Nervoza

[Beyond Le Fov]

Da, poznato. sve sta se desava psiholoski ima energetsku pozadinu i zapravo je interpretacija energetskog stanja i desavanja na tom nivou, bitno je za znati da energetski iscrpljeno tijelo (emotivno, psiholoski, seksualno, stimulansima, losa prehrana, itd.) ima slabo polje oko sebe, sta direktno i konkretno znaci malu otpornost na vanjske utjecaje, upijanje okolnih energija kao spuzva vodu, nemogucnost meditacije, tisine, koncentracije, svijest isprekidana stalno ju poklapaju strujice misli po neuronskoj mrezi, pa bude kao igraliste po kojem ostaje hrpa smeca s kojim onda poistovjetimo svoj ja. Energija je valuta svemira, ljudi je nisu ni svijesni, to zlato dobiveno od duse koje bi trebalo napajati njen zivot u tijelu i lampu svijesti ljudi trose i bacaju na najtrivijalnije nacine kao da je nista. Snazno energetsko polje tijela znaci snazno biti svoj, imati visoku svijest i moci se s lakocom kretati u ovom mmorpg-ju.

Saznao sam za tu tehniku mantranja prije vise godina u nekom kontekstu u knjizi t. campbell - my big toe ali sam zaboravio na to, no nedavno sam jeo gljive i doslo mi je spontano. sjedio sam u fotelji, u lijevoj ruci velika pirit kocka, u desnoj apofilit, glazba neka samanska ugodna, energija mi pici kroz kraljeznicu toliko da se lagano tresem, pocnu mi se otvarati mnoga vrata podsvijesti, u jednom trenu umom zasicenim downloadom i gledistem iz beskonacno mnogo kuteva odlucim da jedino sta zelim je mir i sadasnji trenutak, tada mi se na vrhu jezika pocnu stvarati recenice od nepostojecih rijeci sastavljene od postojecih slova, lagano ih mrmljam i promatram kako um postaje beznacajan, njegov sadrzaj samo sum i magla navucena preko svijesti i intuicije, pojavi se ono esencijalno, tada se sjetim svog prvog tripa u kojem sam spoznao varku uma i rasplakao se kao nikad znajuci da cu opet utonuti u njegovu pricu i izgubiti se u ovoj mmorpg (massively multiplayer online role-playing game), no cujem utjesni odjek u pozadini u stilu "nema veze, trenutni zivot u tijelu samo je trenutak vjecnosti u onome sta stvarno jesi, kojeg nemoze nista dodirnuti, povrijediti, zatociti dulje od pola milisekunde te vjecnosti. I u principu poruka.. sav taj kaos samo je nebitan sum uma u koji se zaplices, sve sto se desava mora se desiti, sve sta trebas doci ce ti u svoje vrijeme, sve sta prozivljavas moras proziviti... na pitanje zasto odgovor bi mi se prikazao kao nedovrsena kompleksna slika od puzzla u procesu popunjavanja. Btw. ponekad kad je energija toliko niskofrekventna i gusta da prijeti da me pojede, jedina ali snazna obrana mi je mantranje visokofrekventnih pojmova (ljubav, obitelj, svjetlost, sunce, bog, cvjece...), i rezonantnih recenica s osobnom dusevnom istinom.