nemam nikakvih iskustava sa samim sunčarenjem, a i sad vjerojatno po prvi put čitam o tome tako da nemam nikakvih saznanja. naime, sam sam se nekako upoznao sa psihičkim i emocionalnim bogatstvima koje pruža prisustvo sunca. Dosad sam samo sjedio, moglo bi se reći meditirao pod totalnom sunčevom izloženosti, i to ponajviše u ovakvim zimskim sunčanim danima gdje fino osjetiš maženje sunčevih zraka i prijenos topline za razliku od hladnog okruženja zimskoga dana. U takvim sam trenucima (kao i uvijek uz prisustvo sunca) osjetio ogromnu pozitivu, totalnu opuštenost i sagledavanje problema i stvari koje su me onda mučile drugačijim i opuštenijim očima. Ali, stvarno nisam nikad pokušao samo gledanje.. možda kao dijete, ali ne mogu povratit ta sjećanja u cijelosti.. onog što se sjećam je samo uporno gledanje koje je dovodilo do prizora gdje se nepravilno užareno sunce počelo pravilno ocrtavat i oblikovat pravilnu kuglu iznutra sebe.. vjerojatno je to uobičajeno, ali nebitno.. svakako ću probat i poslušat tvoje savjete
Joj, sada si me sa ovime podsjetio na dva fina osjećaja.. i doživljaja koji se posebno vezuju za izlazak i zalazak. Ono što mi za zalazak prvo pada na um je zalazak sunca u ljeti, gdje sjedim na ogromnoj livadi u šumi skupa sa psom gledajući taj predivni prizor spuštanja iza krošanja osluškujući razgovore kukaca i ostalih livadnih stvorenja.. kao što kažeš, usporava.. opušta.. odrađen je još jedan dan.. vrijeme za odmor ..pljuga je definitivno pridonijela ugođajumelkior je napisao/la:Zalaz sunca smiruje, usporava aktivnosti, priprema te za dobar i zdrav san, ako si to dopustiš. Jutarnje sunce budi kreativne sile u tebi. Uglavnom budi ono što ti je inače prioritet.
a predivni izlasci te užarene mase sreće mi često obilježavaju završetci tripova.. sjedenje na zgradi.. napuštenim gradskim infrastrukturama, i gledanje doslovnog rađanja dana, sažimanje cjelokupne večeri, doživljaja..shvaćanje priče, interpretacija poruke i doživljaja..shvaćanje svega..to je to. To sve ispričaš dižućem suncu, kao da te priupitalo kakva je bila noć... ogroman porast energije i želje za što boljim iskorištenjem tog nadolazećeg dana... trip ostavi pozitivu i ulaskom u novi dan, te i kroz cijeli dan osjećaš još niti koje te drže.. ali polako zalaženjem tog dana sve nekako otupljuje.. teško mi se zadržat za nit, teško mi zadržati taj plamićak upaljen u sebi.. razgovori i ljudi novog dana ga nekako sve više vakumiziraju, istlače..isišu.