Kako Vi koristite psihodelike?

Proširimo horizonte
Avatar
Psychonaut
rank11
Postovi: 492
Pridružen/a: 31.10.2010, 19:58
Ima zahvala: 85 puta
 pohvaljen: 177 puta

Kako Vi koristite psihodelike?

Post Postao/la Psychonaut »

Siguran sam da vecina nas ima vlastite "rituale" za koristenje psihodelike, odnosno zakljucke o njihovoj upotrebi do kojih smo dosli metodom pokusaja :) Takodje, vjerovatno je i da se ove metode razlikuju uz zavisnosti od psihodelika koji konzumiramo. Mislim da svi mozemo imati koristi od ovakve razmjene subjektivnog znanja :)

Dakle, pitanje je kakvi su vasi licni obicaji u i pravila pri koristenju odredjenih psihoaktivnih supstanci (da se ipak ne ogranicimo na psihodelike)? :psy

Ja cu pisati kasnije, kad ne budem na poslu B-)
Pozivam te da budes moj ucitelj
Avatar
Red
Moderator
Postovi: 3274
Pridružen/a: 06.02.2010, 20:50
Ima zahvala: 242 puta
 pohvaljen: 701 put

Re: Kako Vi koristite psihodelike?

Post Postao/la Red »

Vrlo zanimljiva tema, a i pitanje :thumbsup: Zivo me zanima sto ce ljudi napisat, svaka osoba svijet za sebe.

Prvo sam mislila da nemam sto puno pisat o svojim ritualima i upotrebi, ali kad sam bolje razmislila shvatila sam da uzimam nekoliko faktora u obzir kad su po pitanju psihoaktivne supstance.

Moram napomenut da su moja iskustva najvjerojatnije puno siromasnija nego sto svi misle, takoder moram spomenut vaznu cinjenicu da do puno toga ne mogu doci ili trenutno ne zelim. za neke stvari nisam jos spremna i dok se tako osjecam moja iskustva ce biti pomalo oskudna. Kad to kazem, mislim na raznolikost supstance.
Isto tako, jako puno toga me ne privlaci niti me zanima. Ne volim previse mijesat stvari.

Nemam pristup- ja sam "psihonaut" i sada moram probat sve. U biti me tako nesto ne zanima niti tome tezim. jako puno toga sto vani postoji nije mi zanimljivo, djelovanje koje supstanca nosi me ne zanima, da se bolje izjasnim. Kao npr. Amanita. Jako mi se svida, primamljiva je i krasna, volim znati i citati o njoj i o upotrebi i bla-bla... ali mi ne budi znatizelju da je zbilja probam. to se odnosi i nas sve ostalo na sto naidem.

ako mi se svidi nesto novo onda volim istraziti supstancu malo vise, no opet me ne zanima da ju "redovito" konzumiram.

ali postoje 2 "pravila" koja uvijek postujem pri konzumiranju neceg:
- da mi je mozak na mjestu i da sam zbilja ok sama sa sobom u tom trenutku. da nisam u nekom sjebanom stanju uma gdje me misli kolju i kad se ne osjecam sretnom (mada i to ne znaci nista, kada te okrene na bed) i da uzmem kad to zbilja osjecam a ne jer mi je dosadno.
Nikada nista ne uzimam jer mi je dosadno i zelim se zabaviti. ne gledam na to tako.

- da uvijek imam marimahune da mi pravi drustvo prije, tokom i nakon uzimanja. to je jednostavno obavezno.

takoder ne volim biti u drustvu nepoznatih ili gomile i tamo tripovat jer se ne mogu opustiti. Na ozori sam bila vise strejt nego doma, sto je mozda cudno jer se svi tamo fino opuste i rade sve i svasta. meni to nije uopce primamljivo.

volim biti na mjestima gdje se moj um i tijelo osjecaju sigurno i ugodno, pa gdje god to mjesto bilo, ali to mi je bitno.

muzika moze biti dio price a i ne mora. ako sam vani druge stvari me zanimaju i muzika nije potrebna. ako sam doma, volim imam neku plejlistu, mada ni to nista ne znaci ako se trip okrene i onda mi nesto drugo odgovara.

ljudi, ah...ili dragi i manji broj ili sama.

Hrana i pice, nebitno.

volim pospremiti kucu da bude sva cista i svijeza.

... valjda je to to ovako ugrubo :ymdevil:
“If you can't understand it without an explanation, you can't understand it with an explanation"
Avatar
Beyond Le Fov
Moderator
Postovi: 1578
Pridružen/a: 06.02.2010, 21:48
Ima zahvala: 424 puta
 pohvaljen: 1453 puta

Re: Kako Vi koristite psihodelike?

