ili s nekim pušio tu pljugu nijednom mi vrijeme nije prošlo uzalud, nije mi žao niti jedne kune potrošene i nijedne sekunde koje su sad iza mene, da nisam spoznao tu stranu svega tog, tko zna kakav bi danas bio, s kakvom brijom u glavi, i s kakvim interesima? Tko to zna, nije mi ovako loše samo što treba uvest nekakve radikalne promjene i prvo napravit pauzu od mjesec dana da mi mozak nadođe i da se vrat u realnost, a potom reč sam sebi da pljuga dolazi u obzir tek kad su obveze rješene i onda navečer opuštanje, to sam ja tako i u početku mislio pa je otišlo daleko, kad god nemam šta za radit odmah rolam i kao idem van zapalit neče mi bit dosadno, ma joj to je jako komplicirano, neznam kud vodi, ali za sad nije dobro, ovo je dio tog što se kod mene dogodilo, ima i pozitivnih strana a naravno i negativnih, čekam dana da se probudim i da nešto u meni kaže daj jebote pas više ostavi tu pljugu, boli te briga tko je van i di je i sta radi itd, imaš svoj život gledaj sebe jer ovako sve prođe pored mene a ja ništa nisam napravio, zamagli ti se glava dobrano i više ničeg nisi svjestan i tako dani prolaze a ti sjediš doma u sobi, crkavaš od dosade neznaš kud bi sa samim sobom, i tako dan za danom, a ništa se ne mjenja, sve je loše, a nisam tako htio da bude, sad nema nazad.
Dan danas se sječam dana kad sam bio negdje vani i vračam se navečer kući i razmišljam putem; pa jebote ja sad svaki dan pušim, ma dobro nek bude tako neće to dugo, ne neće...
Još mi malo fali da se saberem, jako malo, ovaj forum mi jako pomaže, drago mi je što sam ovdje s Vama svima. Volim pročitati nečiju životnu priču koja je slična onome što sam sam prošao. Dok sam čitao ove gore postove, nešto je proradilo u meni jer vidim da nisam sam u tom svemu, da ima ljudi koji znaju što govore i jednostavno kad pogledam u svoju budučnost ništa ne vidim od silne magle.
Eto, tako sam ja proveo vrijeme s mary jane a ne s nekom trebom, mnogo toga je bilo obratno no meni se to sviđalo jer sam oduvijek bio drugačiji.
Rispekt 4 The Majka

[Kimera]

