The Majka

Pozdrav! Cesto cujem price o tome kako je suocavanje s problemima jako bitno, da nesmijemo bjezat od problema i zaobilaziti ih. Ne mislim samo na probleme "danasnjeg drustva"(posao, skola, veze itd..) koje mozemo rjesiti direktno s drugim ljudima i slicno, vec me zanimaju oni problemi koji se nalaze u nasim glavama, problemi koje stvara ego ili kako god ih zvali..oni problemi koji su nepostojeci tijekom duhovnih iskustava. Kada dozivim pravu istinu shvatim da su te prepreke produkt mene i da sam ih ja stvorio i tada mi ih je lako odbaciti, no moje pitanje je sta tocno suocavanje s problemima oznacava u periodima kad je moja svijest na "ljudskoj razini". Kako se vi suocavate s problemima vaseg ega? Lako je pricati o tome da te prepreke ne postoje, ali to mogu u potpunosti shvatiti tek u odredenim trenutcima.
Kako se to tocno suociti s necime? Kako sagledati sliku jasnije i iz bolje perspektive?

jako dobro pitanje
ja bi reko da nema univerzalne formule...postavljati kratkoročne ciljeve, a najvažnije je imat volju za riješvanjem bilo čega, pa onda kopkat, kako god, rukama nogama, udaraj
a jedno od rješenja bi možda i bilo da pokušamo razumjeti sebe u normalnim stanjima i probat progurat konkretne ideje u normalno stanje, dok smo u "povišenom" stanju, znači nekakva introspekcija...a opet se ne opterećivat previše...

entheogenic je napisao/la:.... problemi koje stvara ego ili kako god ih zvali..oni problemi koji su nepostojeci tijekom duhovnih iskustava. Kada dozivim pravu istinu shvatim da su te prepreke produkt mene i da sam ih ja stvorio i tada mi ih je lako odbaciti, no moje pitanje je sta tocno suocavanje s problemima oznacava u periodima kad je moja svijest na "ljudskoj razini". Kako se vi suocavate s problemima vaseg ega? Lako je pricati o tome da te prepreke ne postoje, ali to mogu u potpunosti shvatiti tek u odredenim trenutcima.
Kako se to tocno suociti s necime? Kako sagledati sliku jasnije i iz bolje perspektive?

već si sam sebi odgovorio...kad kažeš da su te prepreke produkt tebe , odnosno ega... Trebaš doći do te razine da je tvoja svjest u " svjesnoj razini " , ne u razini ega , dakle normalno stanje bi trebalo u stvari i biti svjesno stanje ....To je po meni jedini način da se sagleda ego i da se vidi šta je on i tko je on . Kako budeš sve više postajao budan , svjestan , tako će se Ego smanjivati jer ćeš ga sve više doživljavati kao iluziju , što on u stvari i jeste . Suprotno tome osvjestit ćeš samog sebe sve više ..samosvjest će postajati sve veća a Ego sve manji . Po meni to je jedini način da postigneš to što želiš ..jer Ego nema drugog "protivnika" nego Svjest ..Jasnije sagledati sliku je probuditi se ...kroz buđenje dolazi prosvetlenje .. a kroz prosvetljenje istinsko razumijevanje.. Ono omogućava sagledanje istine..bez obrazaca . Obrasci stvaraju brige i probleme , obrasci su osnovne cigle od kojih je sazdan Ego.
Naravno , nije sve to jednostavno .. a ni ne dolazi odmah , prvi korak je meditacija , drugi korak je meditacija malo više a treći korak je stalna meditacija..ja to zovem budnost ..Onaj koji je probuđen ..živi u stalnoj meditaciji..

entheogenic je napisao/la:...vec me zanimaju oni problemi koji se nalaze u nasim glavama, problemi koje stvara ego ili kako god ih zvali..., moje pitanje je sta tocno suocavanje s problemima oznacava u periodima kad je moja svijest na "ljudskoj razini".

