izgledaju kao predivni snovi aquanux... podsjetio si me sa ovom ražom/delfinom na morski svemir... lebdenje golemih raža i bića nalik ribama po kozmosu

... ražoliki lebdeći oblici, to mi je negdje u mozgu podsvjesno poznato, dok sam nedavno baš čitao nešto o delfinima i njihovoj ulozi čuvara i održavatelja energetske mreže zemlje. Telepatsko povezivanje sa njima otkriva širok spektar zatomljenih informacija koje oni kao stara i nadasve intelektualna bića dijele sa nama... samo što se većina nas oglušuje na to i odlazi dalje slijepa.. hebiga
evo ja sam se baš probudio prije nekih pola sata i skužio da sam spavao 14h

noć prije sam cijelu probdio zbog nekog nebitnog ispita, te jučer cijeli dan trčkarao amo-tamo, da bi oko 18h zalego u bed i to je bilo to.
po svemu sudeći, spavao sam ljepše od red

nisam ni osjetio sve te sate koji su prošli. bitno je da sam sanjao jednu priču koja se vremenski sve više i više širila, te su u nju ulazili i prolazili razni likovi. sjećanje me ni ovaj put nije baš previše poslužilo, ali mogu reć da mi san nije bio preugodan ko tebi aquanux.. bilo je previše izmiješanih osjećaja i povezanosti sa ovom realnošću.
sjećam se okvirnog ambijenta kojeg je prožimala stara zgrada nalik na dvorac u kojoj sam vjerojatno bio podstanar, dok mi je gazdarica bila neka ok žena koja mi je u ovoj zbilji zapravo bila gazdarica na prvoj godini, samo što je u ovom snu bila nekako mistična, nije se pojavljivala i sjećam se da sam imao ogroman rispekt prema njoj, te čak i zatomljen strah. U kući je navodno živio i još jedan stariji tip, kao nekakav lovac koji je svaki dan odlazio u šumu koja je okruživala kuću... izbjegavao sam ga da ga ne sretnem zbog te nekakve njegove negative meni. sjećam se ambijenta i terase na kojoj smo ja i neki prijatelji sa kojima sam jučer zapalio i družio se, također bili u snu i skupa smo dimili na terasi.. dok sam cijelo vrijeme pogledavao prema vratima da ne bi došla ta gazdarica ili taj čudan lik okrutnog izraza lica koji je furao taj hibrid puške/koplja na ramenu. terasa je bila predivna i osunčana, kao nekakav staklenik, dok je sama unutrašnjost kuće bila mračna, sa minimumom svijetla.. kao kakva srednjovjekovna tamnica, samo ljepših zidova ali sa visokim crkvenim prozorima.
bez obzira na te male negativnosti, ambijent je bio predivan.. osamljena kuća u središtu ogromne šumetine, sve je djelovalo tako bajkovito sa izraženim bojama... bilo je sunčano. opet smo se zezali i bilo je fino, a namrgođeni lik kao ni čudnovata gazdarica nisu se pojavili na toj terasi gdje se sjećam da sam bio većinu sna
ovog se dijela najviše sjećam, dok je bila cijela uvertira u priču sa mojim starim i nekakvim osjećajem preživljavanja.. možda se može protumačit sa time da mi otac trenutno ima zdravstvenih problema pa mi to redovito okupirava mozak. bilo je još čudesnih pričica vezanih za okolnu šumu prije nego sam stigao u samu kuću, ali zaboravih..
san mi nije ostavio nikakav poseban osjećaj.. samo ugodnu pričicu sa kojom se sad mogu igrat i preslagivat je kao rubikovu kocku
