Psihodelici i vegeterijanstvo

[Zgubidan]

Ajd, bar žive u humanim uvijetima A svirati sigurno znaju, samo nemaju instrumente!

[cj80]

lol

[cj80]

Ljudsko tijelo je potpuni biljojed, i po zubima i načinima žvakanja, i po dužini probavnog sustava. Vjerojatno može provariti tu i tamo neku životinju, ali ne vjerujem da su stalni mesojedi baš jako zdravi. Da nas je priroda stvorila da budemo mesojedi, bili bismo pravi grabljivci s kandžama.

ej slazem se sa zgubidanom ne da smatras krivo kak bu afrikanasc se najel svinjetine onda bu krepal od one vrucine zato tamo religije smatraju pajceka zmazanom zivinom, isto tako zidovi i muslimani imaju u slicno vrjeme one svoje blagdane di se posti tad je tam stari pakao pa kad bi pojel mese mislim da bi papke otegnul, a opet dojdes u gorski kotar liku ili bilo gdje u planine svi rokaju po mesu jer tjelo trazi bjelancevine i proteine a proteine sigurno nebus nasal u blitvi.
Dokaz ti je jos jedan da se ne preporuca da male djeca i djeca u razvoju budu vege jer proteini i bjelancevine nemogu nadomjestiti nista kao meseko.
Veca je sansa da su ljudi nastali od neke vrste predatora nego biljojeda jer nebi bili na vrhu hranidbenog lanca

[HypnoToad]

Bjelančevine i proteini su jedno te isto...

Da li su gorile predatori ili biljojedi? A da li postoji nešto iznad njih u hranidbenom lancu u njihovom staništu?

[aries75]

Zanimljiva rasprava
Pa da podijelim svoja iskustva. Supruga i ja smo postali vegeterijanciprije godinui dana. Prije toga smo već lagano izbacili mesne prerađevine koje se kupuju u trgovinama. Kako smo smanjivali konzumaciju mesa, tako nam je došla želja da odemo u Peru na ayahuascu. Obzirom da priprema za ayahuascu osim nejedenja mesa uključuje još dosta restikcija, tako smo u 5.mj. 2013. prestali jesti meso. Osim razloga za pripremu za ayahuascu, jedan od glavnih motiva da izbacimo meso je zdravstveni. Nismo bolovali od nikakvih teških bolesti, ali jesmo od jake alergije i astme i pili smo svakodnevno tablete (antihistaminike). Proučavajući teme oko kiselosti i alkalnosti organizma došli smo do zaključka da je meso jedna od namirnica koja jako zakiseljuje organizam.

Tako smo meso (uz šećer, sol i industrijsku hranu) izbacili iz prehrane i nakon mjesec dana se skinuli s tableta. Alergije je još bilo ali samo kihanje bez gušenja što je bilo podnošljivo. Tada se pojavio i etički princip tj. stav da ne želimo da životinje budu uvijene radi naše prehrane.

Također u Peru-u voditelj centra kod kojeg smo bili pretežno je vegetarijanac i za svoje klijente priprema takvu hranu. Ali ima i par kokoši ako netko želi piletinu. On je sjajno formulirao stav oko jedenja mesa: "ako želiš jesti meso, odi uhvati kokoš, ubij je i mi ćemo ti ju pripremiti". Tada sam tek shvatio da nisam u stanju ubiti životinju, pa ne želim više biti licemjer i jesti meso.

Uglavnom nakon godinu dana, meso nam ne nedostaje i alegije su potpuno nestale. Nestanak alegije nije isključivo zbog vegetarijanstva već zbog kompletne promjene prehrane.

Imamo i prijatelje koji su vegetarijanci preko 10 godina i imaju sina od 2 godine koji nikada nije okusio meso. Dijete je zdravo i napredno.

