Finalna faza, prosvetljenje

[Firmus]

Nisam probao meskalin, ali jedva čekam. Za sad me i gljive drže na životu, iako su vremena toliko luda da mi sad 2 g. dođe kao mikrodoza...

[Spunk]

Široko jr područje kroz koje se čovjek može približit srži. U mom slučaju je bitna neposrednost doživljaja, da su pojmovne kategorije izbrisane, jebeni mozak da šuti...
Neki dan, raspuhivalo se jugo, sa prijateljem sam išao jedriti, držati mu piz(ono kad visiš zavezan sa strane jedrilice. Veći i bolji brodovi su se kupili i išli u luke, a mi vanka. Gdje nekom počinje užas, drugom tek počinje zabava. Bilo je jebeno, na momente kritično. Valovi, struje, vjetar. Sve huči i tuče, a um tih i u zoni. Animalno...
Ako bi to preveo u frekvencije o kojim se ovdje priča, to je to. Zaštičen sam bio od svih zala svijeta. Danima poslje
Finalna faza - Prosvjetljenje

[Firmus]

Baš je o tome pričao Terence McKenna tj. da je iskustvo najvažnija stvar. Mi danas imamo kulturu koja naglasak stavlja na nekakve apstrakcije i koncepte. Dovoljno je da upališ tv pa da vidiš kakvo je to pranje mozga.

Najbolja strana psihodelika je što te vrate nazad u tijelo a van iz glave. Kad uzmeš psihodelike onda sama činjenica da imamo tijelo postane zanimljiva, inače smo svi programirani da uvijek želimo nešto i imamo nekakav motiv za djelovanje.

Zato sam se počeo kupati svako jutro oko 6, kad izlazi sunce i to automatski na nekoliko min prekine misli, bacim se u hladno more, zaplivam 5 min i onda samo stojim na plaži i promatram izlazak sunca, nebo, more, oblake i ljude oko sebe.

Morat ću prijeći na nudističku plažu jer je pomalo tlaka presvlačiti se na plaži, a iz nekog razloga golotinja je tabu u našem društvu, iako meni osobno nije poznato zašto niti to razumijem

[Beyond Le Fov]

Dozivljavanje sebe i zivota kod nekoga tko u svojoj svijesti nije identificiran sa tijelom i njegovim procesima je puno drugacije od onih koji jesu, makar oboje bili svjesni trikova uma i potrgali u njemu blokade svoje prirodnosti, drustvene i sistemske uvjetovanosti, usadjene programe dosle izvana. No ima i tjelesnih programa. Energije tijela koriste um za fiksaciju svijesti na svoje potrebe, pravce kretanja, svijest se s time poistovjeti i kazes "ja zelim..." dok u stvari ti nista ne zelis nego se prepustas tokovima energije formiranih iz programa.
Kad um utihne svijest se siri u polje cjelovitosti sebe, sta cini osjecaj potpunosti, ali tijelo nisu granice do kuda se svijest i osjecaj sebe mogu prosiriti, granica nema.

To sto netko vidi kao samo intelektualne ideje i apstrakcije su iskustva drugih koje se ne razumije zbog nedostatka vlastitih. Mnogi prvo imaju nekakva duhovna iskustva a poslje toga nalete na spise koji im se s time poklapaju i zato u to vjeruju, jer je u skladu s unutarnjim. Nasuprot toga mnogi se idu uvjeravati u nesto samo iz uma za um i to onda cini samo stetu.

Ja sam sa svojim tijelom i njegovim procesima identificiran samo napola, u svojoj svijesti iskustveno napola nisam tijelo koje ima duhovna iskustva nego duh koji ima tjelesna iskustva.

Iz te perspektive moze se promatrati i svoju seksualnost koja tad postaje nesto puno drugacije, automatizirani program koji izvrsava sam sebe ako svijest u njemu zaspe, kao sto spava u mnogim ljudima, idu uokolo kao automati vodjeni silama, hipnotizirani vrtnjom u krug samo prazne tenziju, dok se potpuno ne iscrpe i zapletu u lance.
Potiskivanje seksualnosti jednako je destruktivna glupost kao i nesvjesna nesputana seksualnost. Svijest to mora znati voziti u nekakvom balansu s osjecajem odgovornosti jer ako nece glupost ce svoju cjenu naplatiti.

[Spunk]

"Psychedelics can be a beautiful help to open the door, as long as you are ready to accept they are not the solution.” – Manuel Schoch.

[Firmus]

Nedavno sam bio u društvu nekoliko magaraca i ne mogu opisati koliko su me iznenadile te životinje Prekrasna stvorenja i baš su dražesni i umiljati.

