The term psychedelic is derived from the Greek words ψυχή (psyche, "soul, mind") and δηλείν (delein, "to manifest"), hence "soul-manifesting", the implication being that psychedelics can access the soul and develop unused potentials of the human mind.[1] The word was coined in 1957 by British psychiatrist, Humphrey Osmond, the spelling loathed by American ethnobotanist, Richard Schultes, but championed by the American psychologist, Timothy Leary.[2]
psihodelik znači manifestacija uma, odnosno percepcija uma, podsvijesti, transcendira slojeve uma i stavlja podsvijest u svijest. cilj, svrha i ono čemu meditacija vodi je što šira i čišća percepcija najsuptilnih stvari svoje podsvijesti, a naša podsvijest je ovaj tu svemir kojeg zovete vanjskim, nije vanjski nego je projekcija onog unutarnjeg u vama, pa prema tome percepcija suptilnog iz podsvijesti podrazumjeva i percepciju "vanjskog" suptilnog drugih ljudi, bića i pojava.
Dakle psihodelik i meditacija rade identičnu stvar, otvaraju um za suptilnu percepciju, šire svijest, samo što psihodelik to radi nasilno, on svojom snagom ruši otpor našeg uma, a meditacija sluša našu volju i ide polako.
Što je osoba više otvorena, "visoko" u normalnom stanju svijesti, znači duhovnjaci, magovi, šamani i tome slično, to je više njena percepcija psihodelična, kao da je cjelo vrijeme na acidu, dmtu, gljivama ili nečem takvom. Samo što je um takve osobe prilagođen takvoj percepciji i zna šta se događa, a um običnih ljudi na psihodeliku nije. Kad prosječna osoba uzme psihodelik proživljavat će nešto što se zove trip, njen um gubit će se po svojoj podsvijesti, percepcija će joj se izobličavati i distorzirati, teško će joj biti sklapati razumne rečenice, umirat će od smijeha ili straha, itd itd... zato jer njen um nezna interpretirati i nositi se s time što mu se otvorilo. i onda ljudi psihodelike doživljavaju kao drogu, sredstvo za zabavu, a nemaju poima da ono što ih zabavlja je nemogućnost njihovog uma da posloži u razum percipirano.
meni meditacija nije jednaka tripu jer na psihodeliku nemogu dobit tišinu uma nego počnem percipirati svemir toliko široko da nemam vremena za tišinu, otpor uma mi drastično padne i silna energija iz astrala mi nabije intelekt i srce i svu energiju sagaram u intelektu jer mi je fascinantno da iz tog stanja svijesti mogu mnogo bolje i jasnije razumjeti kako svemir funkcionira, mene to ispunjuje.
Otpor uma/svijesti prosječnih ljudi je ogroman, ali otpor je nešto vrlo potrebno ljudima i svim drugim bićima, bez njega umrli bi trenutno, nemožeš biti svjestan više nego smiješ i možeš biti. energija koja bi potekla kroz ljude bez tog otpora bi im momentalno spalila živce i mozak, svijest bi im ostala izgubljena u astalu i u najboljem slučaju mogli bi vegetirati u ludnici na jakim antipsihoticima. Srećom taj otpor nemože se samo tako srušit u kritičnoj količini, čak ni na psihodeliku. Taj otpor smanjuje se kako prolazimo kroz život/živote i kako polako osvješćujemo svoju podsvijest i savladavamo životne lekcije. Svi smo na drugačijem stupnju svijesti, stupnju razvitka i svi imamo otpore na sebi koji odgovaraju tom stupnju. Oni ljudi u kojima se duh jako budi i želi silno prema above i u širinu, oni mogu koristiti alate kao što su psihodelici i duboka meditacija, ali takvi ljudi moraju imati jak energetski integritet da im se um može nositi s tolikom snagom energije i širine svijesti, inaće ništa neće naučiti i integirati u način percepcije života u normalnom stanju svijesti.
trava je lagani psihodelik (thc) i antipsihodelik (cbd) u jednom, thc nam otvara um, a cbd zatvara. THC nam topi otpor uma i nabija eternom energijom zbog čega se percepcija širi i time pomaže meditaciji, a CBD je tu da nas opusti i djeluje kao štit koji je veoma potreban ako istrošimo svu energiju koju je lako istrošit tvarima kao što je trava. Znači trava može služiti kao alat za bolju meditaciju i svjesnost ali njeno predugo korištenje u konstanti iscrpit će svu energiju iz nas i zatvorit nas, a to je kontraefekt onog što želimo. Travu se nesmije zloupotrebljavat jer počne djelovat na nas kao alkohol a ne psihodelik, počne sužavati svijest a ne širiti ju.
Volim zapaliti i meditirati ali nemogu to raditi dugo jer se istrošim i izgubim svu moć za nekakvi fokus, i živci nakon toga trebaju dosta odmora da postanu opet osjetljivi kao što su bili prije bez stimulacije.