Re: Mogu li ljudi „razgovarati“ s biljkama?
Postano: 01.11.2010, 05:06
Radim redovno sungazing (solarnu jogu ili gledanje u sunce). Kod mene je najnovije što sam naučio da se stopim sa prirodom i imam sposobnost da pričam sa drvećem, cvećem, životinjama i sad obraćam više pažnju na njih nego ikada ranije. Takođe mi napreduje i empatija pa mogu osetiti njihova osećanja... dajte neka svoja iskustva nemojte se više baviti sa mnom ili bilo kime lično.
Post sa facebook-a
Zapitajmo se samo da li smo mi još uvek deo prirode ili smo je izgnali iz naših života?
Kada smo poslednji put stali pored nekog drveta i popričali iskreno sa njim? Kada smo obratili pažnju na neku travku i pitali je kako se oseća po danu a kako po noći kada nema sunčevog svetla? Kada smo sa nekom životinjom popričali o tome šta je muči i trudili se da je zaista razumemo i doživimo u tome? ....
Ali, zato svakodnevno pričamo sa svojim novcem (koliko mi još novca treba za ovo ili ono- pa on onda odgovara za hranu toliko, za račune toliko, treba ti i da se malo ponoviš to ti je toliko mene itd). Pričamo mi i sa svojim kućama i stanovima (kako da preuredim ovu sobu, šta da stavim u ovaj ili onaj ćošak a oni vam odgovaraju i vi ih slušate), pričamo i sa našim knjigama, poslom kojim se bavimo, stvarima po kući, pa i sa religijom kojoj pripadamo.... a šta je sa NATUROM, sa PRIRODOM?
Da li i kada pričamo sa našom prirodnom okolinom i onda možemo da kažemo da smo i dalje deo te prirode? Cela priroda plače i rida od žalosti što se čovek okrenuo od nje i brine samo za materijalno i za sebe. Tim našim samoizopštavanjem iz majke prirode i okrećući se samo ka materijalnim i veštačkim stvarima stvaramo ograman debalans u protoku energija koje nas okružuju.
PRObudimo se i vratimo se majci prirodi. Ne kažem da rasprodate svoje kuće i stanove i pobegnete u šumu nego da ponekad obratite malo pažnju i na živi svet oko vas jer on pati kada ga ne primećujemo.
Sinoć sam pričao sa jednim drvetom (da, sa drvetom i ne, nisam poludeo.... ako se vratimo prirodi i ako je osetimo i stopimo se sa njome čućemo šta nam ona poručuje), to drvo mi je reklo kako smo mi ljudi u zabludi i kako smo drveće doneli u gradove i posadili ih kako bi samo izgledalo kao da smo u prirodi, i kaže mi ono dalje.... pogledaj ove zgradurine okolo šta misliš da li je to prirodno? I još mi je reklo kako oseća da je iskorišćeno samo jer ljudima ulepšava predeo i imaju kiseonika od nejga a često mu se dive ne radi toga što ono u suštini jeste, nego radi prolaznog osećaja a to je zato kako je ono lepo kada olista i procveta i samo tada. Kaže da ni jedan čoveku nije stalo do samog tog drveta nego radi toga što mu ono čini... osetio sam razočaranost i njegovu tugu tada. Razumeo sam ga i shvatio, stopio se sa njim i onda sam mu rekao ovako "Evo jednom čoveku je stalo da te posluša i razume te, ja sam čovek a stao sam da te pozdravim i čujem šta imaš da mi kažeš. Nemoj biti tužno sve će uskoro biti ponovo prirodno kada ljudi shvate da su u svom matriksu i da treba da se vrati prirodi. Evo ja ti prenosim deo svoje energije milujući tvoje granje i lišće i na taj način t se odužujem što činiš ostalim ljudima da uživaju u tebi jer si ti zaista nešto prelepo" Osetio sam da mi se nasmešilo i preplavio me je jako prijatan osećaj tada.
Dakle, vraćanje prirodi svakako ali gradeći sebi nove bogove, podižući stare ponovo u život, sledeći neka pravila, dogme itd. to pripada SAMO ljudima kojima je svest zatamljena jer ima treba neko da ih vodi.