Post Postao/la Beyond Le Fov »

eh mogu samo prepisati tvoj tekst :), znači potpis na redino, vrijedi i za mene sve napisano
Avatar
Psychonaut
rank11
Postovi: 492
Pridružen/a: 31.10.2010, 19:58
Ima zahvala: 85 puta
 pohvaljen: 177 puta

Re: Kako Vi koristite psihodelike?

Post Postao/la Psychonaut »

Mene je na otvaranje teme motivirao zadnji trip, koji se razvio neocekivano. Bas kad sam mislio da sam skontao sve sto mi treba, i prevazisao idealan recept, bio sam iznenadjen. Velika ocekivanja mogu rezultirati i razocarenjima, tako da je jedan bitan savjet koji mogu dati da nista ne ocekujete(sto je cesto tesko), i da ste na sve spremni.

U sustini, nakon par ayahuasca tripova pomislio sam da je to idealna forma za psihodelicna putovanja: sam sa sobom, mrak, eventualno ugodna muzika, velika kolicina psihodelika, i potpuno ostavljanje ega negdje iza sebe. I onda su mi gljive u 2-3 neuspjela pokusaja pokazala da mozda bas i nije tako, barem kada su one u pitanju (doduse, moguce da sam trebao konzumirati vise, ovako sam se igrao sa 3g). Iz licnog iskustva, najljepse momente sa gljivama sam imao na otvorenom i u prirodi. Probat cu jos jednom u kombinaciji sa harmalom, ali ako me skroz ne ispali, mozda se odlucim da gljive iskljucivo konzumiram negdje vani, kad je lijepo vrijeme. Takodje ne volim puno hodati, ili biti pod bilo kakvim obavezama. Idealno je samo sjediti na nekom lijepom mjestu.

Sto se generalnog pristupa tice, kod mene postoji odredjena zelja za opreznim eksperimentisanjem, mada me odredjene stvari privlace manje nego neke druge stvari. Recimo, delirianti mi ne djeluju privlacli, ali ipak imam zelju da probam neku manju kolicinu Amanite.

Takodje, dosao sam dozakljucka da sam puno vise koristi imao od intenzivnijih tripova, znaci bolje manje ali jace, nego obrnuto. Barem u mom slucaju.

Ne volim kombinovati supstance, mada nekad vutra dolazi u obzir. Ali i to oprezno i u manjoj kolicini, jer mi se desavalo da duvanje znacajno izmjeni tok tripa.

To su neke random misli, kasnije slijedi nastavak :psy
Pozivam te da budes moj ucitelj
Proximus
rank4
Postovi: 138
Pridružen/a: 06.02.2011, 16:11
Ima zahvala: 9 puta
 pohvaljen: 51 put

Re: Kako Vi koristite psihodelike?

Post Postao/la Proximus »

Dobar topik :)

~ Edit: isprike na dugom postu al eto raspisao sam se, pa tko voli :psy

Reći cu prvo općenito pa onda malo osobne povijesti.

Minus jedno nevažno pijano teen iskustvo na neznamčemu, počeo sam uzimat psihodelike nakon nekoliko mjeseci čitanja o njima na netu. Još se sjećam točno dana kad sam išao čitat o LSD-u da vidim što je to točno i zašto bi to itko uzimao kad uništava mozak, došao do gooddrugsguide stranice, i čudio se kako to da ne piše ništa o šteti i ovisnosti :-?
Dakle nije bila riječ o vršnjačkom nagovaranju ili eksperimentiranju nego o ciljanoj i informiranoj odluci da iskusim ta stanja nakon 4-5 mjeseci što sam čitao po erowidu, šrumeriju i netu općenito.

Tada sam još bio blesav i pre-entuzijastičan kao i većina početnika i tražio prosvjetljenje "na silu" ali me treći trip, i jedan od najdražih i najboljih ikad, doveo u red. Recimo samo da je cijela poanta tog tripa bila da sam odjednom našao to svoje prosvjetljenje koje sam tako silno želio, a bilo je u obliku spoznaje da ciljano traženje prosvjetljenja nije prosvjetljenje. Da "pojest cu trip da spoznam nesto epic nevjerojatno i budem prosvijetljen" nema veze s prosvijetljenjem, jer je to izvana nametnuta ideja a ne nešto što dolazi i što se spoznaje iznutra, nešto što se dogodi ili ne dogodi prepuštanjem iskustvu, a ne da se "odluči" da se treba naći pa se nakon dovoljno jedenja svega to upravo to i nađe. I da u biti "biti prosvijetljen" ne postoji, jer je riječ o beskrajnom putovanju a ne o odredištu ili nečemu što se "postigne".

