Kad ako ne sad?

[Ninti]

Čini mi, ali ne mogu tvrditi da je potrebno i više života da bi se izliječile te rane. Problem je kad se kroz te živote ne liječe stare rane već akumuliraju nove.
A još je veći problem kad se čini da je sve usmjereno ka failu izliječenja.

Okruženi smo zlim silama, a da toga nismo ni svjesni. Zato i dozvoljavamo sve ovo. Naša neiskvarenost nas čini iskvarenima zbog nemogućnosti da to prepoznamo.

Evo priče o nama:

In the story of "The Lord of The Rings", Saruman created his army of fighting Uruk-hai from Elves that were tortured and mutilated. The idea of torturing and mutilating something already divine in order to make it "more beautiful" sounds like the reasoning and excuse of a sadist. The elves started out "elevated". Torture and mutilation ruined them. Saruman told the Uruk-hai that it was because of their torture and mutilation that they were "perfected". And, they believed him.

[Beyond Le Fov]

Čini mi, ali ne mogu tvrditi da je potrebno i više života da bi se izliječile te rane. Problem je kad se kroz te živote ne liječe stare rane već akumuliraju nove.
A još je veći problem kad se čini da je sve usmjereno ka failu izliječenja.

Slazem se s tim, rekao bi da je svaka i najmanja teznja k ljecenju rana pozitivna, i da nema veze koliko dugo treba i koliko fejlova se pritom napravilo. Svaki pozitivan pomak zivot nagradjuje, stagnacija potice trulez. Covjek nebi ni trebao svoje tezine smatrati strogo osobno i sramiti ih se ali treba na njima raditi. Mnogo je u tome pomjesanih faktora, nosimo na sebi ne samo svoj vlastiti nego i teret uze i sire obitelji, i produkt teske okoline, s koljena na koljeno.

Okruženi smo zlim silama, a da toga nismo ni svjesni. Zato i dozvoljavamo sve ovo. Naša neiskvarenost nas čini iskvarenima zbog nemogućnosti da to prepoznamo.

Okruzeni smo i dobrim silama a da toga nismo ni svijesni. Sve sta dozivljavamo je jer rezoniramo s time, slicni smo tome i to hranimo. Ja sam iskvaren, zato sam tu, kao i svi drugi. Ne prepoznajemo svoj odraz u svemu zbog nesvijesti i nepoznavanja sebe.

Mi svi imamo u sebi aspekte svih tih likova od tolkiena, neke vise dominantne a druge manje. Meni najvise rezoniraju vilenjaci no znam da nosim potencijal koji me moze pretvoriti u trola, kroz mucenje, no to vise nisam ja onda nego prazna ljustura, ali i ona nosi potencijal vracanja mene u nju.

Iz perspektive sarumana istina je da je usavrsio svoje vojnike, oni su postali njegovi poslusni hrabri ratnici. No ono sta je bitnije, postali su koncentrat vlastite sjene, dronovi bez razuma koji djeluju bez razloga, samo na impuls, na naredbu. Covjek djeluje razumom, nasilje mu je zadnja opcija. Trolu je nasilje prva opcija, a druge sposobnosti ni nema.

Moja perspektiva nije neutralna, ja tezim transmutaciji u suprotnom smjeru od sarumana, prema izvoru zracenja. Ovu razinu postojanja dozivljavam vise-manje kao prijevaru, iluzornu zamku, najslicnije je to s perspektivama istocnackih duhovnih puteva.

:::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::

Ako postoje zle sile koje nas ugrozavaju znaci da postoje i dobre sile koje nas brane. Jedno nemoze postojati bez drugog. Zlo nikada ne nadvladava onoga tko cini dobro. Osjecam se zasticeno i podrzano sve dok slijedim i djelujem u smjeru svoje autenticne dubine, no ako pocnem raditi sebicne gluposti ostajem sam sa sobom i otvaram vrata utjecaju zla. Ako postanem zlo gubim sebe, svijest i razum u potpunosti, ostajem samo prazna ljustura, marioneta nekih tamo sila.

Mrznja, povrede, ugrozavanja i problemi svih vrsta su potrebna iskustva. Mi moramo iskusiti sve to i nadvladati ako zelimo rasti, u istom smislu kako su potrebni jak vjetar, tuce, suse, ekstremi temperatura i ugroze raznih bolestina jednom drvetu da bi moglo izrasti u otporno elasticno debelo visoko drvo. No bitno je doziranje. Ovisno o dozi neka sila nas ubija ili snazi. Konstantna zastita od svega oslabljuje tijelo i psihu.

