Latinski (pomoc)

[storm.raver]

Cao svima, ne znam ni sam gde da postujem ovo ali ajde ovde cu.
Da li neko od vas zna latinski ?

Pitam ne da bi mi neko nesto prevodio ili slicno, nego samo da mi potvrdi da li onaj gugl generator, sto kao ima opciju da izgovara latinski, da li izgovara pravilno ?

Uglavnom voleo bih pravilno izgovarati imena biljaka zivotinja i gljiva na latinskom, jako me nervira kasapljenje koje se vrsi na srpskom ili jos gore kako amerikanci kasape. Ocigledno je da nije pravilno, ne moze biti. Za sad sam latinski izgovor vrste ucio sa gugla (nrp psilocybe cyanescens - psiloćibe sijanešes).
Iskreno ne da mi se uciti latinski samo da bih znao par naziva izgovarati. Nemam nikakvog interesa za lingvistiku, voleo bih ispostovati jezicka pravila, kao sto i engleski ne izgovoram na srpskom.

Veliko hvala svakom ko odgovori !

[Spunk]

Koliko se sjećam iz škole, pravila izgovora stanu na dvije tri strane. Nije problem naučiti

[storm.raver]

Koliko se sjećam iz škole, pravila izgovora stanu na dvije tri strane. Nije problem naučiti

Hvala na odgovoru spunk !

Nazalost nikad latinski nisam ucio, nemam ni neke psihicke snage uciti neki jezik, a ni od koga. Verujem da bi se sa youtuba moglo nauciti, medjutim nemam ni vremena ni volje.
Nadam se samo da ovaj baja sa gugla spika pravilo, imam neki osecaj da zvuci pravilno, mozda tripam.

[Spunk]

Ma ne trebaš učiti jezik. Stvar je memoriranja nekih pravila. A nema toga puno i jednostavna su. Precizan je jezik, jasan

[HypnoToad]

https://www.shroomery.org/12230/Psilocybin-Species

Ovdje imaš kod većine vrsta pronounciation, snimku izgovora. Svi izgovori su po pravilima modernog Latinskog jezika. Ono što amerikanci govore i masakriraju izgovore je za se izbljuvat. Kao što Spunk kaže, par stranica pravila je sve što treba za skužiti Latinski. Probaj pohvatat sa ovih snimaka, a kasnije ću ti probat nać negdje pravila izgovora na internetu.

[storm.raver]

Ono što amerikanci govore i masakriraju izgovore je za se izbljuvat.

LoL istu reakciju imam

Uglavnom mislio sam da je ovaj sa gugla do jaja, al ocigledno nije. Ovo panaeolus olivaveus sam izgovarao panaeolus olivaćeus. Ocigledno sam bio na krivom putu.

Nema mi precice izgleda ni za sta, moracu sprziti poslednje dve mozdane celije uceci izgovor, nadam se da nije tesko kao sto kazete.

VELIKO HVALA

Edit: preslusao sam sve sa shrumerija, odlican link, nisam znao da iko tamo mari da snima izgovor, jedan isti glas je pa je relativno lako ispratiti. Deluje lakse nego sto sam ja pokusavao.

[malva sylvestirs]

A evo i da se tu nađe ako zatreba za izgovor npr. biljaka ili životinja i svega ostalog zapravo

Izgovor samoglasnika:
Samoglasnici se izgovaraju odvojeno, npr. deltoídes se izgovara del-to-i-des, a ne del-toi-des. Dvoglasi ae, oe, ue izgovaraju se kao jedan glas (npr. brassicaceae se čita brasikace (a se ne čita)), osim ako pripadaju raznim slogovima, npr. ako završavaju na -eus, -ea, -eum, -ia, -ium; -iorum, -iarum; -ides, -ensis i dr., tada se izgovaraju odvojeno, npr. coerúleus se izgovara cerule-us.
Dva samoglasnika zajedno kao a-i, a-o, e-a, e-o, i-o, i-u, o-a, o-u, u-a, u-o i y-a izgovaraju se, naravno, odvojeno, npr. Víola izgovara se Vi-ola.

Izgovor suglasnika:
Slovo c ispred ae, e, i, oe i y uvijek se izgovara kao c, npr. Ácer se izgovara acer, inače se izgovara kao k, npr. Cucúmis se izgovara kukumis. Dva ista suglasnika cc uvijek se izgovaraju kao kc, npr. coccíneus se izgovara kokcineus ili npr. Taxus baccata -> taksus bakcata
Tri suglasnika sch u čisto grčkim riječima izgovaraju se sk, npr. Schizánthus izgovara se s-kizantus, a u latinskim riječima kao š. ali ne postoji jedinstveni pristup: jedni smatraju da se sch uvijek može izgovarati kao njemačko sch (š) a neki izgovaraju ovisno o izvornom jeziku.
Za izgovor ch također ne postoji pravilo, smatra se pred tvrdim samoglasnicima i suglasnicima ch treba izgovarati kao k, npr. Chorizéma da se izgovara korizema, a ispred mekih suglasnika da se izgovara kao h, npr. Cheiránthus da se izgovara kao heirantus.
Slova gu, qu i su ispred samoglasnika uvijek se izgovaraju kao gv, qv i sv, npr. guineénsis se izgovara gvine-enzis, Quércus se izgovara kverkus, a suécicus se izgovara svecikus ili svekikus. Slova ti uvijek se izgovaraju kao ti, nikada kao ci, npr. lutetiánus se izgovara lutetianus, a ne lutecianus. Dva ista suglasnika izgovaraju se kao dva glasa, npr. Scílla se izgovara scil-la i serrátus izgovara se ser-ratus.