Od tad smatram tripove iskustvima i spoznajama iz kojih se uči i nadograđuje karakter i način razmišljanja, najkraće rečeno, smatram da se pozitivnom implementacijom i mijenjanjem razmišljanja i stavova kao posljedica doživljenih spoznaja jednostavno postaje bolja osoba. O nekakvom velebnom "prosvjetljenju" kao stanju koje se samo odjednom "postigne" i sličnim megalomanijama ni ne razmišljam više.

Sve do ove godine uvijek sam tripao sam (osim jedne iznimke na kampiranju) i uglavnom imao samo pozitivna iskustva (dok nije krenulo nizbrdo, al o tome kasnije). Uvijek sam imao ozbiljan pristup tome i potpuno odbijao tripat ako sam trenutno bio u bedu, pod pritiskom ili ako nisam imao savršeno ugodan, siguran i privatan setting. Nebi jeo ništa 3-4 sata prije bez obzira na substancu o kojoj je riječ, i uvijek mi je introspekcija i spoznavanje okoline bilo ispred nekakvog haluciniranja i smijanja makar je i to naravno bilo uvijek dobrodošlo, ali nije bilo poanta. O ikakvom "drogiranju" na partyjima osim trave nikad nisam razmišljao, cuga je oduvijek moje party gorivo a psihodelija je bila privatna stvar.

Što se samih tvari tice, uobičajeni psihodelici i salvija su ono sto me je zanimalo, DMT i meskalin koje nisam nikad probao također ali ne osjecam nekakav pritisak nego jednostavno kad bude - bude. Osobno imam averziju na kombiniranje razlicitih stvari i ne radim to nikad, ali kome to funkcionira neka uziva. Iznimka mi je jedino bilo pušenje trave prije LSA jer je smanjivala body load i trip bi bio puno jači od manje sjemenki, ali s ostalim psihodelicima jačina nije problem

Daleko više sam tripao po noći ali i tripovi po danu su naravno predivni, najbolje mi je doduše uzet navečer, da pravi efekt počne oko sumraka i traje preko noći do izlaska ujutro. Iz istog razloga sam najviše tripao po ljeti kada je tako nešto moguće, a i zato jer imam strah da na zimi neću osjetit da mi je hladno dok sam u tripu. Nebi nikad tripao više od jednom u 2-3 mjeseca u prosjeku. Naravno zalomi se u posebnim prigodama i više ali nikada ne postaje dugoročno pravilo, uglavnom preferiram duži cool down period prije idućeg iskustva, prvi tjedan nakon iskustva skoro da i ne razmišljam o istom nego još uživam u afterglowu, tek kasnije počnem slagat misli i eventualni trip report (zapisivanje trip reporta je inaće odlična stvar koja pomaže boljem razumijevanju, a naravno kasnije i prisjećanju iskustva).

Naravno ima i drugih stvari koje bi probao iz znatiželje poput amanite i mozda cak i 5-meo-DMT-a ali opet, nemam neku intenzivnu potrebu i isčekivanje nego jednostavno prepuštam da budućnost odluči šta, kako, i da li uopće. Moja jedina granica je da ne stavljam u sebe ništa što je štetnije ili adiktivnije od alkohola. Htio sam prije pušeni opium probat iz znatiželje a sad sam neodlučen u vezi toga, mislim da više naginjem na ne nego na da makar priznajem da me i dalje zanima efekt, čisto degustacijski.




E sad, ovo gore je sve ili od prije, ili "u principu", ali sadašnjost je ponešto drugačija.

Moram priznat da je meni psihodelija bila "on hold" više od 2 godine sve do ovog ljeta, a i dalje sam podosta nesiguran u sebe što se toga tiče makar je zadnjih mjeseci pozitiva snažno uzvratila udarac, ali i dalje osim ako se pruži neka savršena prilika što se društva i prostora tiće, mislim da će još biti na čekanju neko vrijeme. Da ne pisem sad satima šta kako i zašto, recimo da su me ljubavni jadi, koje ajmo reći vrlo ozbiljno shvaćam, vjerojatno najozbiljnije od ičeg u životu, podosta sjebali psihički. Kulminiralo je početkom 2010. godine al je trajalo i godinama prije, a u nekom obliku traje i sad ali napokon mogu reći da mislim da je pri samom kraju.

Nakon nekoliko loših tripova 2008. zbog gorenavedenih razloga jednostavno nisam više imao želju upuštati se u to "do daljnjeg". Vjerojatno je veliki faktor u tome bio i to što sam uvijek do ovog ljeta tripao solo, i kad bi stvarno loš trip eksplodirao postalo bi preopasno za moj ukus a nebi imao nikoga pored sebe. Prije je to sve funkcioniralo lijepo i bez beda ali nakon što su se intenzivnije ljubavne drame pojavile više jednostavno nisam mogao podnjet biti toliko otvoren prema samom sebi i tripovi bi, iako u početku predivni, ipak prevagnuli na lošu stranu. Naravno mogao bi tripati s nekim pa da mi "skrene pažnju" od sebe, ali razlog zašto sam oduvijek tripao je upravo taj da se to ne dogodi, nego da doživim kako sebe tako i okolinu, sve u jednom. A i nekog za tripanje nisam baš mogao naći tad.

