The Majka

Krenuo sam da pišem u ovoj temi par puta, al na kraju pobrišem.

MOžda nisam normalan, ali mislim da te dve stvari nemaju uopšte način da se stave jedna uz drugu u naslovu.
Moja je biološka uloga da produžim vrstu, da prenesem svoje gene i time osiguram svoju biološku večnost.
Sa druge strane ja sam biće koje želi da kroz svoju suštinu dokatne i drugu večnost, pa makar to bili i maleni, kratkotrajni uvidi u Božansko.

Nisam sigurno koristio psihodelike skoro 2 godine, ali me zovu ovih dana pa sam počeo grow, bez ikakve griže savesti za svoje potomstvo ili mišljenja da sam zbog toga loš roditelj.

Naravno da neću uzimati dete u naručje dok budem putovao, ali daleko od toga da je neću pomilovati i poljubiti, pogledati tim očima u nju.
Evo ovog puta neću obrisati, mada ništa pametno nisam rekao...

Da se razumijemo, ne mislim ja ništa loše o roditeljima koji tripaju, niti bi tema trebala biti napad na iste.. Neg me brine taj guilt feeling kako je Sinnerman napisao. Znači nije u pitanju legalnost i dali je to neodgovorno ili ne, nego je čisto pitanje kvalitete tripa...
Pišete pa brišete misleći da ništa niste napisali, ali zadnja tri posta su ful dobra, fino objašnjeno i još ste rekli baš ono kaj sam htio čuti.
Ko što rekoh, nisam još roditelj, pa moje isprike ako vam je tema ili naslov teme neprikladan ili nespojiv ili kako god, ali meni je to bitno pitanje u vidu širenja i planiranja obitelji.

Pozdrav svima... Na ovaj forum sam doletela zbog dmt-a u potrazi za informacijama i iskustvima, jer sam "putovala" pre tri dana... a ova tema me je zainteresovala, pa bih podelila moje iskustvo... Suprug i ja smo blizu 40tih, imamo cetvoro dece, radimo (zaposleni smo). Trudimo se da zivimo u skladu... koliko je to moguce u "sistemu"... ucimo decu da vole i postuju prirodu, cesto idemo na izlete sa njima, a i bez njih, sa prijateljima. Izlazimo, druzimo se, zivimo zivot... (imamo redovan sex ) i sve su to licne odluke... da li cemo brak i porodicu shvatiti kao mrak i zatvor ili ne... Koliko se radujemo odmoru sa nasom decom, toliko se radujemo i kada idemo na vikend sa prijateljima... ili sami... a ti vikendi su uvek trip vikendi
ravnoteza je kljucna, izmedju privatnog, poslovnog, socijalnog i spiritualnog
:*

Super mi je čuti glas normalnih ljudi, pogotovu ako iza sebe imaju toliku porodicu...vašoj sreći nema kraja

Ok, got it... Evo idem napravim jednoga

Bravo Zgubidan, to se zove duh!
Samo bih jos dodala da prvo treba da budemo u ravnotezi sami sa sobom, da bi mogli biti sa partnerom i decom... Srediti sva sr.nja koja smo dobili rodjenjem i zivotom u primarnoj porodici, osloboditi se svih repova... Prvo menjamo sebe... A posto nista nije bez razloga, tako nismo slucajno ni sa osobom koja je pored nas, da se zajedno "popravimo"... "upgrade"...

Zgubidan je napisao/la:Da se razumijemo, ne mislim ja ništa loše o roditeljima koji tripaju, niti bi tema trebala biti napad na iste.. Neg me brine taj guilt feeling kako je Sinnerman napisao. Znači nije u pitanju legalnost i dali je to neodgovorno ili ne,.....

Ko što rekoh, nisam još roditelj, pa moje isprike ako vam je tema ili naslov teme neprikladan ili nespojiv ili kako god, ali meni je to bitno pitanje u vidu širenja i planiranja obitelji.

