The Majka

Obožavam se kruzati bajkom, može i po gradu i offroad, kao klinac nisam silazio s bicikla, cijela ekipa je jedno vrijeme bila zagrijana za MTB i svaki dan smo bili u šumi pravili staze i spuštali se do iznemoglosti, danas više nije tako, to mi je malo žao ali jebiga, ljudi se mjenjaju. Ta želja je počela kad sam kupio prvi ajmo reć dobar bicikl, došao sam u Zagreb u Ciklo-Centar(http://www.ciklo-centar.hr/new/naslovnica.asp) i tamo sam si kupio bajk, Caprine Highlander, nešto ovako:
http://www.flickr.com/photos/azso/167557416/lightbox/
Danas je bajk puno drugačiji, zamjenio sam sve dijelove i obojao ga u žutu boju.
Imam čak i par slika s farbanja
Nema dijelova sve sam skinuo radi bojanja.
http://imageshack.us/photo/my-images/33 ... 966ew.jpg/
http://imageshack.us/photo/my-images/23/dsc00967ci.jpg/

bicikl je genijalna stvar. tek sam to nedavno skužio, ali svejedno me veseli.
uzeo sam novi bajk i počeo vozit nakon 10 god...what a feeling!
sunce u očima i vjetar u kosi, sloboda u srcu
planiram lagano dizat formu i vozit sve dulje vožnje, pa skombinirat bajk i kampiranje...ma svašta, sve je moguće

kako sam nabavio novog psa, labradorica, crna, krasna, pametna, lukava, umiljata, prepuna energije koju treba istrčati, pa se naučila da svaku večer izađemo van i onda ona galopira uz bicikl, narvano držim je sa desne strane na uzici dok se još ne nauči da bude uz mene jer je ometaju drugi psi i mačke osobito.

mačke osobito.

jučer, pola noći prošlo, idemo doma, asfalt, lagana uzbrdica, mačka "mamac" iz bande "KRUŽNA" čeka sa ljeve strane ceste na dnu uzbrdice, u polu mraku svjesna da je dobro kamuflirana za ljudsko oko....ali ne za pseće.

dogodilo se neizbježno, sve po planu "KRUŽNE". Odjednom, explozija, puni galop mog psa, vjetar u kosi, ubrzanje....vidim i zašto, "mamac" trči ispred nas po cesti "super! sad ne moram tjerat uz brdo"

ali...

..u savršen moment, ne slučajno, isplanirani tajming, mamac naglo skreče lijevo i pas za njim, lagano je zadnjim djelom okrznuo prednji kotač i pokrenuo lanac događaja koji su trajali sekundu. nalazim se na podu sa velikom boli u desnom ramenu i da bude još bolje, pas me vuko još malo po asfaltu...sve je stalo, smirilo se, stao sam i ja još minutu ležati da osjetim gdje još boli.

-dobro je....idemo doma

_____________________________________________


uz bol se pojavio i čudan osjećaj: "u jeboteee, boli, ali kul, nisam se dugo raspo" nekak mii je sa druge strane bilo kul. svašta. pa rana bude zacjelila, omiljena majca i mob na kojem se sjebo klizni mehanizam neće. bicikl još nisam ni pogledo....

ALI ONO KAJ MI JE PROBILO MOZAK nije niš od toga nego roditelj, koji kad je vidio rane i kad sam joj reko kaj je bilo, bacila komentar: "taj pas nam niš ne treba", dobro da sam nakon toga začepio usta na minutu dok nije prošlo jer bi svašta reko. fakat, vizualno rane i nisu tak strašno, kolko boli iznutra od udarca jer sam pao na desno rame u brzini i još me vukla špaga koju nisam pušto. pa kaj je tu pas kriv, znam da se roditelj brine za moju sigurnost, ali nemreš mi tak neke izjaviti

hahahahaha ja volim pada ti s bicikla. ona seknda padanja koja se čini tako duga i prožimajuća. osječam svaku misao dok padam i pokušavam hvatati ravnotežu.
Jebneo je padati s bicikla

nego jel to kružna možda ulica u zagrebu?

ima ih svuda...

Isste bicikl, pa zar postoji bolje prijevozno sredstvo od toga, ne trebaju nikome nikakvi strojevi da bi ih vozili, ja ne poznam ljepše proživljavanje okoline nego što je na biciklu, kolka energija tek... jao, to što ljudima je danas ne zamislivo putovati biciklom na velike udaljenosti, to je totalni smijeh, nema ljepšeg putovanja.