Palo mi je puno puta na pamet jednostavno uzet stvarno masivnu dozu, da razvalim mentalna vrata, pustim sve van i nek radišto hoće, što bude da bude, ali sam ipak na kraju shvatio da je riječ o destruktivnom i agresivnom pristupu i da su daleko veće šanse da od tako nečega poludim ili se ubijem nego da završi pozitivno.

Što je najgore stvarno mislim da sam zbog mentalnog stresa zbog tih ljubavnih jada na kraju postao gora osoba iz nekakvog ogorčenja na svijet koje je uslijedilo, a psihodelično iskustvo jos mi vise naravno upravo te lose stvari nabija na nos i psihičko ogledalo koje reflektira takve stvari opet prebacuje čitav trip na loše. Znam da bi trebao sve to samo moći "prihvatit" tijekom iskustva i na taj način riješit, al eto, nisam mogao, a neznam mogu li i danas.

Makar, recimo ja sam se cijelu 2010. godinu inače osjećao jebeno užasno, čak ni na Ozori nisam vidio ničeg osim trave, ali je početkom 2011. napokon zaista počelo prolazit. Stoga sam se ovo ljeto odlučio upusiti dva solo LSA tripa da testiram vodu - prvi je bio prilično loš i melankoličan ali srećom nije poludio na kraju. Drugi je bio je dobar trip ali je završio užasno, ali nisam siguran je li zaista zbog mojih loših vibri ili zato jer sam pojeo 350 MG sjemenki i doživio daleko gori body load od ikojeg drugog LSA tripa i na kraju i rigao što je naravno samo-prijezir dovelo do vrhunca. Prvi dio tripa je bio vrlo kvalitetan i poučan, i dao mi nadu da je kasnije psihodeliziranje moguće bez katastrofe, ali kad je body load krenuo povukao je sa sobom i sve loše mentalne stvari na najgori način, riganje je bilo vrhunac užasa i prijezira, a onda sam se doslovno onesvijestio i "spavao" sat vremena dok se nisam probudio u mentalno manje više lucidnom stanju i naravno nasmijao se svemu. Kako god bilo, taj trip je bio moj oproštaj sa LSA. Stvarno sam prošao tu tvar najviše od svega drugoga i doživio i spoznao predivne stvari svih ovih godina al odlučio sam da mi takav body load više jednostavno netreba.

Na Ozori sam ove godine jeo gljive, prvi put u društvu, na chillu i bilo je, recimo, miješano. Gljive su bile 2 dana u crnoj torbici po kojoj bi pičilo sunce cijeli dan pa su bile slabije nego što sam očekivao, što je samo ojačalo ego previranja i sumnje. Na većim dozama se jednostavno nemožeš oduprijeti. Nemogu reći da je bio loš trip al nemogu reći ni da je bio nešto što bi okarakterizirao pozitivnim. Sjedio sam i ležao na chillu i jedan tren uživao i sve razumio i prihvaćao, da bi drugi tren naletio neki samo-prijezir i sumnja, i tako u krug. Nekako sam balansirao između to dovoje do kraja tripa, i na kraju odlučio da jos nisam spreman. I to je vrlo jebeno jadan osjećaj.

ALI uskoro je sve krenulo jako na bolje. Vjerovali ili ne, pronašao sam neki oblik "spasa" u nečemu sto mi nikad nebi ni palo na pamet u tom kontekstu: MDMA.
Sad, ja sam uvijek jako poštivao ovu tvar i podosta pročitao o njoj ali me jednostavno nikad nije toliko zanimala i nisam ju htio probat. Smatrao sam ju "jako dobrim osjećajem" ali nije mi tu bilo neke dubine koja bi me privlačila, a i činjenica je da nije riječ o nečem toliko bezopasnom kao što su gljive i LSD, makar je s neredovitom upotrebom nekakva šteta zanemariva, a mislim da i manja od napijanja svakih par vikenda. Uvijek sam mislio, ako se ikad dogodi da ću ju probat, tek tolko da "i to vidim", bit će u prahu a ne šugavom bombonu. Naravno gdje bolje šanse nego na Ozori, i na kraju sam preko frendice proveo zadnje dvije večeri na ozori na tome, po 4-5 sati svaku večer. Čak mi je bolja za chillanje nego za nekakvo razbacivanje pod utjecajem koje mi je i dalje odbojno. (previjanje na chillout flooru doduše.... :x )

