The Majka

dali netko ima nekog posla za rad u svom mjestu da mi može preporučiti. Zanima me život s prirodom , bilo bi uspostavit zajednicu u svrhu lakšeg djelovanja,više slobodnog vremena,podjele posla i tako, uložit u neko zemljište

seka seed

sloboda zove, mjesto koči, takav je dojam

Upravo sto ti zelis- mi tragamo ovdje, vjerujem bar 90% nas zeli sto i ti, ali kao ni ti nemamo pojma kako da se maknemo iz mrtve tocke i kamoli jos da se udruzimo sa nekim... ima takvih organizacija kojima se mozes pridruziti, ali ovako na divlje... svi u istim govnima

Ljah, i mene je intenzivno poceo da pecka zov za odlaskom iz grada, u neku zajednicu gde se sade baste i uziva u prirodi...Heh...mozda nam se kolektivna zelja ostvari, jer je svakako sve jaca jer nas je sve vise.
Ima nade!

Svi mi imamo želju za bijegom, svima nam je dosta sranja koja nas okružuju, društva, idijota zarobljenih u svojim iluzijama, religije, politike, robstva novcu i 'mašini', otrovne hrane i tako dalje. Ali činjenica je s druge strane da smo gradska djeca, cijeli život naučeni preživljavanju u takvom sistemu, i koliko god mislimo da bi, nebi se lako prilagodili tom 'divljem' životu. Siguran sam da bi svi mi plakali za 'starim životima' u roku nekoliko mjeseci. Ljudi su takvi, sreća je uvijek negdje drugdje. A kao što kažu, pazi što želiš, moglo bi ti se ostvariti. I da to što želimo dobijemo, opet nam nešto nebi pasalo. Zato treba izvući ono najbolje od onoga što imamo, i izolirati se od onoga najgoreg.
Postoji granica između te dvije krajnosti, 'reality is what you make of it', može se živjeti u gradu i iskorištavati sve dobre stvari takve zajednice, a opet biti odvojen od egoističnog ludila. Priroda nam je nadohvat ruke i uvijek možemo ostati u vezi s njom. Televizija i mediji općenito nam truju umove, znači, eliminirajmo to. Samo treba odluka i malo volje. Svuda nas okružuju idijoti, pa potražimo onda ljude sličnog razmišljanja, planinarska društa, biciklistički klubovi, joga, štogod. Mrzimo raditi 8 sati na dan, 6 dana u tjednu? Riješimo se pohlepe i brige, nađimo si neki kraći i lakši posao koji će nam biti dovoljan za preživljavanje, a opet nam omogućiti da uživamo u slobodnom vremenu i hobijima. Fali nam prirode, odimo bar jednom na tjedan u šetnju, planinarenje, traženje gljiva. Fizički naporna aktivnost daleko od prljavštine i buke je najbolji elliksir za dušu, um i tijelo.
Opustite se. Uživajte. Veselite se. Volite. Nikad se ne brinite. NIšta ne uzimajte za ozbiljno. Ovaj život je krasan i odličan, ako želite da takav bude. Sve je samo stvar izbora. Ništa nije važno, sva vaša postignuće će biti zaboravljena, sve vaše brige su glupe i beznačajne, važan je samo ovaj trenutak, važni su sreća i ljubav, vaši i svih onih ljudi koje ste ikada, i koje ćete ikada upoznati.

baš nedavno bijeh u jednom eko centru na par dana,, i bilo je uuff, iznenadjivala sma se sama sebi, i svojem funkcioniranju u prirodi, svome tijelu, umu,, spavala sam u kučici od slame i blata tj, gline,, i zanimljivo je bilo to što naveče je topla, kad treba, a popodne aman taman svježe,,, i tako mi se je bilo teško vratit u grad, , a kad sma se vratila nisma mogla doč sebi od grada,, nego.. MA MOGUČE JE!!!!! samo je pitanje hrabrosti, ali vidila sma da je moguče živijeti bez da radiš i imat sve!! baš je moguče, često idem u eko centar eia jer mi je tamo guuud vajb + osnivač eko centra bavi se doslovce sa svime što me zanima , od premakulture, šamanizma,raznig hilinga, pa do kako živjeti totalno van sistema, i on je uspio + za ljude koji tako žele živjeti čak nudi i komadič zemlje za eko kučicu, svoja struja, voda,ali opet danas u ovom svijetu nažalost još trebaju novci (za izgradnju kučice da bude za život),pa barem minimalno čak i ako živiš van sistema,jbga tako smo si skuhali, ali i njih je moguče gennerirat baš onoliko koliko ti treba, meni su u glavi barem 10ak ideja kako izgenerirat novce u neom eko centru.,, sli opret ja vjerujem ali baš ono vjerujem kao što vjerujem u sunce da je tu, da je moguče sve, otič i počet kopat i spojit se i uskladit vibraciju sa zemljom, ali treba to učinit, odbacit stare naučene nam tetovirane u nas obrasce,i krenut a kad kreneš čista srca svemir ti sve posloži da ti priliku da san i ostvariš,, ali smao treba dat otkaz i reć aj bok, idem ja sad,,,po mogučnosti uz neku uštedjevinu maaaluuu, jer sad je doba promjene i vrijeme je da se pokrenemo, da svojim primjerom pokažemo da se može ,, barem ja u to vjerujem,, ,, opet ja imam debele sreče tj, svemir me očito jako voli i ostaruje mi taj san, kučica na brdašcu, uz šumicu sa ljubavi mog života i nadamo se da če od 10mj bit useliva i počinje avantura al dobro mi imamo poveliku pomoč i podršku njegovih,,

ali ima toliko eko sela po cijelom svijetu, čak se može i kod nas nač neko staro napušteno selo i oživiti, mislim da čćak imaju i neki poticaji za to, ma toliko ima načina i prilika, smao treba otvorit oči i krenut,,, samo se treba pokrenut, neostavit da sve ostane na mislima, riječima,,, nego pokrenut se i počet pokretat energiju na svoje kolo, ma jooj, e mogla bi filozofirat i pričat i tipkat satima,, skužili ste valjda što želim reč,,