Sve treba izraziti, izbaciti iz sebe na jedan ili drugi nacin. Svi imamo svoje granice ali ako se das lako isprovocirati znaci da nesto nije u balansu iznutra, a sve mora biti u balansu da bi se imalo mir, fokus, cist um i objektivan razum. Unutarnje tenzije i slijepe tocke su stanje koje tezi prema van da se osvijeste i razrjese, da se tako unutarnje vrati u centar, a zivot svakome napravi situaciju, neki "katalizator" uz pomoc kojeg moze svoja sranja razrijesiti ili samara dok ne razrijesi.
Najgore je kad si covjek stvori identitet od svojih ili grupnih misljenja, zabluda i poluistina. Tada postoje zidovi koje treba silom srusiti da bi razum sukobljenih uhvatio objektivnu sliku, da bi se uopce osvjestili i uzeli u obzir razlozi za stavove druge strane. Nekad je samar jedina i veoma ucinkovita budilica.
Pa i kad pokusavamo sami sa sobom razrjesiti stvari cesto to rezultira sa overthinking koji vrti u krug, u toj situaciji treba isto prvo srusiti podsvijesne zidove, tu gljive mogu puno pomoci da naprave "zoom out" perspektivu, i cesto isto isamaraju ego koji ne zeli popustiti.
Ego je problem kad se nista nenauci, kad svijest ne prati sta se desava i kad se um ne zapita zasto, kad se ne pokusa staviti u kozu drugoga nego se samo jos vise zakopava unutar svojih i grupnih zidina. Inace ego je potreban software tijela za ziviti u ovom svijetu.
Sjetih se sada nekih recenica iz jedne knjige...
"...U svojem je dosadasnjem zivotu upravo zahvaljujuci svojim neprijateljima naucio i iskusio mnogo vise, postao je pametnijim, opreznijim i mudrijim, nego zahvaljujuci svojim prijateljima koji mozda upravo i nisu bili njegovi istinski prijatelji. Neprijatelji ga nisu stedjeli, govoreci mu cesto u lice objektivnu ustinu. Prijatelji mu, nasuprot tome, nisu htjeli nanositi bol i presucivali su iz sasvim pogresno shvacenog obzira i ljubavi njegove ocigledne pogreske. On takodjer mora ustanoviti da je u zivotu imao nekoliko istinskih i pravih prijatelja koji su mu i njegove pogreske ili zablude uvijek rekli u lice, ali koji su unatoc svemu uvijek stajali uza nj i nikada ga nisu napustali. Te prave prijatelje on sada jos vise spoznaje i ukljucuje ih zauvijek u svoje srce, u svoju zahvalnu dusu."