Znaci "elementarne nepogode" u covjekovom zivotu nisu zlo, vec su samo to, ali taj stres je veoma bitan za snazenje tijela i psihe, za izgradnju karaktera, svjesne individue sposobne zivjeti vlastitom snagom.

Meni osobno u ovom trenutku a i u vecini vremena svog zivota nema niceg za sta bi okrivljavao zle sile i nebi si mjenjao postavke nicega sta sam do sad prozivljavao, kroz sve sta se desilo samo mi je pomagalo da ucim iz toga i rastem.

Projiciranje znacaja, pretjeranim interesom, strahom i mrznjom prema zlim silama ih snazi a nama oduzima moc. Nije nista manje stetnije od ignora i nesvijesti da postoje, no njihovo postojanje treba znati prihvatiti i dozirati svoju paznju na to. Primarni fokus bi trebao biti na onome sta ima veze s ljubavlju, sa dobrim, svjesnim, autenticnim.

[Ninti]

Prvo moramo do kraja defnirati na koji način percipiramo život na zemlji i na koji način ljudi/duse tu dolaze i zasto. Iz tvojih tekstova mogu zaključiti da smatraš da je zemlja nekakva VR škola.
Moj problem je što je ja vidim kao prison planet pun patnje. Osjećam se zarobljeno. E sad moje vidjenje je proizašlo iz moje patnje koju ne mogu trenutno nadvladati a i iz patnje drugih ljudi s kojim sam previše empatična.

Zlo nikada ne nadvladava onoga tko cini dobro.

Molim objašnjenje svih vrsta sistemskog zlostavljanja djece od najranijih dana zivota, koje je vrlo rašireno u društvu, a koje često proizvede samo nove generacije zlostavljača ili napačene ljude (zlo ih nadvlada). Dakle to su ljudi koji su imali jako loše šanse u startu. Zašto?
Jesi li ti jedan od njih ili si iz tople obitelji koja te na sve načine pomagala da postaneš ovo što jesi danas?

Neće me zadovoljiti odgovor tipa - svatko ima svoju karmu i tako je dogovoreno izmedju života, potrebna je škola, iskustvo negativnih stvari da bi se bla bla bla..

Ono što vidim, a muči me jest da nemamo svi iste šanse u startu i tu priča završava. Znaš dobro da se stvari moraju poklopiti da bi bile dobre. Tebi su se očito poklopile. Mozda su i meni ili budu, radim na tome kako najbolje znam.. ali mnogi jednostavno nemaju šanse, zato jer je ova zemlja hakirana zlim silama.

Želim vjerovati i osjećam da postoji svijet drugačiji od ovog, bez tih težina, ali za mene to nije ovaj svijet

[Beyond Le Fov]

Moj problem je što je ja vidim kao prison planet pun patnje. Osjećam se zarobljeno. E sad moje vidjenje je proizašlo iz moje patnje koju ne mogu trenutno nadvladati a i iz patnje drugih ljudi s kojim sam previše empatična.

Pa i je to sta kazes, ali nije iskljucivo jedino to. Ja imam iskustva patnje, povrede, zarobljenosti, depresije... ali i srece, zadovoljstva, mira. Ovisi o okolnostima gdje i kako zivis, o razlozima i odlukama koje donosis, i mnogim drugim faktorima. Ponekad treba razoriti covjeku svaki oblik sigurnosti i smisla da bi bio prisiljen otkriti u sebi koliko snage ima i da bi probudio interes za nesto drugo osim komforni materijalizam.

Neće me zadovoljiti odgovor tipa - svatko ima svoju karmu

Zasto ne? Jer ne zelis da je to istina? Sta bi bilo logicno kakvim obiteljima i u kakve uvjete ce se inkarnirati zli ljudi? Ne kazem da je to iskljucivi razlog, mislim da se najplemenitije duse mogu inkarnirati u najgore uvjete, po svojoj volji, zrtvovati sebe jer znaju da imaju moc transformirati to kroz svoj zivot, pritom biti primjer i podrska drugima u tom kaosu. Djete se rodi nevino, ali nitko od nas nezna njegovu karmu... u svakom slucaju muciti djecu je najodvratnije i u svakom slucaju treba ih stititi i pruzati sve sta trebaju.
Zlo uvijek provocira dobro, sto vise netko svjetli i ima neku moc to vise ga zlo provocira, mami k sebi u sebe. I moze te ubiti ali nemora te moci apsorbirati, pretvoriti u sebe.