Ja odgovorno tvrdim da me ova tvar spasila. Toliko sam ju podcijenio što se neke vrijednosti tiče da mi dođe da se ošamarim. Ako sam na psihodeliji doživio i iskusio najnevjerojatnije stvari i spoznaje, na MDMA sam zasigurno doživio najlijepše. Ja sam se, i stvarno stojim iza toga, 2-3 mjeseca poslije Ozore osjećao najbolje što sam se osjećao u životu samo i isključivo zbog te dvije večeri na MDMA. Naravno nisam otkrio svemir, osjetio atome ili spoznao viši smisao kao na psihodelicima, ali ova stvar je jednostavno uzela sve moje najgore osjećaje i rekla "ali to nema veze, ne zamaraj se time i voli sebe i život". Možda zvuči plitko i kliše ali ova "poruka" je imala toliku težinu i utjecaj na mene da ga nemogu ni počet opisivat. Nije me izlječila od tih misli i maknula mi ih iz glave nego me naučila da ih volim jer su one ja, i da sam prestrog prema sebi. Nemogu to drugačije opisat osim da sam doslovno doživio zagrljaj :ymhug: i utjehu toliko močnu i uvjerljivu da eto, toliko dugo nakon toga sam se osjećao super, a i sad osjećam i dalje "to" čim se prisjetim tog iskustva. Ne želim promovirat sad ovu tvar kao čarobni stroj za rješenje svih problema ili reći da ju svi trebaju probat ili neznam šta, ali kažem da je u mom slučaju ovo valjda najvažnija stvar koja mi se dogodila zadnjih par godina na mentalnom planu i stvarno događaj tolike važnosti da nemogu ni izrazit to.

Naravno nemam u planu to sad jest svaki drugi vikend, u biti od Ozore ju nisam vidio ikao sam imao par ponuda (samo kristali naravno, tablete ne diram nikad), jer želim da ovo bude vrlo posebna stvar u mom životu i nikako ne ništa ni približno redovitoj ili poluredovitoj navici. Šanse su da ako ću se u to upuštat opet, neću prije ljeta, sto će biti već godinu dana. U biti što se samog iskustva tiće bilo je toliko dobro da me prestrašilo, jer bi stvarno na ovom mogao bit cijeli jebeni dan svaki dan svugdje, i tu za kompom dok ne radim apsolutno ništa MDMA bi bila samo dobrodošla. A upravo zato i nije.

Sad je pitanje kad se vraćam psihodelicima i da li će uspijeti. Kad god da bude, bit će s nekim kome vjerujem i negdje vani kad je toplo, na poštenoj dozi. I dalje nisam spreman odbacit buduće tripanje ikao sam se prilično napatio u zadnjih par, ali spreman sam čekati kolko god treba dok i ako ne osjetim da bih mogao biti opet spreman.

Eto raspisao sam se malo previše i možda i previše skrenuo s teme al bilo je u duhu topika, nikad sve ovo nisam nigdje izbacio na jednom mjestu ili rekao ikome u ovoliko detalja pa možda i ovo bude dio novog početka, kao i eventualna vaša mišljenja ako ih imate :)
Ohmu, go back to the Forest. This is not your world.

After silence, that which comes nearest to expressing the inexpressible is music.
~Aldous Huxley
Avatar
Red
Moderator
Postovi: 3274
Pridružen/a: 06.02.2010, 20:50
Ima zahvala: 242 puta
 pohvaljen: 701 put

Re: Kako Vi koristite psihodelike?

Post Postao/la Red »

dargi moj Proximus citajuci tvoj post nasla sam neke slicnosti u situacijama koje su ti se desile. Ljubavni jadi nam zbilja mogu opustositi dusu i zamraciti um. Dok god ne sredimo stvari sami sa sobom kao da se sranja vracaju sto god psihodelcino strpali u sebe. to si i sam osjetio.
ja sam sebe drzala "cistom" sve dok jednog dana nisam rekla... ok sada je dosta. Muce me stvari iz proslosti, propala veza koja ionako nije imala buducnosti, srce mi je slomljeno, povrijedena sam ali patim bezveze za necim sto je zavrsilo. samim tim sto sebi ne mogu oprostiti neke stvari i osjecaj gorcine koju imam truje me iz dna duse i nisam dobra ni za sebe a ni za druge.

onda su me gljive tako razbucale i rasturile, da sam sutradan mogla napokon duboko udahnut i reci, napokon sam se pomirila sama sa sobom. a to je ono sto je jedino sto moze umiriti dusu. prihvatit sebe kao takvo bice kakvo jesi, sa svim dobrim i losim stranama.

