U originalu se knjiga zove The Way to Love: The Last Meditations of Anthony de Mello. Radi se o zadnjoj knjizi de Mella koji je najpoznatiji po pričama koje je skupljao, na stotine priča iz cijeloga svijeta, iz svih naroda i religija.
Evo uvod zbirke priča pod nazivom Pjev ptice (The Song of the Bird) koja je izdana i u nas.
"Svaki čovjek voli priče. Mnoge ćete naći u ovoj knjizi: priče budističke, kršćanske, zen, hasidske, ruske, kineske, hinduističke, sufijske, priče drevne i suvremene.
A sve one imaju nešto posebno u sebi: čitate li ih na određeni, uzrokovat će u vam duhovni rast.
Izbjegavajte priču primjenjivati na bilo koga drugoga (svećenika, hodžu, Crkvu, bližnjega) osim na samoga sebe. Postupite li tako, priča će vam štetiti. Svaka je priča o vama a ne o nekom drugom."
-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Evo prva priča iz knjige Molitva žabe, koja je također izdana kod nas:
When Brother Bruno was at prayer one night he was disturbed by the croaking of a bullfrog. All his attempts to disregard the sound were unsuccessful so he shouted from his window: “Quiet! I’m at my prayers.
Now, Brother Bruno was a saint so his command was instantly obeyed. Every living creature held its voice so as to created silence that would be favourable to prayer.
But now another sound intruded on Bruno’s worship—an inner voice that said, “Maybe God is as pleased with the croaking of that frog as with the chanting of your psalms.” “What can please the ears of God in the croak of a frog?” was Bruno’s scornful rejoinder. But the voice refused to give up: “Why would you think God invented the sound?”
Bruno decided to find out why. He leaned out of his window and gave the order, “Sing!” The bullfrog’s measured croaking filled the air to the ludicrous accompaniment of all the frogs in the vicinity. And as Bruno attended to the sound, their voices ceased to jar for he discovered that, if he stopped resisting them, they actually enriched the silence of the night.
With that discovery Bruno’s heart became harmonious with the universe and, for the first time in his life he understood what it means to pray.
-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Evo jedna priča iz Pjeva ptice:
Bonzo i žena
Vraćajući se u svoj samostan, dva budistička bonza naišli su na vrlo lijepu ženu na obali rijeke. I ona je, kao i oni, htjela prijeći rijeku, ali je voda bila preduboka. Jedan ju je od njih na svojim ramenima prenio prijeko na drugu obalu.
Drugi se bonzo jako sablaznio. Dva je sata grdio prijestupnika što je prekršio pravilo. Je li zaboravio da je bonzo? Kako se usudio dirnuti ženu? Što će reći ljudi? Nije li nanio štetu njihovoj svetoj vjeri? I tako dalje.
Bonzo, koji je prestupio pravilo, strpljivo je slušao. Na kraju pouke reče: "Brate, ja sam tu ženu ostavio na obali rijeke. Zar je ti još uvijek nosiš?"
Arapski mistik Abu Hassan Bushanja veli:
"Sam čin grijeha manje je štetan od želje i misli na grijeh. Jedno je kad tijelo za trenutak uživa u nasladi, a sasvim drugo kad to pamet i srce neprestano žvaču"
Svaki put kad žvačem grijehe drugih, mislim da mi žvakanje pruža veće zadovoljstvo negoli što ga sam grijeh pruža grješniku.
Evo link na knjigu (eng.) ako nekoga zanima:
https://1lib.eu/book/2077445/ae0ce2
Preveo sam nekoliko paragrafa iz knjige (slobodan prijevod):
Kažu da je ljubav slijepa, no je li to doista tako? Zapravo, ništa na svijetu nije jasnije od ljubavi. Vezanost je slijepa, a ne ljubav. Vezanost je stanje koje se javlja zbog pogrešnog vjerovanja da nam za sreću treba netko ili nešto. Jeste li za išta vezani? Postoje li ljudi ili stvari za koje pogrešno vjerujete da bez njih ne možete biti sretni? Načinite popis, prije nego se bacimo na proučavanje toga kako nas vezanosti zasljepljuju.
Sjetite se političara koji je uvjeren da ne može biti sretan ako ne dobije političku moć. Njegovo nastojanje da dobije moć umanjuje osjetljivost za ostatak života. Gotovo da i nema vremena za obitelj i prijatelje. On sve ljude promatra i odnosi se prema njima samo na temelju toga jesu li mu oni pomažu ili odmažu da ostvari svoje nastojanje. A one koji ne spadaju u jednu od tih kategorija, on ni ne primjeti. Ako je uz ovisnost o moći vezan još za neke stvari poput novca ili seksa, jadnik je postao toliko selektivan u percipiranju svijeta da je postao gotovo slijep. Svi osim njega to vide. Ovo je stanje koje dovodi do odbacivanja Mesije, istine, ljepote i dobrote jer je čovjek postao preslijep da ih opazi.
Zamislite sad da slušate orkestar u kojem je bubanj toliko glasan da se ne čuje nijedan drugi instrument. Da bismo mogli uživati u simfoniji, moramo biti osjetljivi za svaki instrument u orkestru. Da bi se nalazili u stanju koje nazivamo ljubav, moramo biti osjetljivi za jedinstvenost svake stvari i osobe oko nas. Ne možemo reći da volimo nešto što niti ne primjećujemo, a ako primjećujemo samo nekoliko stvari, nauštrb drugih, to isto nije ljubav, jer ljubav nikoga ne izopćuje. Ljubav obuhvaća cijeli svijet, ona osluškuje cijelu simfoniju života, a ne samo jedan ili dva instrumenta.
Zastanimo na trenutak i promotrimo kako naše vezanosti osiromašuju životnu simfoniju, baš kao vezanost političara za moć ili vezanost biznismena za novac koje ih umrtvljuju za melodiju života. Stvari možemo promatrati i iz drugog kuta; postoji ogromna količina informacija koja iz svijeta struji kroz naša osjetila, tkiva i organe tijela. Samo djelić ovih informacija stigne do našeg svjesnog uma. To je poput beskrajne količine informacija koje ljudi šalju predsjedniku neke nacije. Netko u uredu predsjednika izabire najvažnije informacije, a ostatak odbacuje. Tko na kraju odlučuje o tome što će doći do našeg svjesnog uma, između svih materijala koji stižu iz svijeta? Tri presudna filtera: prvo, naše vezanosti, drugo, naša uvjerenja i treće, naši strahovi.