Finalna faza, prosvetljenje

[Spunk]

Ja isto nisam završio, fali mi godina. Al ne radi svijesti o nekim sistemskim problemima. Previše sam lokao, drogirao se... Onda se ukrcao na brod da se maknem od svega toga. Pa se drogirao i lokao po portovima svih mora.
Firmus, skužaj, ali što hoću reći je to da moraš riješiti sa starcima. Bitka s njima nema smisla, emocije su tu upletene. Skineš s kurca faks, malo ti fali. Onda s pozicije možeš razrješavati s njima. Neš ti godine dana. Ako se na to prisiliš s tim ciljem, već si na putu, i godinu iskusniji

[malva sylvestirs]

Umjesto gledanja što ne valja oko nas, treba se koncentrirati na to što ne valja u nama. Jer nisi savršen, imaš prizmu na očima koja iskrivljuje stvarnost. Kao i svi mi.

apsolutno se slažem.
Nikada nije bilo idelano društvo niti uređen sistem, sada je možda više frustrirajuće što nema jasne granice između robova I robovlasnika kao I prije, ali takvo je vrijeme. Kao što je će doći vrijeme nekog drukčije uređenog društvenog I sotalog sustava (npr. Prema čemu se sada ide- samo kartice, kodovi, skeniranje, bezkontaktno sve…) . Čovjek koji razumije kontradiktornost/prevaru/besciljnost današnjeg načina života, ima ugl. dvije opcije : odvojit se od sistema I živjet sam u brdu ili u nekoj zajednici gdje zajedno žive van Sistema (teško za naći, a i kod njih nije utopija), ili ići linijom manjeg otpora, reći šta je tu je, idem napravit najbolje što mogu I znam u postojećim uvjetima.
Ali sve to nije ni malo bitno za čovjekov rast. On se odvija unutra, uz pomoć vanjskih alata. Uređenost Sistema je tako nebitna stvar za razvoj duha, za spoznaju božanskog, za cijeli beskonačni svemir. Samo neki zakoni napisani na papirima.
Jedino mjesto gdje čovjek može biti slobodan od ikakvog robovanja, bilo to robovanje za druge ili robovanje sebe samog (ovisnosti, ljutnja, agresija, strah, nesigurnost, sebičnost, nemir…) je u njemu samom. Samo treba prije toga malo razmišljat I skužit tko si zapravo, udaljti se od misli, promotriti svoje misli I analizirati ih. Sve je to proces vježbe. Npr. gužva je I zastoj u prometu,ako u toj situaciji čovjek izabere umjesto ljutnje I bijesa biti smiren I to vrijeme iskoristiti možda na uživanje u glazbi, na razmišljenje o odbijanju tih emocija koje te čine robom te gužve u prometu…on radi veliku promjenu na sebi I vlastitom rastu.
U tom smisu hoću reći da je svakidašnje življenje najbolja vježba za postizanje smirenosti, sreće, ispunjenosti…(čemu god se teži) tj. za samo koračanje prema provjetljenju.
Nitko se nije bez razloga rodio u točnoj toj obitelji, osnovao svoju obitelj sa točno tom osobom, radi sa xy ljudima… Samo što čovjek danas teško prepoznaje višedimenzionalne paterne koji itekako imaju smisla. Za to treba otvorit oči, uši, biti prisutan, naučit slušat. A sve se to vježba makar slušali susjedu kako priča o svojoj dosadnoj mački, prali suđe, vozili se u autobusu 3 sata dnevno… ništa dobro se ne postiže na brzinu, na pola odrađeno, nervozno I frustrirano..

[malva sylvestirs]

A što se tiče studiranja...evo i ja studiram još malo (doduše nešto što me baš zanima, želim prostudirati teme i time se baviti) ali sam to shvatila isto kao vježbu za koncentraciju, za disciplinu sebe, vidjela sam priliku za upoznat ljude s kojim ću razmjenjivat znanja, kao priliku koja će otvoriti neka vrata.. a koja će se vrata otvoriti, sve ovisi o unutarnjem otvaranju samom sebi... Čovjek je puno sposobniji nego što misli, koristi samo 10ak% mozga, 2 % DNK... same misli dokazano utječu na promjenu DNK i plastičnosti mozga. Misao aktivira rad drugih stanica, koje itekako drukčije rade kad je čovjek pod stresom ili je smiren...živčani sustav čovjeka je složen mehanizam koji kad je pod stresom luči tvari za bijeg ili borbu, pa određuje bolesti, koči protok informacija, koči samog sebe... imati kontrolu svojih misli je prvi korak prema promjeni. a unutarnja promjena uvjetuje i vanjsku. istina je da postojeći sistem koči čovjeka da spozna sebe i svijet oko sebe kakav stvarno je, ali nije nemoguće. Neće biti tako skoro idealno, i sistem je osuđen na propast, posebno ovaj kapitalistički, a do tad, treba sebe ne osuditi na propast skupa s njim, već iskoristiti sve date situacije i naučiti o sebi i svijetu nešto, pa makar kako ne treba, a onda dođe i odgovor kako treba... i biti malo pozitivan nije loše, u moru stvari koje ne valjaju, svakim danom uočiti barem 10 (a ima ih i više) stvari koje valjaju i biti zahvalan na njima, jer mnogi nemaju ni to

[Firmus]