SAMI SEBE TREBA DA VODIMO- MI SMO BOGOVI I KADA TO SHVATIMO OSLOBODIĆEMO SAV NAŠ POTENCIJAL KOJI JE NEVEROVATAN.
Post sa facebook-a
Zapitajmo se samo da li smo mi još uvek deo prirode ili smo je izgnali iz naših života?
Kada smo poslednji put stali pored nekog drveta i popričali iskreno sa njim? Kada smo obratili pažnju na neku travku i pitali je kako se oseća po danu a kako po noći kada nema sunčevog svetla? Kada smo sa nekom životinjom popričali o tome šta je muči i trudili se da je zaista razumemo i doživimo u tome? ....
Ali, zato svakodnevno pričamo sa svojim novcem (koliko mi još novca treba za ovo ili ono- pa on onda odgovara za hranu toliko, za račune toliko, treba ti i da se malo ponoviš to ti je toliko mene itd). Pričamo mi i sa svojim kućama i stanovima (kako da preuredim ovu sobu, šta da stavim u ovaj ili onaj ćošak a oni vam odgovaraju i vi ih slušate), pričamo i sa našim knjigama, poslom kojim se bavimo, stvarima po kući, pa i sa religijom kojoj pripadamo.... a šta je sa NATUROM, sa PRIRODOM?
Da li i kada pričamo sa našom prirodnom okolinom i onda možemo da kažemo da smo i dalje deo te prirode? Cela priroda plače i rida od žalosti što se čovek okrenuo od nje i brine samo za materijalno i za sebe. Tim našim samoizopštavanjem iz majke prirode i okrećući se samo ka materijalnim i veštačkim stvarima stvaramo ograman debalans u protoku energija koje nas okružuju.
PRObudimo se i vratimo se majci prirodi. Ne kažem da rasprodate svoje kuće i stanove i pobegnete u šumu nego da ponekad obratite malo pažnju i na živi svet oko vas jer on pati kada ga ne primećujemo.
Sinoć sam pričao sa jednim drvetom (da, sa drvetom i ne, nisam poludeo.... ako se vratimo prirodi i ako je osetimo i stopimo se sa njome čućemo šta nam ona poručuje), to drvo mi je reklo kako smo mi ljudi u zabludi i kako smo drveće doneli u gradove i posadili ih kako bi samo izgledalo kao da smo u prirodi, i kaže mi ono dalje.... pogledaj ove zgradurine okolo šta misliš da li je to prirodno? I još mi je reklo kako oseća da je iskorišćeno samo jer ljudima ulepšava predeo i imaju kiseonika od nejga a često mu se dive ne radi toga što ono u suštini jeste, nego radi prolaznog osećaja a to je zato kako je ono lepo kada olista i procveta i samo tada. Kaže da ni jedan čoveku nije stalo do samog tog drveta nego radi toga što mu ono čini... osetio sam razočaranost i njegovu tugu tada. Razumeo sam ga i shvatio, stopio se sa njim i onda sam mu rekao ovako "Evo jednom čoveku je stalo da te posluša i razume te, ja sam čovek a stao sam da te pozdravim i čujem šta imaš da mi kažeš. Nemoj biti tužno sve će uskoro biti ponovo prirodno kada ljudi shvate da su u svom matriksu i da treba da se vrati prirodi. Evo ja ti prenosim deo svoje energije milujući tvoje granje i lišće i na taj način t se odužujem što činiš ostalim ljudima da uživaju u tebi jer si ti zaista nešto prelepo" Osetio sam da mi se nasmešilo i preplavio me je jako prijatan osećaj tada.
Dakle, vraćanje prirodi svakako ali gradeći sebi nove bogove, podižući stare ponovo u život, sledeći neka pravila, dogme itd. to pripada SAMO ljudima kojima je svest zatamljena jer ima treba neko da ih vodi.
SAMI SEBE TREBA DA VODIMO- MI SMO BOGOVI I KADA TO SHVATIMO OSLOBODIĆEMO SAV NAŠ POTENCIJAL KOJI JE NEVEROVATAN.