Moja baka je bila zlostavljacica, uvijek je moju mamu samo kritizirala, tlacila i vampirski ju crpila. Imala je svaki razlog da postane kao svoja mama, ali nije, i ima sad mnoge oziljke ali kaze da joj je to osnazilo odluku da nikad ne postane takva. Ujak ima jos vece posljedice od toga ali takodjer nije postao zlostavljac nego divna osoba. Moja zena je bila zlostavljana na mnoge nacine ali je svejedno najljepsa dusa koju znam, srdacna iako s mnogo oziljaka. Mozemo mi kriviti za svoje stanje sta god zelimo, i s dobrim razlozima ali to ne vodi nikud, nitko nema koristi od osudjivanja, samo od oprastanja i ljecenja.

Ono što vidim, a muči me jest da nemamo svi iste šanse u startu i tu priča završava.

I netrebamo svi imati iste sanse u startu, i ta cinjenica netreba biti nuzno nepostena jer neznamo siru sliku karme svake individue. Svaka individualna dusa ima pravo na svoj vlastiti put i svoju vlastitu karmu bez da ju uvjetuje karma drugih i da se mora usporedjivati s drugima, zrtvovati sebe za druge. Upravo bi bilo neposteno da svi djelimo istu sudbinu od pocetka do kraja neovisno o svojim odlukama i postupcima.

Znaš dobro da se stvari moraju poklopiti da bi bile dobre. Tebi su se očito poklopile.

Ne vjerujem u slucajnosti. Znaci tocno 0%. Smatram da su slucajnosti trik percepcije, manjak svjesnosti. Sad kad se osvrnem na vlastitu povijest, i na trenutke kad sam mislio da sam proklet, sada vidim da je sve to imalo znacaj da me formira u ovo sta sam sada, da mi da znanje i iskustvo bez kojeg bi bio sljep na bitne stvari i zbog tog manjka iskustva posljedica pogresnih odluka, sada bi se uvalio u jos gore posljedice. Slucajnosti ne postoji ni u matematici ni u duhovnosti, nigdje, sve ima svoj uzrocno-posljedicni lanac i svrhu. Mi nemamo ni jedan posto svjesnosti da sagledamo citavu siru sliku zato nam se sve cini vise manje slucajno i besmisleno.

[Ninti]

Neće me zadovoljiti odgovor tipa - svatko ima svoju karmu

Zasto ne? Jer ne zelis da je to istina? Sta bi bilo logicno kakvim obiteljima i u kakve uvjete ce se inkarnirati zli ljudi?

Rado bi ja da je to istina dapače , samo u svijetu laži i obmana - što ako nije? Što ako je samo wishful thinking? Dok ne doživim ne mogu tvrditi.
Po forumima se vrti teorija da je "odlazak u svjetlo" nakon smrti zamka.. da nas tamo love poput muha i recikliraju, brišu pamćenje i vraćaju na zemlji. Karma nema veze s tim.
E sad, možda je i to neki psyop poput ravne zemlje opet ne mogu tvrditi ništa. Samo znam da se nad nama vodi neki warfare 5 ili 6 generacije (opet one zle sile ) žele nam zamagliti um čim više.

Da ne idem preširoko i preapstraktno, idemo na konkretno - koje su po tebi najbolje metode za liječenje vlastitih rana? Što bi preporučio majci ili ujaku.. bilokome?
Da li je potrebno rasčistiti to samo sa sobom ili i sa konkretnim osobama koje su te oštetile? I kako?

[Ninti]

For the longest time within New Age arenas we are constantly being told that 'Earth is a school' and that 'we are here to learn' but is this REALLY the case?

So much pain and suffering around us, just why do we need to go through much turmoil to learn our lessons? It makes no sense to me and for good reason. The matrix wants you back here and it wants you to feel good about it too!

[Beyond Le Fov]

Rado bi ja da je to istina dapače , samo u svijetu laži i obmana - što ako nije? Što ako je samo wishful thinking?