npr. suočavanje s problemima ega bi bio lajkanje nečijeg posta s kojim se slažeš unatoč neslaganju s brdo drugih postova od te osobe. Ili nepostanje i brisanje velikog posta za kojeg si potrošio 3 sata pisajući a na kraju skužio da je to bilo mentalno masturbiranje skrenuto s teme. Ili odluka da jedan dan ne kupiš litru votke nego ostaneš svjestan života u koji si se uvalio. Ili kad ti netko žestoko digne živce odbiješ ga popljuvati i skužiš da ti to diže živce zbog vlastitih frustracija koje su izvor večine agresije i straha u tebi... itd. teško je dati neki opčeniti savjet, sve to ovisi o individualnom stanju i karakteru osobe.

...dobro si to izanalizirao..i točno da svatko ima različite manifestacije ega..Jedno je zajedničko a to je jedinstven način njegovog detektiranja kroz svjedočenje..eh , i onda se treba boriti ..mjenjati program ..a to nije uopće lako..jer je previše izazova.. ali šta drugo preostaje ? Meni se isto puno puta desilo da sam "potrošio" dosta vremena pišući neki post , a onda kad sam ga kolko tolko sagledao vidio sam da je totalno sr...e. pa sam ga obrisao ili sam ga čak i digao na server a onda u jutro brzo pobrisao ... Svaki put sam osjetio neko unutrašnje zadovoljstvo kad sam pobjedio sebe ..svoj ego , kolko tolko . Možda jednog dana dostignem takav nivo da neću uopće ništa pisati..bit će to znak da sam dio sebe pobjedio i da jednim djelom vlastite negative upravljam svjesno . No , neće to biti tako skoro..he he ..nažalost .

Puno pišete o egu i ubijanju istog i uglavnom se slažem. Znamo da je ego uzrok svih sranja koja se dešavaju i da bi svijet bio savršeno mjesto da ga nema na globalnoj razini... Međutim, nažalost, ovo nije savršen svijet i ego je tu i upravlja svima nama, nekima više, nekima manje. Ne želim ništa konstantirati nego vas pitati, dali mislite da je moguće satrti ego na čistu nulu u svijetu u kojem živimo? Dali je to zdravo za pojedinca? Ili treba nekad zastati, nakesiti se i pokazati zube i pustiti ego neka bijesni i divlja? Sjetimo se da je i Isus u očevu hramu pobijesnio, uzeo bič i kovitlao njime na trgovce..
Hoću reći, tu di jesmo, stalno u interakciji s drugim ljudima i majmunima, majmunu je najlakše nešto objasnit na majmunskom jeziku.
Na primjer, osobno pokušavam i trudim se stalno biti svjestan svog ega. Kad sam došao na novi posao i još malo toga znao o funkcioniranju sustava firme u kojoj radim, ego mi je bio malecki, slušao sam savijete (naravno dobronamjerne) od iskusnijih, učio i trudio se biti što je bolji moguće obavljajući svoj dio posla. Međutim, kako to biva, uvijek ima seronja koji bi nekome nešto srali. Neko čije su greške manje, ne zato jer su manje, nego manje jer je glasniji i ističe tuđe greške. I sere mi lik, sere li ga, kad nisam jednom rekao DOSTA. Koji kurac? Šta stalno sereš? Ajmo podvući crtu i zbrojit greške pa onda vidjet ko treba ili ne treba srat! Od onda me lik ne jebe, od onda je njegova filozofija (ali samo prema meni) "ko radi taj i griješi". Drugima i dalje sere. Nekad davno sam čitao nešto o energetskim vampirima i da je takve najbolje samo jednom srezat u korijenu, dovoljno ih je samo jednom odbit i više se neće hranit tvojom energijom. I ovaj lik savršeno odgovara tom okviru. Od onda mi je lik savršen mentor. Inače, realno, lik je tata mata svog zanata i genijalac je u svome poslu, iako je potpuno nesvjestan sebe, na poslu je genije do čijeg mišljenja i konstruktivnog savijeta mi je stalo i uvažujem ga.
Pa je pitanje; dali je obrana svog stava ili mišljenja pokazivanje ega? Ja mislim da je. I mislim da je to nekad, nažalost, neophodno u svijetu u kojem živimo. Pa je tom logikom i srezavanje ega na čistu nulu zapravo i nezdravo za pojedinca. Pa kaj vi mislite o tome?

