Pripremam si zemlju za jesenski grasak. Prikupio sam puno sjemena od ljetnog, tako da se sad nadam dobiti dovoljno mladog graska da mi ne manjka barem pola godine do druge sezone, nesto cu zalediti a ostatak pasterizirati.
Imam par sabla starih tresanja, svaka drugacija vrsta, bile su izuzetno rodne ove godine, tresnja na tresnji, i to bez crvi. Jedna mi je vrsta malo preslatka za direktnu konzumaciju, no kompot od nje je nesto na cemu bi mogao zivjeti, nevjerojatno ukusna stvar. Ne stavljam secer, ne vadim kostice, samo natrpam u staklenke, do kraja voda, zatvorim i kuham sat vremena. Napravio sam hrpu toga i jos mi nebude dovoljno.
Ubrao sam neki dan krumpir iz one tri povisene gredice samo sa tackama komposta i slamom, zadovoljan kolicinom dobivenog, tokom rasta nije trebalo nikakvog truda osim pokupljati puzeve, nisam prihranjivao niti trebao zaljevati. Ukusniji krumpir nisam nikad jeo ali zeznuo sam si vecinu jer sam ga stavio da se malo posusi na suncu prije nego ga spremim, sprzilo ga je na neku foru da se kao skuhao i postao gnjecav pa propao, lekcija naucena.
Batat odlicno napreduje, svakim danom raste sve brze. Lako se dobije sadnica koliko treba, jedan gomolj pusta konstantno nove klice koje se odrezu i vrlo brzo zakorijene. Puzevima nije interesantan, ne primjecujem probleme sa stetnicima, samo ga je tuca malo potrgala ali oporavi se.
Prikupio hrpu sjemenja luka, sad ide na klijanje da dobijem male lukovice, i onda njih na proljece sadim da izrastu u mladi i stari luk. bez luka i cesnjaka neide, osnova kuhnje.
Bilo je i nesto brokule, izrasla divno, koristim cjele biljke za skuhati temeljce za druga jela. Paprika ide jako sporo, neda joj se. Rajcica se dobro drzi, buja i cvate, u pocetku je izgledala toliko grozno da sam mislio nema sanse da uspije, potcjenio je. Uzeo sam si nedavno sjeme iz jednog xxxxxl volovog srca na koji sam naletio jednom prilikom, nevjerojatno ukusna mesnata rajcica, zasadit cu je hrpetinu na proljece.
Ima neko posebno zadovoljstvo i kvaliteta u svemu tome, taj rad sa zemljom, ici u vrt nabrati si svjeze povrce i napraviti jelo, citav proces na toliko mnogo nivoa hrani. Neki bi rekli da je naporno i uzima vrijeme, ja ne vidim to tako, napor koji ulazem jednak je potrebnoj tjelovjezbi koja je ugodna, a utroseno vrijeme je investicija koja se visestruko mnozi i vraca u veoma potrebnim mi oblicima koje se nemoze kupiti.