Inače, bavim se biciklizmom već preko 6-7 godina, što profesionalno, što čisto radi sebe...mogu samo reći da nema bolje relaksacije. Torba na leđa, slušalice u uši i lagano u brda...fantazija.

Vozio sam i downhill utrke, croos country utrke...pa sam napravio godinu dana pauze nakon pada. Tako da se ne slažem s idejom da je padanje zabavno, bar ne u šumi.

Inače, jedan savjet za one koji vole dulja cestovna ili brdska bicikliranja...čajna žličica mljevenog maka, grožđice i oraščići(bademi, lješnjaci...) spriječavaju nakupljanje mliječne kiseline i toksina u mišićima, pa smanjuju upale i vraćaju izgubljenu energiju. Med je također dobra opcija.

Evo već duže vremena (pa ne baš predugo, par mjeseci), ima da sam odjebao javni prijevoz.

Sjedim u tramvaju, i osvrnem se oko sebe. Doti jednog čovjeka, ama baš svi, imaju neki namrgođeni izraz lica, kao da im vidim u očima da ih je matrix dotukao. Neki su tužni, neki razočarani, neki umorni, neki ljuti.. Ma nitko sretan. Ugl, došao sam do zaključka da su tramvaj, bus i druga javna prijevozna sredstva mjesto jako negativno nabijenih vibracija. Barem mali dio tih vibracija mora preć i na mene, i zaista, kad sam počeo obraćati pozornost, nakon vožnje tramvajem sam malčice lošije volje. Prije nisam to primjećivao ali sada shvaćam.

Ljudi u autima imaju slične ekspresije lica. I onda sam počeo ići SVUGDJE pješke, što mi je bilo jako zamorno. Hodao bi par sati dnevno. Ali, na putu od jednog odredišta do drugog uvjek bi mi se desilo nešto zabavno, pozitivno, vidio bi nešto nevjerojatno, a da ne govorim o tom kako sam počeo puno više primjećivati prisutnost prirode oko sebe. Unatoč svim tim dobrobitima, nisam bio zadovoljan jer bi me svaki dan noge bolile za popizdit.

Onda, jedne noći nakon partija jedna cura nije znala što će s biciklom. Išla je do kvarta busom, pa sam joj ja rekao da ionako idem pješke pa ću joj ja odvesti bicikl. Taj bicikl je ostao kod mene do jučer, jer joj nije trebao i nije ga ni htjela uzet. Dok sam imao taj bicikl prisjetio sam se svoje ljubavi stare.. bicikliranja!

Nema boljeg, ne zagađuje, drži tijelo aktivnim, ne plaća se, i još uvijek doživljam te pozitivne susrete.. S druge strane ne oduzima toliko vremena koliko pješačenje.

Već danas sam odveo svoj stari bicikl na popravak, i jedva čekam neki sunčani dan da se zaputim u brda!

Zašto ljudi voze aute, zašto busevi postoje (shvaćam na velike udaljenosti, između gradova ili zemalja, ali ovako po gradu?)??

Da sam ja kralj ove države (namjerno kažem kralj jer predsjednik nemože prdnut), izgradio bi tvornicu bicikala i svaka osoba bi rođenjem automatski dobila pravo na jedan besplatan! Aute bi ili ukinio ili stavio poreze ogromne na isto..

Jednim dijelom jako dobra ideja, ali što s invalidima i onima koji ne mogu ili ne znaju voziti bicikl.
Nije baš da bi se invalidu u kolicima dalo gurati od črnomerca do glavnog kolodvora i slično.

A opet moraš uzeti u obzir i hitne slučajeve. Recimo, dijete ti se poreže i moraš do hitne...auto...

Apsolutno se slažem da bi se ljudi(koji to mogu) trebali aktivirati po tom pitanju, što zbog gužve, što zbog zdravlja, što zbog oslobađanja negativne energije, kako i sam kažeš.

Recimo da je drugi slučaj, da se oporezuje posjedovanje i vožnja auta, i kupovina goriva (više nego inače), u tom slučaju naravno invalidi bi bili lišeni tog poreza. Također, porez na 'ekološkije' aute bi bio manji. Na dizelaše i SUV-e najveći. Opet dolazimo do problema tko je invalid tko nije.. ali ovo je sve samo ideja ionako nikad neće bit provedena. Da ima mogućnosti to provesti našlo bi se rješenje za svaki problem, ali nema.. Imam ja još ovakvih ideja hiljade, al šta ću kad nisam kralj (osim kralj svog svijeta)!