Shulgin je napisao/la:Nakon experimentisanja sa mnogim supstancama, došlo se do ovoga, a i do toga da je existencijalizam vrlo nezgodna tema za razmišljanje i da nema smisla trošiti vreme razmišljajući o smislu života, jer se uvek na kraju svih krajeva, pa i tih razmišljanja dolazi do smrti. Ako što duže o smrti diskutuješ, to sve bliže i bliže kružiš oko zamke zvanoj samoubistvo, odnosno suicid. Sva ta razmišljanja o smislu života vode ka samouništenju. Zato ne treba razmišljati o tome.
ili je to jedna od najbitnijih tema o kojoj bi trebao razmisliti i najvrijednija na što možeš utrošit vrijeme ovog svog života u polju duhovnog samorazvoja. Možda se može reči da dovodi do samouništenja, ali čega? možda do samouništenja onog lažnog mentalno stvorenog ja, koji se u strahu skriva iluzijom.
Ljudi danas žele pojest cijeli svijet samo da bi zadovoljili svoja osjetila do maksimuma, izrabljuju i iskorištavaju jedni druge, pa i sebe, eksploatiraju prirodu, iscijeđuju i najmanju kap života iz svog i tuđih tijela, samo da bi imali što više i što bolje, pod svaku cijenu. ...jer život je kratak jel? "treba ga iživit što bolje"... bombardirajući osjetila nikad zadovoljenog ega. Jel možda on taj koji se boji dotaknuti smisao svog postojanja, svoju smrt?
Sva ta materijalna iskustva, zadovoljavanje osjetla, imati najveći pimpek u svemiru, imati milijun puta orgazam, i najviši status u društvu 600 godina. sve to prolazi i ništa od toga ne ostavi sreću koju čitavo vrijeme ego obećaje. sve to... dosadi., i neizbježno se dolazi do dubljih pitanja, a preko njih do dubljih dijelova sebe.
Shulgin je napisao/la:Ukoliko niko do sada nije otkiro smisao života, tokom cele istorije postojanja čovečanstva, vrlo je mala verovatnoća da će neko uspeti. Kada umremo, možda ćemo saznati.
Zašto bi smisao života za svako individualno biće trebao biti isti? Mnogi su našli smisao života, svoj smisao života, nisu ga izmislili nego otkrili. Moj smisao nema nikakvog smisla drugome, niti treba imati, jer drugi ima svoj smisao. I funkcioniramo kao dio cjeline, svaki sa svojim smislom, koji se možda mjenja s vremenom da bi se došlo do nekog drugog smisla, potrebnog tada i tim putem lanaca smislova.
Shulgin je napisao/la:A dok smo živi, treba se snalaziti u ovom materijalnom svetu. Uticati na materiju i na ljude kako bi svim ljudima naše aktivnosti činile dobro, pozitivno, stvarale sreću, radost, veselje, zdravlje, materiju koja pomaže biću...
s ovim se slažem, ali kako će bića cijeniti te vrijednosti ako neznaju što je patnja, rat, bolest, zlo? ako neznaju kakve posljedice stvara njihova neodgovornost, proždrljivost... ljudi više cijene znanje koje iskuse na vlastitoj koži.
u isto vrijeme sad kad postojiš u materijalnom svijetu zašto biti toliko siguran da ne postojiš simultano i u duhovnim slojevima realnosti, simultano, kao nesvjesni produžetak, koji možda čak i ne bude razoren materijalnom smrću i koji se može upoznati tokom materijalnog života i integirati u cjelovitost sebe, i onda u materijalnom životu kroz cjelovitost sebe vidjet smisao svega.