Napušio sam se ko krava, pa da napišem nešto o sebi. Počeo sam pušiti marihuanu u osmom razredu osnovne škole i često mi nije bilo doro zbog lošeg društva ili zbog mojih osobnih problema koji su me pratili dobar dio života. Sa travom sam se osječao dobro samo u uskom društvu od dva prijatelja i moje cure, izvan tog okvira znao sam imati paranoje ( da me ljudi glega ju , ismijavaju itd.) Sa vremenom sam skužio da je sve ok sa okolinom nego bih ja zabrijavao bedove. Sada imam 37 godina zapalim pljugu ponekad na poslu sa kolegama i budem smiren, cool. Trenutno radim kao CO2 varioc u Uljaniku ali sat vremena nakon pljuge nemam onu koordinacioju i koncentraciju koja je potrebna za napravit kvalitetan var. Iz tog razloga ne pušim črsto na poslu inače sam tri godine uzgajao travu sa još jednim frendom i uvjek mi je bila dostupna. Pušio sam neko vrjeme po cjele dane i uvidio da u tome nema nikakvog smisla, jer sam jednostavno gubio inters za sve što me inaće zanimalo a o volji za rad da ni ne govorim. Nije pohvalno dapče sram me je govorit o mojoj bivšoj desetogodišnjoj ovisnosti o opijatima. Počeo sam sa heroinom, pa uradi sam skidanje sa heptanonom, suboteksom. A pošto sam po struci medicinski tehničar dostupno mi je bilo puno toga: tramal/tramadol/lumidol, kodein, dolantin, fentanil, morfij pa i dizalice kao efedrin, akineton , artan. Moju ovisnost sam dobro skrivao punih devet godina dok nisam takao dno. Ja se jednostavno pojedinih djelova živita uopće nesječam apaurini ,normabeli itd. uz sve ostalo ostavili su posljedice na meni i što je još gore i na moje najbližnije. Upravo ljubav meni najbližih osoba u biti njiohova bol, dala mi je snagu da izađem iz te kolotečine/beskrajnog tamnog tunela, iz kojega nemožeš da izađeš bez prave svjetlosti "ljubav". Sada je skoro šest godina da apstiniram uspješno od opiata, bez ikakve zamjenske terapije bez recidiva i na to sam ponosan. Jednostavno znam da recidiv više nije moguć, pobjedio sam u svoju psihu, za što je trebala ogromna volja, i da nisam imao roditelje kakve imam, moju predivnu sesru i njihovu ljubav, vjerojatno bih se prepustio kao i ostala večina. Ukoliko među članovima foruma ima netko tko se prepoznao u ovom što sam pisao i želi iskrenu pomoč, može me slobodno kontaktirati ali unaprijed da kažem, tko je u tim vodama da ga čeka dug i trnovit put zato poslušajte svoje ja, svoje srce - to je put kojeg ste izgubili. Pomoč je bitna ali vi tu svojom voljom ,srcemi i dušom igrate najbitiju ulogu savoga živita. I ja či uvijek biti na raspolaganju bilo tko mi se obrati.
Trenutno sam sada osobno ispunjen radim kao varioc, nema nikakve vete što su mi propale tri godine studija opće medicine i dve godine laboratorijskog inženjeringa. Možda sam za netkog luzer zbog tolikih izgubljenig godina kao "vječiti student" ali život je ljep i ne treba se brinut što tko misli. Jer kad bi ti ljudi samo skužili da sam pobjedio svog največeg demonima sa borbom kakvu oni nemogu ni zamisliti. Svatko ima svoje demone veče ili manje ali večina ih neželi ni vidjeti, kamoli to sebi prznati jer je jednostano puno lakše dan za danom, nositi masku i glumiti svoju dobro uigranu ulogu. Ja neznam evo zapalio sam pljugu i zabriao, pa se nemojte ljutiti, ovo je ful off topic(moderatori/adminisratori slobodno brišite post ili mu nađite prikladno mjesto).
Moja je samo dobra volja da upozorim mljađe članove i one koji su neiskusni u opasnost opiata. Jednostavno moja preporuka je da za bilo koju supstancu koju mislite konzumirat da se prvo dobro informirate o tome što uzimate. To govorim iz iskustva jer kad sam imao otprilike 18-19 godina pojeo sam jednu cjelu čahuru/sjeme dature stramonium, bio sam pijan i uopče nisam znao što jedem ,kako radi i koje su posljedice. Vjerujte mi na rijelč 24 sate nisam više znao u kojoj realnosto živin jer su se mjenjale i sve su tada izgledale moguće, kao da sam prelazio u skokovima iz dimenzije u dimenziju. Sve je bilo tako realno samo koliko rupa imam od te večeri, amnezija itd. I trebalo mi je još sljedečih 7 dana da se saberem, da prođe ono tupilo, praznina i zbunjenost. Čuo sam da su mnogi zavšili na psihiatriji od takvih doza, sreča je moja da nisam baš plašljiv i da sam ustanju donekle kontrolirat bed trip i preokrenut stvari kada krenu na loše, sve je u glavi.

Inaće puno mi je pomogla meditacija i tu i tamo odlazim na povlačenje tj.intenzive kod Đure Despota, vjerujem da dobar dio vas alternativca znaju o kome govorim.
Joj da se vratim temi "Najbolja magična biljka koju ste probali?" Gljive su mi trenutno top. Samo pošto nemam vagu skužio sam da su mi doze malo prevelike kad je došao frend sa vagom htio je 4 grama, kao malo jači trip a ja sam na vagu stavio onoliko koliko ja otprilike uzmem, možda jednom napičem trip report samo neznam na kojem bi jeziku to pisao. Postoji jedan jezik koj bi bio idealan za trip report ali čim prestane djelovanje gljiva namogu se sjetit ni rječi. Znam samo da je jako čudan ima metalan prizvuk, čecsti duboki tonovi, nešto kao om - mantra u nekom tibetanskom hranu i izvuk digiridu-a. Na tom jeziku ostalo mi je u pamčrnju da postoji samo jedna riječ za frazu "Bitno je nebitno od bitnoga" ali kada sretnem ponovno onog svetog Indijskog makaki majmuna, koj mi jena tripu maznuo zadnju gljivu iz ruke, zamolit ču ga da mi ponovi tu riječ jer mi je trebalo poprilično vremena da ga skužim šta je time htio reči, i onda sam shvatio zašto su sveti.

Najveća želja mi je AYAHUASCA(DMT) ali vjerujem da ču čim mi bude omogučeno(kad dođe vjeme), otići na trodnevni iscjeliteljski ritual. Pa ukoliko netko od naših članova bude doznao nešto u vezi rituala koji se održavaju recimo na prostoru bivše Juge, nemogu baš daleko zbog posla. Ma ubiti za tako što otšao bih i u Amazonu. Samo da mi godišnji i plata uspiju pokriti put.