Naglasak
Ukratko, naglasak se nalazi na pretposljednjem slogu ili na trećem slogu odostraga. Pretposljednji je slog naglašen ako je on dugačak ili ako se na njegov samoglasnik vežu dva suglasnika od kojih drugi mora biti r ili l. Ako je pretposljednji slog kratak, tada je naglašen slog pred njim. I tu postoji puno iznimaka.

[HypnoToad]

Hvala ti Malva, svaka čast!

[storm.raver]

A evo i da se tu nađe ako zatreba za izgovor npr. biljaka ili životinja i svega ostalog zapravo

Izgovor samoglasnika:
Samoglasnici se izgovaraju odvojeno, npr. deltoídes se izgovara del-to-i-des, a ne del-toi-des. Dvoglasi ae, oe, ue izgovaraju se kao jedan glas (npr. brassicaceae se čita brasikace (a se ne čita)), osim ako pripadaju raznim slogovima, npr. ako završavaju na -eus, -ea, -eum, -ia, -ium; -iorum, -iarum; -ides, -ensis i dr., tada se izgovaraju odvojeno, npr. coerúleus se izgovara cerule-us.
Dva samoglasnika zajedno kao a-i, a-o, e-a, e-o, i-o, i-u, o-a, o-u, u-a, u-o i y-a izgovaraju se, naravno, odvojeno, npr. Víola izgovara se Vi-ola.

Izgovor suglasnika:
Slovo c ispred ae, e, i, oe i y uvijek se izgovara kao c, npr. Ácer se izgovara acer, inače se izgovara kao k, npr. Cucúmis se izgovara kukumis. Dva ista suglasnika cc uvijek se izgovaraju kao kc, npr. coccíneus se izgovara kokcineus ili npr. Taxus baccata -> taksus bakcata
Tri suglasnika sch u čisto grčkim riječima izgovaraju se sk, npr. Schizánthus izgovara se s-kizantus, a u latinskim riječima kao š. ali ne postoji jedinstveni pristup: jedni smatraju da se sch uvijek može izgovarati kao njemačko sch (š) a neki izgovaraju ovisno o izvornom jeziku.
Za izgovor ch također ne postoji pravilo, smatra se pred tvrdim samoglasnicima i suglasnicima ch treba izgovarati kao k, npr. Chorizéma da se izgovara korizema, a ispred mekih suglasnika da se izgovara kao h, npr. Cheiránthus da se izgovara kao heirantus.
Slova gu, qu i su ispred samoglasnika uvijek se izgovaraju kao gv, qv i sv, npr. guineénsis se izgovara gvine-enzis, Quércus se izgovara kverkus, a suécicus se izgovara svecikus ili svekikus. Slova ti uvijek se izgovaraju kao ti, nikada kao ci, npr. lutetiánus se izgovara lutetianus, a ne lutecianus. Dva ista suglasnika izgovaraju se kao dva glasa, npr. Scílla se izgovara scil-la i serrátus izgovara se ser-ratus.

Naglasak
Ukratko, naglasak se nalazi na pretposljednjem slogu ili na trećem slogu odostraga. Pretposljednji je slog naglašen ako je on dugačak ili ako se na njegov samoglasnik vežu dva suglasnika od kojih drugi mora biti r ili l. Ako je pretposljednji slog kratak, tada je naglašen slog pred njim. I tu postoji puno iznimaka.

Hvala, malo cu izuciti ovo, a kacim ovde na temu ubuduće sto ne znam izgovoriti pa ocekujem tvoju pomoc, a i od ostalih koji znaju latinski
Svi neka postavljaju ako nesto ne znaju a zanima ih u vezi latinskog, i don't mind, ucimo jezik i pomazemo se.

[Sajko...naut?]

Sa time da postoje dva najcesce koristena izgovora latinskog - tradicionalni i klasicni. Tradicionalni je onaj poznatiji "crkveni latinski", dok je klasicni vjerojatno povijesno tocnija rekonstrukcija originalnog izgovora. Odnosno izgovora u najznacajnije periodu kada je vladao klasican latinski, jezik nije nikad statican. A i to je nagadjanje jer naravno nemamo audio zapis.

Npr Caesar bi se tradicionalno izgovaralo "Cezar", a klasicno slicnije njemackom, otprilike "Kajsar". U nase vrijeme se u srednje skole uveo i potencirao klasicni pa smo po njemu radili, ne znam kako je danas.

Ali u oba slucaja se radi o koristenju relativno jednostavnih pravila pisanja koja nisu pretjerano udaljena od izgovora i nemaju previse iznimaka, pa slicno hrvatskom ili njemackom, aza razliku od npr. ENgleskog koji se vremenom dosta udaljio pa je speling kompliciraniji, mozemo relativno pravilno nesto procitati i bez znanja jezika, nakon sto se nauce pravila koja nisu teska.

Sasvim je moguce da bi nam se neki fetivi latin ionako svima smijao na izgovoru