I ako je i ako nije to ne mjenja apsolutno nista u mom ponasanju. Svi procesi i nacini na koje donosim odluke ostaju isti. U svakom slucaju ako zivimo jedan ili miljardu zivota, ako karme ima ili nema, ako boga ima ili nema ja ostajem to sta jesam i djelujem tako kako djelujem jer sve drugacije bilo bi ici protiv sebe. Nemogu mjenjati svoju autenticnost duse, ona je vjecno neizmjenjiva. Mi ju ne gradimo nego ju otkrivamo i tuniramo se na nju. Vracamo sebe sebi, tako postajemo autenticni i u harmoniji sa citavim svemirom, ostalo je ples.

Po forumima se vrti teorija da je "odlazak u svjetlo" nakon smrti zamka.. da nas tamo love poput muha i recikliraju, brišu pamćenje i vraćaju na zemlji. Karma nema veze s tim.

Postoji "lazno svjetlo" koje sluzi da te zasljepi a ne prosvjetli. Nudi ti se na svakom koraku. To je "astralni" dio matriksa. Svako predavalje sebe k necem bez razuma i svjesnosti, samo u zanosu "divne jake energije" je zamka. Svako bjezanje od mraka u svjetlost je zamka. Transformiranje mraka u svjetlost unutar sebe nije zamka vec jedini nacin za oslobodjenje sebe. Lazno svjetlo je kao prekrivac stavljen preko mraka, koje ga samo sakriva od svijesti. Osvjetljenje mraka, ulazak u njegovu srz koju stiti zidovima je to koje ga transformira u svjetlo i rusi zidove, oslobadja dusu.

Da ne idem preširoko i preapstraktno, idemo na konkretno - koje su po tebi najbolje metode za liječenje vlastitih rana? Što bi preporučio majci ili ujaku.. bilokome?
Da li je potrebno rasčistiti to samo sa sobom ili i sa konkretnim osobama koje su te oštetile? I kako?

Mislim da svatko mora otkriti svoju metodu i da tudje metode ne djeluju na svakoga i da to nije neka komplikacija nego treba doci instinktivno intuitivno, mentalni kapaciteti netrebaju imati puno veze s tim. Nase tijelo prirodno zna kako se izljeciti, samo mu trebamo dopustiti. Problem je u tome sta mu ne dopustamo nego u kontinuitetu potiskujemo. Kao da loptu drzis pod vodom. Cim ju pustis ona ce isplivati. Ali to "pustiti" je bolno i puno straha, srama, mrznje, itd. Tu zgrcenu ruku koja nas drzi pod vodom treba omeksati s razumjevanjem, ljubavlju, povjerenjem, suosjecanjem, oprostom.

Sve se svodi na rasciscavanje stvari sam sa sobom, no ako uspije u tome sudjelovati osoba koja nas je povrijedila to ubrzava proces, ali nije neophodno i nemozes racunati da ce druga osoba htjeti i moci te pratiti u tome.

Npr. ta moja baka zlostavljacica, ona je instinktivno podsvjesno takva, to joj je priroda, takva je djelom zbog vlastitih trauma i teskog zivota ali je i reptilica, ona nema kapacitete za ljubav, nezna sta je to i nije nikad iskusila iako se moja mama nada do zadnjeg trenutka zivota da ce joj pokazati malo nekakve ljubavi, sta je meni fascinatno. Jer s obzirom da mi konstantno povredjuje mamu do suza cim zine i nemogu biti zajedno vise od minutu, mama ju jos uvijek voli. Ja se jedva suzdrzavam da ju ne mrzim. I mama ima oziljke od toga, nesigurnosti, strahove i patnje ali pomirila se da je ona takva, prihvaca ju takvu, i zato jer ju netreba konstantno trpiti uspjeva zivjeti bez da joj je to teret koji ju unistava do mjere da sama nemoze zraciti ljubav. Moja mama je andjeo.

Npr. mama moje punice je bila jos gora zlostavljacica, alkoholicarka, odnosila se prema punici od najmladjih dana kao prema zadnjem smecu, najnizoj zivotinji u stali, doslovno ju je drzala u stali jer je smatrala da zenska djeca nista ne vrijede i u kuci nema mjesta za kceri. Punica je imala veoma tezak zivot i to ju je ostavilo na emotivnoj razini djeteta ali, sta mi je opet fascinantno, nije odustajala od ljubavi i dobrocinjenju prema toj svojoj zlostavljackoj mami. Na samrti je punici njena mama rekla da uopce ne kuzi zasto ju jos uvijek podnosi s obzirom sta joj je sve napravila u zivotu. No punica joj je oprostila. Za mene je to nadljudska snaga, nevjerojatni primjer koliko je ljubav snazna sila i da se netrebamo predati zlu koje na nas djeluje cak ni u ekstremnim kolicinama.