sto se tice mdma, ah... kako divna supstanca. ako pogledate dokumentarac i povijest mdma vidjet cete da je u jednom periodu mdmd bila supstanca koja se koristila kao terapeutsko sretstvo. pogotovo kod ljudi koji su umirali od neke teske bolesti ili ljudi koji su dozivjeli strasna iskustva- napokon su se mogla pomiriti sa sobom i svojim situacijama i osjecati puno bolje, vidjet svijetlu stranu zivota u mracnom periodu.
tako da nije ni cudno sto na mdma svoje probleme i sranja mozete gledat kroz "ruzicaste" naocale. ali to nije iluzija, sutradan problem vise ne izgleda tako strasno, dapace, postaje dio proslosti.

mdma sam nedavno (opet nakon brdo godina) probala i potpuno se odusevila. kao sto kazes, osjecala sam se prekrasno par mjeseci nakon i rekla sebi, ovo treba uzet bar 2 puta god i iskoristiti supstancu u svoju korist, izlijeciti rane koje zjape otvorene i osjetljive. zatvoriti neke strasne price i krenut dalje.

desit ce se moment kad ces reci sam sebi, spreman sam krenut dalje. dok se taj moment ne desi najbolje je ne forsirat.
ali kako kazu nasi stari- vrijeme lijeci rane, a to je istina. Ljubav nam zadaje jako puno muka ako se ne razvija kako planiramo ili se nadamo. budemo povrijedeni i depresivni, borimo se sa egom koji nas siluje nepotrebno jer pati...

ne zelim nikom lose ljubavne price i romanse, ali cinjenica jeste da ce ih biti uvijek dok god ne nademo nekog pravog. prema tome, cilj je naci takvu osobu i dat sve od sebe ako pomislimo da smo ju nasli. ako ta veza ne potraje, treba sebi reci: dao sam sve od sebe, ipak nismo jedno za drugo, fer je da oboje strane nadu srecu na drugom mjestu. i krenut dalje.
problem nastaje ako oboje ne gledaju stvar na isti nacin, sto se tice bilo cega. nepotrebne svade, raspravljanja, diskusije, razvlacenje price u nedogled u pokusaju idelanog rjesenja. a ja kazem, nema idelanog rjesenja, stvari ili funkcioniraju ili ne, to je ono divno i jednostavno u ljubavi. Mi ju kvarimo i kompliciramo.
Ruiz: Umjece ljubavi, ovo preporucujem svima tko ima srodne probleme, meni je otvorila oci.

psihodelici nam mogu pomoc sredit neke stvari, unutrasnje dileme i probleme, ali treba pripazit kad cemo ih konzumirat, samo onda kad smo spremni zagledat sa druge strane, kad smo spremni dobit samar i suocit se sa svojim sranjim. moze se desiti prekrasna transformacija svijesti.

samo hrabro Proximus, ljubav te ceka na nekom drugom mjestu :ymhug:
“If you can't understand it without an explanation, you can't understand it with an explanation"
Proximus
rank4
Postovi: 138
Pridružen/a: 06.02.2011, 16:11
Ima zahvala: 9 puta
 pohvaljen: 51 put

Re: Kako Vi koristite psihodelike?

Post Postao/la Proximus »

Red je napisao/la: sto se tice mdma, ah... kako divna supstanca. ako pogledate dokumentarac i povijest mdma vidjet cete da je u jednom periodu mdmd bila supstanca koja se koristila kao terapeutsko sretstvo.
Da, upravo to mi je stalno padalo na pamet tijekom iskustva, cijelo vrijeme sam si mislio "NO SHIT da su ga za terapiju koristili kad ovako djeluje" :ymhug:

Riječ je o jednom puno "jednostavnijem" osjećaju nego kad si na psihodelicima, ali ga i dalje nemogu uspijet opisat rijecima potpuno, najbolje što mi pada na pamet je jedan masivni i premoćan utješni zagrljaj. Osjećao sam nekakvo žensko prisustvo, poput majčinog ali "mlađe" a opet iskusnije, kako me grli i tješi. Neznam evo samo pisanje o tome pobuđuje taj osjećaj iako su više od 4 mjeseca prošla.
ne zelim nikom lose ljubavne price i romanse, ali cinjenica jeste da ce ih biti uvijek dok god ne nademo nekog pravog. prema tome, cilj je naci takvu osobu i dat sve od sebe ako pomislimo da smo ju nasli. ako ta veza ne potraje, treba sebi reci: dao sam sve od sebe, ipak nismo jedno za drugo, fer je da oboje strane nadu srecu na drugom mjestu. i krenut dalje.
problem nastaje ako oboje ne gledaju stvar na isti nacin, sto se tice bilo cega. nepotrebne svade, raspravljanja, diskusije, razvlacenje price u nedogled u pokusaju idelanog rjesenja.
Ma ja sam se većinom pomirio sa stanjem, a nikakvih svađa hvala bogu nije bilo jer smo oboje imali razumijevanja prema kako se drugi osjeća.

