gotta je napisao/la:da...i mene to zanima... negdje sam čitala da životinje upijaju svijest od ljudi, dakle bića više svijesti, međutim tko kaže da smo mi bića više svijesti? Mi smo zasigurno bića s višim intelektualnim nivoom, ali da li baš svi imamo dovoljnu količinu svijesti.. mislim, ja nikada nisam preferirala meso. Kad sam bila mala sam jednostavno povraćala kada bi me moji tjerali da jedem meso. Oduvijek sam empatična i oduvijek volim životinje i smatram da se ne smiju ubijati za hranu. Većina ljudi se ne bi složila sa mnom. Je li u pitanju svijest ili čisto način razmišljanja? Mene ipak "boli" kada čujem što ljudi čine životinjama i kada vidim video klipove gdje krave štite svoje teliće i prasci plaču pred klanje. Jel u redu da im to činimo? Ja mislim da ne, stoga ne bih rekla da smo mi bića više svijesti. Mene zanima da li možemo reinkarnirati u bilo koje biće i uvijek me bilo i strah me da ću u idućem života možda biti rob, zaklana ili nešto sačuvajmebože drugo.
al moram priznati da nema do narezane dobre pancete i malo kobasice prije spavanja skvik, skvik
Čuj, možeš gledati to i drugačije - tako sam čuo - nekoliko puta... možda su te životinje tu da bi se karma ispunila i da bi patili jer su u prijašnjem životu klali i ubijali - možda su to sve neki hitleri mislim, tako nekako bi karma trebala djelovati? mora se izbalansirati sve, zar ne?
Sve upućuje da nema tog balansa, da nema nikoga tko bi to uredio i nekako mi izgleda da se ništa ne vraća u tom smislu što je u neku ruku tužno jer ostajemo bez pravde, bez te moćne ruke koja će zaštititi dobre ljude koji su mislili i činili samo pravedno. Nema Krišne, nema Višnua da kazni krivce. A čega onda ima? Kako se određuje pravda i jesmo li je možda mi na neki način izmislili da bi nam bilo lakše? Da li je to uopće bit prirode, ta pravda, ta karma i da li su naši osjećaji kao čovjeka, kao zaklane životinje uopće bitni za svekoliku prirodu, za poredak evolucije, svemira i sveopćeg postojaja? Odnosno, da li tu patnju, klanje, silovanje i ostalo duša (ako postoji) uopće osjeća? Trenutno vjerojtatno da, ali poslije? Da li ona poslije išta osjeća?
Ako bi zaključili da postoji i da je vječna ta duša i naravno da je čista, onako čista kao ono svjetlo o kojem maštamo - nebesko svjetlo je li ona onda u mogućnosti da sudi i da kažnjava ili je neokrznuta time i posprema to iskustvo kao neko takvo kakvo je? Po svojoj toj prirodi duša bi okrenula novi list što se i poklapa sa učenjem onog Galilejca što poslije njega nitko više nije vršio, barem ne u njegovoj sekti. No, to bi bilo ako bi vjerovali u dušu. Meni nekako više odgovara teorija iluzije, teorije paralelnih svemira i ostalih sličnih pizdarija. Sutra kada umrem, kada napustim ovu projekciju biti ću nešto ali, da li je to bitno za mene jer to više neću biti ja, taj isti, to neće biti Vid Svante koji papa gljive i koji je kontemplirao o postojanju, o dušama, o svjesti živih bića i te informacije mi neće biti od nikakve koristi. Hoeć li sjećanje na moje djete, na ženu, na roditelje, na prijatelje biti više bitno? Vjerojatno bi bilo romantično ali isto tako brzo bi to ostavio i pospremio negdje jer bi mi bile bitne nove spoznaje, novi ljudi, nove obitelji. Evo, primjerice imam neko sjećanje iz svog djetinjstva, ostale su slike u mom umu ali što mi koristi kada nemam više tog osjećaja, kada je to tako blijedo. Zabrijao sam vidim, natrkeljao a priča se o svjesti živih bića, životinja. Definitvno slažem se sa osuđivanjem zlostavljanja životinja i grda je to informacija kada dođe do mene, mučenje krava, pasa, masovno ubijanje zečeva a opet priroda je to tako nekako izabrala i dopušta da se to čini, baš kao što je netko na ovom forumu nedavno rekao, da želi - priroda bi nas se već riješila. Očito to ima svrhu neku, za koji mi neznamo ali nadam se da to ima neko bolju svrhu, svrhu osvješćivanja ljudi da patnja i bol kod životinja kad tad treba stati.