Ne treba pretjerano zazirati od ega, on je dio nas i ima veliku ulogu u našem preživljavanju.
Da ga nema, vjerojatno ne bi imali razloga ujutro oprati zube, umiti se i nabaciti neku odjeću na sebe.. hrpa stvari ne bi više bila važna.
Ne samo da bismo zanemarili brigu o sebi i svom fizičkom tijelu, već bismo dozvoljavali drugima da im poslužimo kao hrana. Zgubidan, odličan primjer iz svakodnevnog života..
Kao i u svemu bitna je umjerenost i srednji put - ne dozvoliti da ego podivlja u isto vrijeme ne mrziti taj dio sebe, samo zato jer nismo u stanju držati ga pod kontrolom

Zgubidan je napisao/la:Puno pišete o egu .... Međutim, nažalost, ovo nije savršen svijet i ego je tu i upravlja svima nama, nekima više, nekima manje. Ne želim ništa konstantirati nego vas pitati, dali mislite da je moguće satrti ego na čistu nulu u svijetu u kojem živimo? Dali je to zdravo za pojedinca? ...............................................
Hoću reći, tu di jesmo, stalno u interakciji s drugim ljudima i majmunima, majmunu je najlakše nešto objasnit na majmunskom jeziku.
Na primjer, osobno pokušavam i trudim se stalno biti svjestan svog ega. ... Međutim, kako to biva, uvijek ima seronja koji bi nekome nešto srali... I sere mi lik, sere li ga, kad nisam jednom rekao DOSTA. Koji kurac? Šta stalno sereš? Ajmo podvući crtu i zbrojit greške pa onda vidjet ko treba ili ne treba srat! Od onda me lik ne jebe, od onda je njegova filozofija (ali samo prema meni) "ko radi taj i griješi". Drugima i dalje sere. Nekad davno sam čitao nešto o energetskim vampirima i da je takve najbolje samo jednom srezat u korijenu, dovoljno ih je samo jednom odbit i više se neće hranit tvojom energijom..................

Pa je pitanje; dali je obrana svog stava ili mišljenja pokazivanje ega? Ja mislim da je. I mislim da je to nekad, nažalost, neophodno u svijetu u kojem živimo. Pa je tom logikom i srezavanje ega na čistu nulu zapravo i nezdravo za pojedinca. Pa kaj vi mislite o tome?