Ali iako sam većinom riješio to sa sobom stvar je upravo u tome da mi psihodelici ponovno otvaraju zatvorena poglavlja, kao i druge sumnje i nesigurnosti o samom sebi koje mi je cijela ta drama pokrenula, i od tu proizlaze problemi.

Al valjda će proći nakon nekog vremena, što drugo reć...
Ohmu, go back to the Forest. This is not your world.

After silence, that which comes nearest to expressing the inexpressible is music.
~Aldous Huxley
Avatar
Psychonaut
rank11
Postovi: 492
Pridružen/a: 31.10.2010, 19:58
Ima zahvala: 85 puta
 pohvaljen: 177 puta

Re: Kako Vi koristite psihodelike?

Post Postao/la Psychonaut »

I ja sam na Ozori imao prvi kontakt sa MDMA, i bilo je zaista prekrasno, slicno ovome sto je Proximus opisao, tako da u potpunosti razumijem o cemu pricate. MDMA je zaista mocna i krasna supstanca, ali zahtjeva oprezno i odgovorno koristenje. Cini da se covjek osjeca dobro, a kad se osjecamo tako dobro uglavnom ne zelimo da to prestane, i onda nastaju problemi. Zato mi je drago sto sam se sa MDMA upoznao relativno kasno, kao zrelija osoba, i nakon iskustva sa nekim drugim psihodelicima. Zaista nesto sto treba dozivjeti, pogotovo kolektivno i na mjestu kao sto je Ozora.

Inace, dobra i losa stana psihodelika je sto nam pokazuju nas same. Zato ih se ljudi boje, zato imaju negativna iskustva, zato su nelegalni, i upravo zato su toliko korisni u licnom razvoju. Jer sta je bad trip, osim neprijatnog susreta sa samim sobom, i sucavanja sa stvarima koje ne zelimo da vidimo? :) Tu je recimo ayahuasca stvarno dobra, iskustvo cesto nije prijatno, ali je itekako korisno.

Evo jedne mentalne vjezbe koju sam poceo da upotrebljavam. Kad kod osjetim nagon, zelju, ili pocnem da razmisljam o konzumaciji necega(pa makar se radilo i o casi piva), uvijek se trudim da to svjesno registrujem, i procjenim da li ce mi to biti korisno za bilo sta. Uglavnom je odgovor negativan, pogotovo kad je u pitanju trava :)


Osim pitanja kako, mozemo pricati i o tome zasto koristite psihodelike. Kod mene je prvobitni razlog vjerovatno bio radoznalost, mada je to vremenom evoluiralo u samospoznaju, barem se trudim :psy
Pozivam te da budes moj ucitelj
Avatar
Psychonaut
rank11
Postovi: 492
Pridružen/a: 31.10.2010, 19:58
Ima zahvala: 85 puta
 pohvaljen: 177 puta

Re: Kako Vi koristite psihodelike?

Post Postao/la Psychonaut »

Jedna bitna stvar koju su me psihodelici naucili je da posmatram vlastito ponasanje, i motive koji me tjeraju da nesto uradim.

Kad covjek skroz "uspori" i izostri svjest pod dejstvom psihodelika, normalno ponasanje djeluje isprogramirao. Sam sebi djelujem kao robot, koji iz navike reaguje na vanjke i unutrasnje podrazaje. Mnogi danasnji naucnici bi rekli da je to zaista istina, i da slobodna volja ne postoji. Cak i da je to istina, ja znam da postoji privid slobodne volje i kontrole, koji je u praksi sasvim dovoljan, cak i ako je samo privid :)

Zaista je zanimljivo i korisno suociti se sa vlastitim "programom", i nasim licnostima sa distance. Tek tada vidimo koliko smo samo podlozni uticajima okoline, prije svega roditelja, skole, posla itd. Svugje postoje hijerarhijske strukture (sto je nase evoluciono nasljedje) koje destruktivno djeluju na nase licnosti. Covjek je kao spuzva koja iz okoline upija razno smece, koje se u svima nama godinama akumulira i gusi nas. Na psihodelicima sve ovo postaje veoma jasno, barem meni a vjerujem i ostalima. Lijepa stvar je sto kad to postane jasno, covjek vidi da svjesno moze mijenjati taj "program", i odabrati neki bolji, i za sebe i za drustvo. Na srecu, takvi "programi" zaista postoje, i u njima nema vise konflikta interesa izmedju licnog i drustvenog. Sa dobrim programom je jednostavno dobro zivjeti. U krajnjoj liniji, psihodelici nas uce kako da bolje zivimo, i to je njihov najveci potencijal.