[malva sylvestirs]

Duhovni put i postizanje "prosvjetljenja" ne podrazumijeva nikakva ezoterijaska nastojanja, posebene molitve ili meditacije, nikakve obrede ili invokacije. Umjesto toga, najkompetetniji put za čovjekovo duhovno školovanje je jednostavno svakidašnje življenje. Zadaće koje donosi život u svojoj višedimenzialnosti sadrže sve mogućnosti našeg duševnog i duhovnog rasta i upotpunjavanja. U svakodnevnom životu, čovjek samo ne smije odbacivati uzroke božanskog plana, plana Kreatora u svom životu, treba ih pokušati prepoznati i s njima stvaralački surađivati.'
Naravno, molitva ili meditacije su tu samo da čovjeka podsjete na drugu stranu, jer čovjek živi u zaboravu, to su još stari grci spoznali. Osim toga one su kao trening, stvaranje navike, jer naš mozak funkcionira na naučenim radnjama koje ponavlja. Takvi smo mi, ni na nebu ni na zemlji. Ali zato nam je dana svijest o tome, i sposobnost odabira. Nije lako, ali nitko nije ni rekao da treba biti

[Firmus]

Da, meditacija je svakodnevni život, ali svijestan. Problem je u tome što moderni život to uvelike otežava. Najviše bi volio imati nekakvu kolibu usred ničega tako da malo upoznam sebe i što mi je bitno u životu. Ali ne znam kako da to postignem, trenutno životarim i nisam zadovoljan sa sobom, uopće više ne znam što bi radio. Sad sam počeo razmišljati o tome da se preselim u divljinu, ali znam da je to jako ambiciozan pokret. Najviše mi smeta površnost života, ljudi su previše uvjetovani i stalno trče za nečim. Većina stvari koje imamo u životu su nepotrebene i dovode do kaosa.

I ne znam kako doći do para. Skužio sam da sam pogriješio sa izborom faksa, a sad je za to već kasno. Još sad kad su uveli ovo obavezno nošenje maski i online nastavu motivacija mi je potpuno pala. Potrošio sam toliko vremena na faksu a nisam ništa bitno naučio. Samo nekakvo tehničko znanje.

Roditelji očekuju od mene da završim faks, imam još jednu godinu, ali sam postao skroz demotiviran pogotovo nakon korone. Bijesan sam na te ljude koji bi kao trebali biti pametni pa puše cijelu ovu priču. Oni dobivaju plaću a pristaju na narušavanje zdravlje djece i uništavaju ih psihički. I zatvorili su škole i faksove na nekoliko mjeseci a i dalje su dobivali plaću, a nisu ništa radili. Meni je na faksu bila situacija takva da bi profesori rekli da sami naučimo materijal i onda bi samo pisali ispit i to je to.

Ideja zaposlenja kao cilja sam za sebe mi je apatična, ne želim cijeli život provesti radeći neki glupi posao koji mi ništa ne znači. Bogatstvo je skroz nepravedno raspodijeleno, a ljudi pare troše samo na gluposti. Ne ulažu u projekte kojima se razvija zajednica, nego kupuju sranje hranu, TV, bazene, skupe aute i ostale stvari koje im ne trebaju. Da ljudi nemaju tu želju za "napretkom" stvari bi bile puno bolje. Mislim da su beskućnici korisniji za društvo nego dosta ljudi koji primaju ogromne plaće, a rade besmislene poslove.

Kroz cijelu povijest se prodaje priča kako će ljudi trebati manje raditi tehnolološkim napretkom, ali svi vidimo da nije u tome bit. Da imam samo tisuću kuna znam kako bi ih uložio, ali za sad ću vjerojatno ostati gubiti još vrijeme na faksu jer bi roditelji poludili kad bi im rekao da se želim ispisati.

I glupo je da ljudi pristaju raditi za pare kad je sustav korumpiran. To je oblik ropstva. Pare su loše same po sebi s obzirom na trenutni monetarni sustav. I onda još moraš plaćati porez da financiraš ove spodobe od političara koji samo rade štetu i kradu. U Bosni su bili ljuti na Turke kad su im uveli porez od 10%, a mi plaćamo 25% pa svi na to pristaju.

Koliko god ljudi bili zaokupljeni svakavim stvarima i poslovima, život u sadašnjem obliku nema smisla. Tehnologija samo čini stvari gorima, a kapitalizam je najveće zlo ikada. Marx je bio najveći car jer je kritizirao sustav i nije ništa drugo radio haha Znam da sam licemjer, ali što da se radi... rasturite me slobodno.

Zapravo znam što bi volio raditi, ali roditelji mi ne dopuštaju. Ne žele da se bavim onim za što sam rođen, nego da budem nekakav obični mediokritet. Toliko su kontradiktorni u svojima stavovima da me to izluđuje i uopće ne žele o ničemu raspravljati. Sam sam se zajebo sa faksom... radi se o lukrativnoj branši pa sam na to ciljao, ali tek nedavno sam skužio koliko je to bilo glupo.

Da sam završio za kuhara mogao sam već provesti toliko godina radeći nešto podnošljivo, a ovaj faks je očaj i toliko sam vremena potratio. Još uvijek mi se čini da je bolje ne raditi ništa, nego robijati za nekoga... ionako su najbolje stvari u životu besplatne. Nemam nikakvih prevelikih zahtjeva, za preživjeti mi treba oko 100 kn tjedno tj. za hranu.