Razumijem te Spunk, vjerojatno bi to bilo dugoročno bolje za mene i sam sam tako sjebao i jesam u depri već duže vrijeme, ne vidim više smisla u ničemu i najradije bi se i sam negdje maknuo da se odmorim od svega.
Više sam naklonjen Beyondu, imam ogroman poriv da se odreknem svega što društvo cijeni, dugo sam maštao o tome da se maknem od svega, uopće me ne zanimaju trenutno ljudi. I ja sam ljut na starce jer me ništa nisu naučili, moji pretci su se uvijek bavili obradom zemlje i bili su pastiri, a ja sam zapeo na takvom mjestu da nemam nikakvog načina za izražavanje kreativnosti.
I najgore je od svega što sam u sukobu sa roditeljima i prezirem ih jer su mi uskratili nešto što mi je bila najbitnija stvar u životu.
I nakon toga sam se potpuno povukao, više uopće ne komuniciram sa njima, jer sam tada odlučio doslovno da ću sjebati sam sebe na sve moguće načine, ali onako mučki i pasivno-agresivno. Na tome putu se nalazim već 2 godine. Živim skroz sebično koliko to mogu, radim doslovno sve što hoću bez ikakvih planova za budućnost itd itd...
Već se duboko nalazim u toj jami i i moj život mi trenutno ništa ne znači. Idem potpuno linijom manjeg otpora i ulažem što manje energije mogu u bilo šta. Eto takav je moj stav trenutno. I možete me uvjeravti gdje to vodi na kraju, i sam znam, ali me trenutno nije briga. Iskreno, želim biti nekakav mučenik i ne vidim u tome problem. Ako ljude oko mene nije briga za mene i to dopuštaju, zašto bi bilo mene briga?

Živim na najviše moguć kukavički način i sabotiram sam sebe i sve oko sebe i opet u tome ne vidim problem...ali primjetio sam da se obrazac iz moga djetinjstva ponavlja sada opet i da je u punome zamahu. Uvijek sam smatrao da me roditelji ne vole kad sam bio dijete i stalno sam radio probleme, čak toliko da su me bili odveli kod neke žene vračare da skine sa mene uroke i sjećam se da su mi roditelji zamjerali da ih "ne volim, jer inače to ne bi radio" , vrijeđali me i svađali se ispred mene... Inače nikada ne razmišljam o djetinjstvu, iako je bilo i dobrih i loših stvari. Kao dijete sam bio potpuni ekstrovert, sa svima sam se družio i svi su me poznavali, sad sam potpuna suprotnost, a primirio sam se nakon što sam krenuo u 1. razred. Imam ogroman problem sa ovisnošću.

U životu uvijek pronađem lijepih stvari i često se nasmijem, ali u osnovi mrzim sebe i to projiciram prema drugima.

[Spunk]

Svi imamo pakete koje smo dobili uz put, ni krivi ni dužni. I svi imamo projekcije života kakav je bio, kakav je mogao biti...
Razumijem to stanje, ali .to što želiš je - običan bijeg. U konačnici s tim ne rješavaš ništa, znas i sam. Samo se izlažeš mecima. A najžešće rafale ti ispaljuješ. U ničijim očima ne možeš biti toliko govno kao u vlastitim.
Ali to je sve PROJEKCIJA. Nije stvarno. Sve je u tvojim rukama, jer gdje god da kreneš, tvoja vlastita guzica je iza tebe, nosi tvoja govna. A ima načina, masu, i to nisu psihodelici. Sa ovakvim stavom mogu biti dosta opasni.
Sjebano je društvo, istina, a jedan od razloga je to što generira pičkice, a ne ljude. Muda, drug, zdrava muda prvo treba tražiti...

Ne,,,,, mam bolje izraze, pa se ispričavam ako se netko našao uvrijeđenim

[Firmus]

Ah, odgovornost za sebe i vlastiti život, tome nikad nisam bio sklon Uvijek sam bio fatalist, valjda će me život jednom naučiti neku lekciju.

[Spunk]

Slušaj, pljusku ćeš sigurno dobiti. A hoćeš se dići ili nećeš... Ovisi od čega si napravljen
Edit
Ma uostalom, pojma nemam. Ne poznam te i ustvari serem. Govorim iz svoje perspektive. Bezveze

[Firmus]

Hvala, evo sam se otišao baciti u hladno more i našao sam jednu knjigu koja me malo primirila.

[Spunk]

...

[Spunk]

Brišem post... Nemam problema sa rečenim, anoniman sam, ali možda nije u redu prema vama. Nije mjesto za oslikavanje mračnih krajolika. Iako je u stvari pozitivno. Kad se kontekst uzme u obzir stvari i događaji žive drugačijim životom.
Kontekst, to kronično fali ljudima, čini ih površnima. Bolesnima
Jednom sam na gljivama promatrao cvijet. Poljski cvijet... Običnim okom bi vidio tu ljepotu, ali bi bila fotografska, neživa, plastična... Ali vidio sam i pčelu na njemu, bubamaru, mrave, ose kako komadaju neku bubu, suhe vlati, lagani vjetar, miris zemlje.. Sve je bio jedan događaj. Jedan Događaj. Ni dobar ni loš...U tom kontekstu ljepota tog cvijeta me razbila.
Stvari i događaji bez konteksta su ništa. Mrtve stvari. Svi nešto žele, traže fotografije bez konteksta. Stvari, zamišljeni život... Čovjek je sebe izvukao van priče, on sam je jedina priča, a sve izvan je mrtvo
Čini mi se da društvo u svojoj srži ima nekrofilni karakter