Ajd da prvo postaneš roditelj..da vidiš iz vlastitog iskustva šta to znači..jer nikakvi savjeti u principu , ne mogu puno pomoći u poimanju odgovornosti i roditeljstva, nego baš sam život sa vlastitom obitelji i sa svime onim što takvo zajedničko življenje nosi..Bez imalo namjere da nešto ili nekog kritiziram ..mišljenja sam da je svako tripanje koje prelazi neke skromne razmjere a kolko je to, teško je reči ...uvijek je to individualno ,ili iz zabave , uvijek opasno za pojedinca a pogotovo za djecu ..obitelj , i to je svakom jasno... osim ako nekome treba izgovor pa nalazi opravdanje u jalovim filozofijama i ostalim tricama i kučinama . Opravdavam neke supstance koje služe za samoostvarenje , za spoznaju vlastite nutrine i sebe u postojanju , naravno i poneku đoju
koja je u stvari polubezopasna..
Um uvjek odgovornost prebacuje nekom drugom ..uvjek nam je netko drugi kriv..država ..sistem..žena..djeca..susjedi..zakoni ..roditelji ..vjera..sudbina Bog ..itd itd , tisuću je načina da se odgovornost izbjegne ..uvjek je neko drugi kriv .
I baš tu leži velika opasnost , da opasnost,.. jer kad je krivica na nečem ili nekom drugom
mi čekamo da se" taj" ili "to" izmjeni ...jer mi nismo ništa krivi. Čekamo da se promjeni sistem jer nismo poslovno uspješni , čekamo da nam se sreča konaćno osmjehne jer nam ništa ne polazi za rukom , čekamo da nas prijatelji , roditelji i partneri konačno shvate i počnu razumjeti . Izgovori i traženje krivice ..i ništa ne mjenjamo ..ništa se ne mjenjamo...
Odgovornost je uvjek individualna ..uvjek osobna i ako treba krivicu za nešto baciti na drugog predlažem da taj drugi budemo mi sami..To je početak..to je uvid..kad shvatimo da smo zaista za sve svoje situacije samo i samo mi krivi jer samo tad ,kad to osvjestimo počinje onaj zlatni i sveti momenat koji se zove ..promjena ..promjena sebe..nadogradnja .

Kad ta spoznaja..uvid o vlastitoj odgovornosti, postane dio našeg svakodnevnog poimanja,postane prirodno shvaćanje i prihvaćanje odgovornosti, počinje novi obrat..Život kreće u novom smjeru... u potpuno novu sferu..u potpuno nove odnose. Eto , to je prvi korak..istinske promjene nas samih i situacija koje nas okružuju nije moguć bez tog prvog koraka , to moramo znati.
Sjećam se jednog ulomka iz jedne Castanedine knjige ;
" Jednom ratniku sve što se dešava on prihvaća sa zahvalnošću i odgovornošću "
" Zašto on to tako čini Don Huane " upitao sam
" Kao i svaki lovac na moć , ratnik je svestan sebe i svoje besprekornosti a ta njegova besprekornost proizilazi i iz potpune odgovornosti za sebe i svoje postupke ..može se reći da je ratnik besprekorno odgovoran.."
" Šta ako je netko drugi kriv za stvari ili situacije koje štete ratniku ?" upitah
" Rekao sam ti..ratnik sve to prihvaća sa potpunom vlastitom odgovornošću i zahvalnošću, .. ljude koji mu podmeću ili čine nepravdu on zove " mali sitni mučitelj"
i neizmjerno je zahvalan sudbini da mu je poslala takve ljude a ako nije on se sam potrudi da ih stvori..za ratnika je sve izazov..on se na svemu čelići..on na svemu izrasta i svaki poraz kroz tu svoju zahvalnost i odgovornost on pretvara u pobedu ..ne zato što mu je pobeda važnija nego zato što je on tako odlučio a njegova odluka je i njegova volja i tako on oštri svoju nameru ..zato je on svakom takvom mučitelju neizmerno zahvalan... sad to valjda razumeš ? "
Dakle drugi neizostavni element na našem putu promjena i rasta je zahvalnost...
Potražimo osobne "male sitne mučitelje" pronađimo ih u našim prijateljima ,neprijateljima, roditeljima , sudbini ,okruženju , sistemima , zakonima itd itd i budimo im zahvalni
zato što svi oni daju mogučnost i plodno tlo za naš rast i omogućuju nam da se mijenjamo. Zahvalimo na svakoj podmetnutoj nozi jer će nam ona omogučiti da se dignemo ..da izrastemo i da jednog dana procvjetamo ..jer samo uspravne biljke i ljudi cvjetaju ..ne ponosni nego uspravni..i što smo uspravniji lakše cvjetamo i što smo uspravniji vidimo dalje..dalje ..a horizont nam je sve bliži a i nebo..zar ne?