Vec nakon prvih tripova sam pokusao biti vegeterijanac, nekad manje nekad vise uspjesno. I svako dublje iskustvo me odbijalo od pomisli da je prihvatljivo hraniti se patnjom drugih bica. Ostavimo na stranu jesmo li po prirodi svežderi ili ne (definitivno po prirodi nismo bica koja trebaju uzgajati zivotinje u groznim uvjetima i nanositi im ogromnu kolicinu patnje), ostavimo na stranu i to sto je vegeterijanstvo spas za nas planet, ostavimo na stranu i sto se vegeterijanstvo nevjerojatno cesto smatra jedan od preduvjeta za duhovni razvoj.......ali zar je moguce spojiti psihodelike (LJUBAV, MIR, DUHOVNOST) sa jedenjem mesa kojim direktno uzrokujemo NEPOTREBNU bol, patnju, smrt...
Furamo se na hipijevske spike... povezanost s prirodom... ljubav.. tolerancija... bla...bla... i uz to je jednostavno nedopustivo jesti meso.
Majka priroda ce vam biti zahvalna za jednu od par konkretnih promijena koje mozete napraviti u svom zivotu koja zbilja nesto mjenja.