Baš udaraš u prava mjesta..heh..tražiš odgovore kojih i ima i nema..ali to je dobro i pokazuje da netko postavlja dobra pitanja na dobroj osnovi..
Ego je prije svega program ..da se tako izrazim...pa postoje dobri i loši programi kao što i ti isti programi u različitim okolnostima nisu ni dobri a ni loši ..Primjer; ukrasti nešto nije dobar program ali ako smo ukrali komad kruha da ne umremo od gladi onda je taj program tog momenta bio pozitivan . Dakle , ništa nije ni crno ni bjelo u ovom svjetu , kao što ti veliš.Dakle pitanje glasi dali je ego moguće satrti na čistu nulu u svjetu u kojem živimo ? Pa nije moguće ,odnosno jeste moguće . Zašto je odgovor takav ? Zato što je pitanje krivo postavljeno . Pravo pitanje bi trebalo glasiti ovako ; postoji li tama ili svjetlost ? Ego jeste tama , ego jeste odsustvo svjetlosti ..odsustvo svjesti . Eto , postoji li tama ? To je pitanje . Pa“postoji“...heh. Svi čemo potvrditi da tama postoji ali nje nema ...nema je zaista ..po svim osnovama materije i fizike nje nema ..a opet je vidimo ..mogli bi se zakleti da postoji. Zato ego postoji poput tame u nama , ne kažem da je ego neko nužno zlo i da mora biti zlo ili da je nepotreban ..kažem samo da je on odsustvo svjesti .
Zato je iluzoran a opet nije ..jer manipulira nama i našim postupcima..on je gazda ...kroz naše postupke i djelovanja on se indirektno potvrđuje i živi ...makar ne postoji . A sad je pitanje šta onda postoji ? Samo svjest postoji ..ona je realna ..metafizički realna a opet djeluje i manifestira se o ovom postojanju ...Evo odgovora ..tama i svjetlost ne mogu postojati istovremeno..Moguće je poništiti ego samo ako su svjetla svjesti konstantmo upaljena ..samo tad i tako . Samo tu i sad .. u TU i SAD nema ega ..zaista ga nema ..postojiš samo ti , samo tvoja sveukupnost koja je svjesna sebe..nema mogučnosti da nešto razmišljaš ..nešto zlo kuješ ili planiraš..To je takvo stanje . Ima veliki ALI ..ali tko je u mogučnosti to stanje dostići ? Neznam..neznam , znam samo da je to moguće i znam samo da je to tako iz vlastitog iskustva..Nije toliki problem ..hm hm ..to stanje postići , nego je problem ostati u tom stanju, u toj svjesnosti..Zato se recimo ja lomim..puno sam u egu a malo u svjesnosti . Borba je strahovita.. ego pobjeđuje (za sad) . Sa druge strane , sve se lakše sjetim da budem prisutan i sve duže mogu i češće biti u svjesnosti..biti svjestan..ponekad kad me karta ide i po par minuta.. A tih par minuta ..nagrađen sam čistim uživanjem..čistim blaženstvom.. nema briga ..nema želja ..ima samo ono fundamentalno..postojanje u svojoj istinosti..a to postojanje sam ja sam..nema vremena..ima samo vječiti tren koji traje..neograničeno.
Ego treba prihvatiti , tama je dio svjetla , ali svjetlo treba što češće paliti da bi se bolje vidjelo , bar meni to tako izgleda ..a i da se taj isti ego osvjetli i primjeti i onda u nekom smjeru mijenja..
Zato kažem ..moguće je ego svesti na nulu ... na ostalo ne odgovaram..dal je to poželjno i dobro za svakog od nas i dal je moguće..na nekom globalnom nivou pogotovo..Možda . Možda je .
Intuicija mi govori da je to i jedina mogučnost evolucije čovjećanstva..njegov jedini izbor..jedini Put..Zato je svaka religija imala taj zadatak..da izabere Put..Ali Put nije u Umu ..nije u riječima ..nije u slovima , o njemu se čak i ne može pričati.. Put se mora OSJETITI..steći ISKUSTVO puta..to je jedino ispravno .. i to jedino može promjeniti čovjeka..nikakve molitve ..štovanja kojekakvih svetaca , nikakvi Isusi ..Mohamedi , osim Bude.. jer Budha nije religija..nego praktičan način življenja ..kako spoznati sebe ..prvo sebe a onda i ego i sve ostalo..Budha je to Iskustvo..pa čak i Isus je iskustvo ali ga je crkva zbog nedostatka snage srozala na pusto vjerovanje..izokrenula njegovo poslanje...nažalost.. puno je lakše spavati nego biti probuđen..
Energetske vampire treba shvatiti poput mora , tvoj čamac je tvoj ego i voda kroz rupe u čamcu polako prodire u njega ..Dal je krivo more ili rupe u čamcu ? Nije rješenje ni rupe pokrpati..rješenje je da ti voda koja prodire ne smeta..da si fluidniji od nje.. da jednostavno teće kroz tebe i taj protok koji češ svjesno osjetiti a koji te neće dodirnuti bit će tvoj rast..tvoja pobjeda za kojom uopće i nećeš težiti..ta prozirnost..to se traži..traži se da njegovu energiju metamorfozom pretvoriš u vlastitu snagu . A to je moguće i ti to jako dobro znaš..samo se eto ponekad zaboravimo i reagiramo onako kako reagiramo..Pogodi nas taj vampir i zaboli nas ali ako se upitamo „ a šta je on to pogodio“ vidjet čemo da nismo ništa manje uobraženi i prepuni sebe , ega , od tog vampira..Zato vampire treba tražiti ..treba se što češće kretati u njihovom društvu.. oni nas jačaju i oplemenjuju i upozoravaju kakvi mi nebi trebali biti..shvatim li to već smo na putu pobjede..možda smo dobili malu bitku.
Da sumiram ..nakon ovog mog ranojutarnjeg kakanja..makar i kakica ima svoje degustatore i poklonike.. dakle , sigurno je da je veoma poželjno biti bez ega..no koliko se čovjek onda mora uzdići da bi to postigao ? I ako to postogne pitanje je dal je on više uopće i čovjek? Ili baš onda postane istinski čovjek? Ja mislim ovo drugo..jer nije Božansko u nama ..mi smo sami to Božansko..

