po sposobnosti da voliš, na kraju sve se svodi na to. svi ljudi pred smrt i oni koji su vračeni u život reči će ti to, da je ljubav jedino što je bitno u životu i što su propustili, žale što nisu voljeli više, svoje bližnje i sebe, i žele još jednu priliku, još jedan život, samo da bi mogli volit više. Sva opravdanja za imati zatvoreno srce koja možeš smisliti postanu ništavna, koliko god racionalna bila. Svo znanje, djela, inteligencija i svijest postanu ništa i skužiš da je jedino što se računa koliko je ljubavi u tome.Ninti je napisao/la: Što se mene tiče po čem sam ja drugačija od bilokojeg drugog napaćenog bića ulovljenog u mrežu prolongirane patnje zvane život.
inteligencija i svijest su najveće prokletstvo koje množi patnju i zapliće u mrežu prolongirane patnje, ako su bez ljubavi, ako je srce zatvoreno, skamenjeno. makar bombe padale oko tebe, ako si sposobna da voliš, bar mrvicu, vrijedno je života. ako nekome možeš poslati makar malu zraku ljubavi iz svog srca, to je vrijednije od sveg zlata na svijetu. Olakšati nekome patnju, pokazati mu da nije sam u svemiru i da ti je stalo, to je ono što se računa, u duši, u podsvijesti, u onom šta ostane nakon svega.
uči iz raja u pakao gdje se strelice odapinju iz svakog smjera i iskreno reči diskonektanom ranjenom drugu; razumijem tvoj gnjev, tvoju patnju, suosjećam s tobom, volim te unatoć svemu... za to je vrijedno živjeti stotinu godina u najvećoj bijedi, jer ta mala stvar ostati će kao sjeme koje je sposobno slomiti najčvršće lance, sposobno je prosvijetliti najveće crnine... i onda, kad nam je stalo jednih do drugih i kad si to možemo izraziti, bez obzira kakve vanjske okolnosti bile, iznutra je lako, ispunjeno i potpuno, nebitno koliko život traje, vrijeme više ne postoji, trasformirano je u vječnost, bezvremenost. vrijeme postoji samo u umu, sati, minute i sekunde teku sve sporije ovisno koliko je prisutne patnje, a bez iskustva patnje nemožeš znati kako je onome tko pati, i bez iskustva ljubavi nitko nikad neće naći razlog za život.
zato transformirajmo svo to smeće koje nam blokira otkucaje srca, udah i izdah, snagu i sjaj. volim vas sve, jer znam tko ste ispod svih tih sranja crne odjeće. mozda je i poanta ove bolesne igre ne znati tko si jer kad svatko upozna što je to ljubav, bez požude i uvjeta, spoznat će svoju srž, sebe i sve oko sebe kao sebe. tada više nema pitanja, nedostataka, praznine, molitva, težnji, vremena i prostora. sve jednostavno jest, potpuno, savršeno takvo kakvo je. nećemo imati s čime dramiti a drama nam je ipak najdraža stvar na svijetu.