Znaci tu su i gljive kao veoma snazan alat za uci u sebe, razbiti zidove podsvijesti, osvjetliti mrak i transformirati potonulo smece koje trune u nama. Netko moze sam, nekom drugom dobro bi dosla podrska sa strane od nekoga prema kome ima povjerenja, no covjek je najspremniji otvoriti se u svoju intimu kad je sam sa sobom. Pozitivna atmosfera mnogo znaci u tome.
Posao samana je da odrzava tu atmosferu, no zelim napomenuti da je danasnji samanizam jako korumpiran, svakakvi glupani sebe nazivaju samanom a nemaju nikakvih znanja ni moci, to rade zbog narkoturizma, jer postoji potraznja. Znaci cuvajte se svih "samana" i opcenito samoprozvanih ljecnika i raznih metoda... mogu uciniti puno vise stete nego koristi. Idite samo onome za koga ste dobili preporuku od osoba prema kojima imate potpuno povjerenje... ali i to prvo razmislite deset puta.

[Beyond Le Fov]

https://youtube.com/watch?v=Xw1CYODXaZw

Koja je svrha zatvora? Nista nema svrhu koja je samo da se to unisti i nadvlada. Tko ide u zatvor i zasto? Sta napraviti sa ubojicama, silovateljima, pljackasima, ljudima koji varaju, manipuliraju i cine zlo drugima...?

Pita lik u videu tko ima koristi od toga da vjerujes da je zemlja skola u kojoj trebas uciti neke lekcije kroz patnju. Kaze da ako vjerujes u to da to samo uzrokuje predavanje sebe zlim silama, prihvacanje svojih lanaca i pasivnost prema tome...

Ne nuzno, ne, ako se zapitas o razlozima koji to stvaraju, o odlukama u vlastitom zivotu koji se te doveli u takvu situaciju, ako primjetis kako je patnja mjenjala nacin vlastitog djelovanja da vise ne donosis odluke koje te u nju stavljaju. Treba se zapitati dali postoji razlog prisile na patnju od strane matriksa. Ako ljudi primjetie nepostenost odredjenog oblika patnje zasto to ne bi uzrokovalo pobunu, da nauce sakupiti snage i oduprijeti se tome pritom riskirajuci sve u ime svoje duse, u ime dobra, da kreiraju zastitu protiv toga, da promjene sistem...

Ja smatram da sve sta se desava mora se tako desavati jer postoji uzrocno posljedicna veza, nije doslo zlo negdje od tamo vani na nas nevine cisto tako bezveze, niti smo se mi inkarnirali u zatvor bezveze, slucajno, samo da bi trpili patnju.
Jedno vrijeme sam bio uvjeren da sam dosao tu zbog intenzivne mrznje prema tome sta ti reptili rade covjecanstvu, htio sam ih sve pobiti, taj stav mi se polako mjenjao kroz zivot zbog osvjestavanja sire slike, iako jos tinja u meni to.

Newageri iskrivljuju sve istine. Opasno je uvjerit se da si npr. sama odlucila biti silovana ili da to zasluzujes. Cak i da je istina nemas sta to vrtiti po glavi. Matix je takav po dizajnu i sve je postimano da se kreira sto vise patnje jer mu je to hrana, ali nije nesavladiv na individualnoj razini.