Light & Peace
:psy
Pozivam te da budes moj ucitelj
Avatar
Frenzy
rank6
Postovi: 224
Pridružen/a: 21.03.2010, 16:57
Ima zahvala: 17 puta
 pohvaljen: 31 put

Re: Kako Vi koristite psihodelike?

Post Postao/la Frenzy »

Psychonaut je napisao/la:Jedna bitna stvar koju su me psihodelici naucili je da posmatram vlastito ponasanje, i motive koji me tjeraju da nesto uradim.
Slažem se sa gore navedenom činjenicom iako mi se taj introspektivni aspekt tripa javio do sad dva puta. Međutim ta 2 puta su ostavila neizbrisiv trag (kao i svaki trip koji imao svoj cilj i smisao). S tim da moram reći da ako sam ikada u životu doživio bad trip onda je to bilo tada. Koji put se čovjek teško suoči sa situacijama koje ga ukružuju i još gore koje potiskuje i ne želi se suočiti s njima. Znam da sam imao izoštren fokus na 3 najveće greške koje sam napravio u protekle 2 godine, a od kad sam ih shvatio i vidio dokle su me dovele život mi je naglo promijenio smjer jer sam sam sebi rekao da više nikada neću napraviti nešto tako nezrelo i nepromišljeno. O funkcioniranju u samom svijetu ili kako kažeš ti Psychonaute robotsko ponašanje da ne govorim. Nakon skoro svakog tripa mi je svijet jedna čudna i nepojmljiva stvar a ljudi u njemu djeluju stravično izgubljeno i tužno, kao da su izgubili svu nadu koju su ikada imali, a svaki njihov korak je pomno iskalkulirana jednadžba. Onda opet razmislim o tome i shvatim da je svačiji život jedan veliki kup odabira te da si sami krojimo sudbinu i sami za sebe znamo najbolje. Tako da je život u šabloni opcija koju svi imamo, pitanje je samo jesmo li voljni živjeti na taj način.

Tema se zove kako koristimo psihodelike. Uvijek u pravom društvu (još nikada nisam uzeo psihodelike sam ali i to je u planu), uvijek na nekom dobrom mjestu tj po mogućnosti vani u šumi ili na nekoj velikoj livadi, uvijek kada si čist sam sa sobom i nemam kuglu i lanac oko noge koja će me sputavati ili izazvati nešto što ne bih želio. Tu i tamo mi je palo na pamet uzeti i otići na neki party ali sam razmislio o tome i zaključio da cijelo to iskustvo može donjeti više štete nego koristi. Vjerojatno će se tako nešto desiti ali sumnjam da ću to isplanirati, veća je vjerojatnost da će se desiti sasvim slučajno. Uostalom ako i idem na party, idem tamo uživati u glazbi, potrošiti i izbaciti negativnu energiju iz sebe i sve to vrlo često uz pratnju MDMA-e. Kao što je i navedeno u ranijim postovima, MDMA je jedan divni psihijatar koji te zagrli i tih par sati se osjećaš sigurno, voljeno, sretno i nakon toga izliječeno.

Zašto koristim psihodelike. Zato što sam s vremenom postao svjestan činjenice da sve što očima vidimo nije sve što postoji. Svoju "karijeru" s drogama počeo sam prije par godina, u nedostatku boljih riječi nazvat ću se bivšim partijanerom. Skoro svaki vikend parti, popračen abnormalnim količinama alkohola, trave i dizalica (speed, mdma (bonkasi), koka). Psihodelici skoro nikada nisu bili na repertoaru jer nitko od nas nije bio osoba koja je htjela znati više, jedina stvar koja nam je svima bila na pameti je party party, droga, party party sex droga itd. A onda nakon dana provedenih u poslije-party groznici gdje jedva dišeš koliko si se izmučio i skurio shvatiš da to više nema smisla. Ja sam naravno puno čitao o psihodelicima, čak i u tom periodu sam znao da nisu nešto što uzimaš olako. Onda sam jednog dana napravio hrabar korak i uzeo LSD i od tad je svijet nešto sasvim deseto. Konačno sam dobio i službenu potvrdu da svijet može biti puno lijepši i da ima puno više smisla od pukog razbijanja samog sebe. Tako da mogu reći da ih koristim iz razloga da naučim puno više o drugima, o prirodi i o sebi u sredini između tog dvoje.
Misli se čiste dok je svijet u magli, koraci su lagani...
Odgovori