mislim da je ego jedan širok pojam pod kojim svatko od nas smatra različit spektar stvari pa je zbog toga teško pričat o njemu, pogotovo ako se ne poznaje svijest odvojena od ega. Da bi pričali o egu potrebno je znati što je svijest. Ako ne poznajemo svijest odvojenu od ega, a ego smatramo u širokom značenju koje obuhvača čitavu ličnost osobe, pa čak i dublje u dušu, i sve individualne akcije i reakcije... onda iz te perspektive ispadne da je osoba bez ega samo umrtvljeno tijelo bez volje koje ne pruža nikakav otpor i sve oko nje ju iskorištava. iz tog kuta naravno da je ego nešt veoma potrebno i esencijalno. iz tog kuta čak je "uvreda životu i bogu" ne imati ego.
ali što je svijest? to je pravo pitanje. ja svijest nikako ne smatram nečim umrtvljenim što ne radi nikakve akcije i reakcije, baš suprotno, svijest je za mene jedino što je živo i istinsko a ne imaginarno, i upravo ta svijest živi i izražava se kroz tijela, kroz sve šta postoji... i uživljava se u razne imaginarne strukture kao što je ego, njime se ograničava. Istina da svijest "samo jest", "ja jesam", nemože se definirati, ali je živa i djeluje, kroz sve što jest u skladu sa svime što jest.
kad pričam s nekim pričam sa sviješću, koja može ili netreba djelovati kroz filtere i terete ega, ali svijest je ta koja je živa, koja je u interakciji sama sa sobom u drugima.
Ako te nešto ugrožava ne mislim da je jedino moguće obranit se pomoću ega, mislim da svijest može obrambeno djelovat baš kao što djeluju leukociti protiv patogena u tijelu, bez ikakvih zabrijavanja, jednostavno svijest djeluje, brani tijelo, psihu i dušu djelotvornim načinima, koji se mogu činit vanjskom promatraću kao da su iz čistog ega.

ja ego u večini slučajeva promatram u ne tako širokom značenju, kao parazitske programe koji me čine neautentičnim, stvaraju psihički i emocionalni teret, okidaju akcije i reakcije koje me još dublje zakopavaju u neautentičnost duši, u neživot. al nezgodna je to tema, da, um je veoma tricky, ego bi prije uništio tijelo i um nego dopustio da ga svijest kompletnog osvjetli i makne, a svijest je nemoguće objasnit umom jer bi to značilo objasnit život, svemir, boga.

Meni samo izgleda da u ovom fizičkom postojanju u kojem smo sada, (jedan dio sebe koji percipiramo), ne možemo fizički opstati bez prisustva ega.
Ako odvojimo svijest od ega, gubimo fizičko tijelo ili se osušimo u pustinji kao ovaj lik.. da li je to dobro ili loše, ne znam, samo mi se čini da je tako.