I da, postoji ta toksicna pozitivnost, toksicna svjetlost i toksicno fejk forsanje ljubavi.
Druga stvar... taj gubitak pamcenja na prethodni zivot i sve naucene lekcije nemora biti uzrokovano namjernim brisanjem od strane matrix masinerije koja reciklira dusu u kruznom procesu eksploatacije. Kako je to fair play skola ako ti se obrise pamcenje? Pa, po svom iskustvu zivljenja primjetih da se pamcenje ne brise ni na koji nacin, sve je vjecno zapisano na nekom nivou nas i to djeluje iz podsvijesti. Pamcenje nije izbrisano nego ga mi nismo svijesni, ali smo ga podsvijesni i nastavljamo djelovati na temelju tih obrazaca a da to ni neznamo. No kroz zivot, kako bice sazrijeva, kako se svijest siri i polako prodire u dubinu pamcenje se vraca, postepeno. I ta postepenost je od kljucne vaznosti. Znam da ovo cega sam sad svjestan o sebi i svijetu samo bi mi bilo teret i navelo na krivi put zbog povrsnosti shvacanja toga, u slucaju da sam odma kao djete bio svjestan svega tog zapamcenog. Trebao mi je razvoj mozga kroz razlicita iskustva da mogu razumjeti zapamceno, to sta jesam.

I osjecam da nisam donuo odluku ici tim putem kojim idem, inkarnirati se tu zbog guilty tripa, zbog naredbe autoritativnog bica, nekog boga izvan sebe i sl. iako mi je mozda sugerirano. Odabrao sam to na temelju shvacanja samog sebe i zasto mi to treba i kud ce me to odvesti i zbog ljubavi, empatije.

Kaze lik u videu da zivot na zemlji nije skola ali da ako je, najveca lekcija bi trebala biti kako otici iz ovog matrixa. Da ali bjezanje nije nacin. Upravo je bjezanje iluzionarni hamster wheel unutar matrixa. Nacin je uci u najdublji mrak sebe, shvatit ga i transformirati.

Patnja naravno nije svrha sama sebi nego je sredstvo za nesto. Glupo je misliti "sad patim jer sam tako odabrao i to je kraj price i poante." Kao sto ni sreca nije svrha sama sebi nego je indikator unutarnjeg stanja.

Zle sile i zele da oni koji se bude imaju usmjerenu svijest na nju, da ju krive za sve, da je se boje, da je mrze i da pokusavaju pobjeci od nje. Tako ti kradu paznju i kroz paznju kradu ti energiju, postimavaju ti rezonancijski filter s njom da nisi svjesna niceg drugog, recimo dobrih sila koje su ti tu ispred nosa takodjer, sada i ovdje samo cekaju da ih ugledas, da se tuniras na njih a ne na zlo. I djeluju konstantno u pozadini. Da ih nema sada i ovdje i da ne djeluju, zlo bi nas sve pojelo u trenu. Raj i pakao nisu tamo negdje nego su ovdje, to je stanje svijesti. Zemlja je taj svijet kojem tezimo, planet Zemlja smo mi, fizicki, astralno i duhovno. Nase pokoravanje zlu manifestira matrix, nitko ga nemoze unistiti sve dok smo korumpirani zlom. Projicira se iz nas, koristi nasu bozansku kreativnu energiju, sam za sebe ne postoji ner nema dusu. Bez nas, nase volje i predaje njemu matrix je iluzionarna ideja bez ikakve snage i bez manifestacije.

[Ninti]

Sjajno si sve rastumačio, ulijeva nadu takvo razmišljanje. Tjera me da vjerujem da sam samo ja za svojim volanom pa makar kolektivna svijest bila zatrovana do te mjere da nas sve skupa odvede u transhumanističku distopiju.
Možda ako ih ignoriram, neće imati utjecaja na mene? A ček, nije li to ono što mase rade, ignoriraju činjenici da postoje neke zle sile koje orkeatriraji veliki dio nasih života? Pa se onda cijepe 25x jer "misle na druge" ali u isto vrijeme se ponašaju ko nazi oficiri.

[Ninti]

U svakom slucaju ako zivimo jedan ili miljardu zivota, ako karme ima ili nema, ako boga ima ili nema ja ostajem to sta jesam i djelujem tako kako djelujem jer sve drugacije bilo bi ici protiv sebe. Nemogu mjenjati svoju autenticnost duse, ona je vjecno neizmjenjiva. Mi ju ne gradimo nego ju otkrivamo i tuniramo se na nju. Vracamo sebe sebi, tako postajemo autenticni i u harmoniji sa citavim svemirom, ostalo je ples.

Po meni je itekako mijenjanje autentičnosti duše npr "moja odluka" da nemam djecu (što smatram božanskim iskustvom neizmjerne ljubavi) jer su te ZLE SILE sile hakirale i taj segment naših života - otimaju nam djecu što školstvom, što cjepivima.. mene to itekako boli i osjećam se bespomoćno masu puta

Eto samo taj detalj još.