[Spunk]

Gle, moraš shvatiti da je to što opisuješ tvoj stvarni okoliš. Nemaš drugog, i u njemu sad moraš živjeti htio ti to ili ne. Hoćeš li živjeti ovako ili onako, samo su varijacije na temu. Samo, zajebano je raditi odluke koje će ti zatvoriti masu putova poslje. Znam po sebi.
Mlad si, pusti za sada sustav, ljudske konzumerske pizdarije, negativnosti... Dobro je biti svjestan svega toga, ali za neku borbu i konkretne postupke ipak treba biti spreman.
Završi faks iako se ne moraš time baviti, vježbaš koncentraciju. Zajebi sanjarenja u stilu kad bi bilo... stvari su takve kakve su. Kako sada rezoniraš je put u depresiju. A ona ti zbilja nije potrebna, niti malo zabavna... Za otići negdje u kolibu su potrebne stvarne vještine, praktične i mentalne. Za nešto dobro napraviti treba biti čvrst, imati muda, a ne se valjati u depresiji. Umjesto gledanja što ne valja oko nas, treba se koncentrirati na to što ne valja u nama. Jer nisi savršen, imaš prizmu na očima koja iskrivljuje stvarnost. Kao i svi mi.
Ne možee se oslikati stvarnost i praviti sudove. Ne zato jer fale sposobnosti, već zato što se stvarnost opire tome, ona je proces, gibanje, mijena... Afirmativan stav prema vlastitom životu je jedino što se može činiti
Jer, jebiga, moraš postaviti čvrsto neke stvari da bi mogao raditi korake i stati iza svojih postupaka.
Uglavnom, završi što si započeo. I trudi se iz sve snage. A onda možeš riješavati odnose sa roditeljima na pravi način i početi stjecati vještine

[Beyond Le Fov]

fuck the system. ja sam osnovnu skolu zavrsio sa dvojkama, upisao u srednju neko mrtvo zanimanje za koje se nista nije trebalo uciti, zatim upisao faks kojeg sam napustio jer su me ucili sistemskoj eksploataciji ljudi. oduvijek sam znao da cu raditi nesto svoje i nikako za nekoga. Skolovanje me nije naucilo nista, starci su me pustili da radim svoje odluke, za to im najveca hvala. moja mama je cjeli zivot radila posao koji mrzi, upisala je faks koji ju apsolutno ne interesira, sve zbog agresije svoje mame, tek je sad slobodna, ali koju je cjenu platila jer nije slusala sebe? ogromnu, dragi ljudi bolje raditi u kratkom zivotu sto volis nego u dugom zivotu biti rob nekakvih vanjskih umova nasadjenih na svoj. Misliti da moras nesto nekako raditi jer tako drugi rade, blokirati si vlastiti osjecaj usmjerenja, to je najvece sranje, zlocin protiv vlastitog duha. izgovori da je nesto nemoguce su sranje, self sabotaza. Ali da, sistem je okupirao sve, nemozes ocekivati da ce te netko hraniti i davati ti sve besplatno bez ikakvog ulaganja. Nesto se treba znati raditi, najvece sranje je znati raditi samo jednu glupu sistemsku stvar koju su te naucili u skoli. Neznam, mozda je stvarno previse idiotskih ljudi koji nisu sposobni za nista osim paratizirati kroz sistem. preci su nam zakazali, znanja o samostalnom zivotu nisu nam predali, ganjali su obecanje o laksem zivotu u industrijskoj revoluciji i sad se nalazimo u multidimenzionalnom ropstvu. zalosno je da sam sam morao nauciti kako si nesto uzgojiti i fino skuhati, i hrpu drugih prakticnih stvari koje su me trebali nauciti roditelji, i njih njhovi roditelji. Sada si znam napraviti sve sto pozelim, sam sam naucio, nisam zvao nikakvog majstora godinama. i zbog hrpe prakticnih znanja u poslozenim uvjetima treba mi jako malo para, a ni to mi nije esencijalno. Jel sam ja sad sebican i ne sluzim zajednici? upravo suprotno, kod mene mogu doci zivjeti jos bar petero prijatelja, kazu da oce kad se sistem srusi do kriticne razine. Covjeku netreba puno, rjesenja nisu nikakve makro drzave nego zadruge samostalnih mikro zajednica. Netko od nas prijatelja neka zna raditi s drvom, drugi s keramikom, treci odjecu, svi pomalo po vrtu, i to je to. Ako si klinac i nemas nista, nauci stvari, zasukni rukave, robuj, skupi pare pa ih ulozi u ono sta treba. nista nije nemoguce, u tome i je tajna zivota, kad znas sta zelis, kad si spreman uloziti citavog sebe u to, i znas da te nista nemoze sprijeciti u tome, tada se cjeli svemir uroti da to i postignes, makne prepreke. deprimiranje o tome kako zive drugi ljudi je egotrip, oni imaju pravo na svoje odluke, a ti na svoje.