The Majka

Vjerovatno ste vec culi za Eckharta Tolle-a, savremenog duhovnog ucitelja koji zadnjih godina proslavio izuzetno sa nekoliko izuzetno uspjenih knjiga, kao sto su Moc sadasnjeg trunutka, i Nova zemlja. Na temi Iluzija misli Red je vec postala jedan njegov tekst, pa mozete nesto i procitati.

Eckhartovo ucenje karakterise izuzetna jednostavnost. Sve sto trebamo znati mozemo pronaci u sebi, a kljuc za uspjeh je "prepustanje" sadasnjem momentu, odnosno svjesno prozivljavanje sadasnjosti.

Mene licno odusevljava jednostavnost njegovih tekstova, i pozicija jasnoce i dubine iz koje je u stanju analizirati nase svakodnevne probleme (pogotovo fenomen ega), i ponuditi ocigledna rjesenja. Nema komplikovanih metafizickih sistema, dualizama, ezoterickih praksi i slicno. Ne moram se upoznati sa svim mogucim poteskocama da bi smo ih prevazisli. To neka bude zadatak profesionalaca. Potrebno je samo posmatrati, a ne interpretirati, a najvaznije alate koji nam u tome mogu pomoci uvijek imamo sa sobom(npr. dah).

Da li ste imali priliku citati neke od njegovih knjiga, i ako jeste kakav su na vas ostavile utisak?

Eckhart Tolle je probuđen, da, zanimljivo da je njegov triger bila točka nepodnošljivosti patnje, tj depresije koju je brijao. Njegovo biće samo je u jednom trenutku reklo dosta i okrenulo priču, tj vratilo mu sebe samog. Uglavnom ono šta govori je točno i pravilno. Mogu puno pomoći njegove knjige, ali treba podosta vrtit njegove riječi u glavi jer ovo sranje u umu je tvrdokorno.
Zapamtite jednu bitnu stvar, možete vi meditirati cijeli život neprestano u nekoj šumi ili se posvetit neznam kako rigoroznim tehnikama, ali to vam ništa neće pomoć ako polako ne počnete preuzimati odgovornost za svoje misli i djela i djelovat u skladu sa srcem. Nitko se nemože probuditi ako ne odustane od svog ega, jer ako se probudiš, a ego je još tu, zagorčat ćeš si život poprilično, uništit ćeš se vlastitom glupošću ili će te vrlo brzo vratiti na staro. Svemir ti jednostavno ne želi dati svjesnost i znanje (a time i moć) koje ide uz nju ako ne odustaneš od svog prljavog ega, jer zna da ćeš se uništiti. Uglavnom samo polako i pomalo, efekti se neće osjećati dugo vremena ali rad na sebi uvijek djeluje, kad dođe do kritične točke, samo se flipne sve u umu i sve dođe na svoje mjesto.

Hvala na preporuci, morat ću uzet koju knjigu i bacit se na čitanje.

Apsolutna preporuka za Eckhart-a Tolle-a

potpisujem sve, eckhart je pravi učitelj. evo kako zvuči uživo:

[media]link[/media]

Nisam nikada čitao neko štivo od ovog autora, ali sam se donekle poistovjetio sa ovim tekstom šta si napisao, zbog tendencije sličnog pasivnog načina doživljavanja okolnih podražaja.

Trenutno mi životno stanje omogućava da vidim kao konstantno naginjanje ka toj jednostavnosti življenja u ritmu "prolaznika-passengera" ovom frekvencijom, trenutak po trenutak gdje je trenutak preduvjet jednom od previše mogućih sljedećih trenutaka koji će se desiti na tome putu, a ako iz svakog trenutnog u trenutku izvlačiš nešto pozitivno, da u tom trenutnom uživaš jer si inače ispunjen divotom kompleksnosti i svakakvosti bujajućeg života oko sebe u dobrim, kao i u neugodnim zlim momentima gdje strah i ovozemaljski problemi stegnu prividnu stegu, ka tome ujedanko povezano naginjući hedonizmu, onda nastojiš da te previše ne diraju okolne emocije koje filtriraš kroz svoju pozitivnost, već širiš svoje u okolinu pozitivno je mijenjajući za svoje hedonističke bezbrižne tendencije trenutne sadašnjosti. Tako trenuci prolazno dolaze i odlaze, dok svakog dočekujemo sa interesantnošću i percipirajući ga zanimljivošću, veselom jednostavnošću, jer za veselje ne bi trebalo biti povoda, kao ni za osmijeh. Trenuci znaju biti svakakvi, pa je stoga to cijeloživotno učenje i osjećanje iz prve ruke za dovoljno pozitive poslagane u sebi i svome životu da se izdrži nalet svijeta i okova koje donosi.

Dolazi mi misao koju je napisao Beyond u nekom nedavnom postu, a to je kako bi trebali biti tu da jednostavno slavimo život veseleći se jedni drugima, gdje to vidim bez nepotrebnih udubljavanja i odlaženja u bučne mikro-polemike shvaćanja stvari koje odvode u sve detaljnije detalje iz kojih se se poslije teško iskoprcat, već stagnacije i smirenja sebstva koja dovodi do osjećanja stvari, te primjećivanja i posmatranja tihe makro-ekspanzije, stavljajući sebe u empatijski položaj sitne lego kockice svijeta, nesebično pomažući i lančano gomilajući pozitivnu energiju koja će onda uz više ljudi sličnog individualizma postati jak lanac osjećajnosti i nesebičnosti, a osjećaj i nematerijalno je baš ono što čini taj lanac najčvršćim.

Isto ono kako si ti Psychonaut napisao negdje kako ti je divno sa psihodelicima što možeš posmatrat sebe u kontaktu sa drugima i svijetom iz nekog drugog predivnog kuta, čime onda stagnirajući posmatraš sve veze, eliminirajuće svoje bespotrebno trošenje energije. Tako vidim i sa jednostavnim pristupom življenja i ne žalošću za prolazećim trenucima, ne dajući se previše u razglabanja, nekima možeš biti naizgled šutljiv i monoton, ali aktivno doživljavaš sve jednostavnosti oko sebe kao nešto divno i predivno uklopljeno u poglavlje priče koju trenutno čitaš očima nadzirući sljedeće događaje gdje je uvijek izbalansirano nešto za nešto, te su realne opipljive životne potrebe i energije manje potrebite.

Opet, sad zavisno o situacijama u kojima se pojedinac nađe, ali povezivanje sa svime dok su lakša vremena omogućava svojevrsno “treniranje” za teške životne situacije i poslovno ispijanje energije koju moderan svijet nažalost nosi (kako gdje). Uz njihovu fizičku stegu bi se trebala povećavati indiferentnost i averzija, te jačanje stavova zbog osjeta teškoće iz prve ruke, a ne paraliziranje dijela mozga gdje nastaju biološke polu-mašine, depresija, tuga i smrt. Ali ti valovi i osjećaji znaju toliko potresti, tako da sam sretan što u trenutnoj sadašnjosti mogu šire razmišljat, a tko zna kako će me sve ujebat sljedeće sadašnjosti, i kako će izmijeniti moj svijetu-podložan um.

Otišao sam malo, zahvaljujem na temi, prijedlogu i videu