[Ninti]

Industrijski uzgojeno meso konzumirano u velikim količinama (kao što je to običaj u zapadnom svijetu) ima negativni utjecaj na zdravlje, mislim da to više nije upitno.
Ono što je upitno i s čime ja još nisam na čisto je utjecaj mesožderstva na psihu i duhovni razvoj. Ako primjenimo onu as above so below onda nam logika nalaže da ono što oštećuje tijelo, oštećuje i psihu i dušu i obrnuto..
Evo par zanimljivih argumenata na koje sam naletila -

Here is my argument from a biological point of view:

Carnivores, such as lions and wolves, spend much of their time hunting. They are constantly on the run, as they need to keep up with their migrating prey. If they fail to make a catch, then they starve. Their minds are constantly focused on the future, as they need to worry about what will be their next meal.

Herbivores, such as zebras and deer, spend much of their time grazing. They are constantly eating and keeping their eyes and ears peeled for predators. Their minds are mostly focused on the present, as they need to be vigilant about predators and need to graze.

Carnivores live in a reality based on scarcity. Because there is a very limited amount of prey, and they need to exert a lot of energy to catch the prey, it is safe to make the point that carnivores have a much harder life than herbivores.

Herbivores live in a reality based on abundance. Because there is a plethora of food growing from the earth, and they do not have to exert much energy in acquiring nutrition, it is safe to say that herbivores live a much less physically-demanding lifestyle.

Additionally, carnivores and omnivores are much more prone to acquiring deadly diseases. Because harmful bacteria is attracted to decaying flesh, many carnivores die early due to infections and bacterial diseases. Not to mention heart disease being such a large killer in adult humans...because of a meat-based diet.

Just look at the example of the cartoon Wile. E. Coyote and Roadrunner. For those not familiar with the cartoon, the coyote character spends countless (humorous) ways to catch the roadrunner character, but the coyote always fails. He is constantly in anxiety and always gets hurt, ending the episode starving. In other words, the coyote is stuck in a never-ending cycle where there is no introspection or growth. To me this is a perfect representation of my argument. Coyotes in reality live pretty miserable lives, from an objective standpoint. They are constantly on the run for food, hunt at night in extreme temperatures and rugged terrain, and don't have much time for introspection or play..

Ak nekome treba prijevod, potrudit ću se.. Ukratko zaključak bi bio da predatori žive stresan život fokusiran na budućnost, spletkarenje i konstantnu brigu o hvatanju novog obroka. Dok biljojedi (uglavnom) žive u izobilju i u trenutku. Nisu u konstantnom stresu što rezultira njihovom smirenošću i nesvjesnošću o predatoru koji im se šulja. Trče tek u momentu kad spaze prijetnju, ne prije i ne poslije i ne zbog hrane Tu je i paralela sa crtićem Ptica trkacica (Wile. E. Coyote)
To je životinjski svijet, ali vjerujem da se obrasci ponašanja tj informacije prenose sa onime što unosimo u svoje tijelo na ovaj ili onaj načim. Možda ima nešto u tome..

[HypnoToad]

Ali stvar je u tome što ljudi nisu ni jedno ni drugo. Ovaj tekst vrlo prikladno zaboravlja navesti oportunističke svejede, u koje spada i čovjek, koji vrlo često imaju najkompleksnije društvene zajednice, izobilje raznolike hrane i minimalan strah od predatora. Slažem se da ima logike u ovom tekstu, ali je previše nategnut u korist vegetarijanstva, i ima slične propuste kao i svaka knjiga i tekst koja se trudi svim silama uvjeriti čitatelja u moralnu i duhovnu ispravnost vegetarijanstva.

[Ninti]

Pa upravo to je ono što me muči. Tekst ne zaboravlja navesti oportunističke svejede, već ih ne navodi jer smo specifični. Ono što tekst radi po meni jest objašnjava utjecaj prehrane na stanje tijela/uma/duha životinja - ne uvjerava u moralnu i duhovnu ispravnost već samo promatra životinje s raznim prehrambenim navikama i pita se, kao i ja, da li te navike imaju iste utjecaje na ljudsko stanje uma/duha.. Trebalo bi provesti istraživanje na ljudima (ako već nije?) po tom pitanju

[pecurko]

" Piti krvi, jesti mesa,
ko da Ja od jesti jesam"...

Toliko posvećivanja pažnje vegeterijanaca ili pak svestranih gurmana hrani, je promašaj poente ishrne...
Prvo jer ljudi ne dobijaju energiju isključivo iz hrane, a drugo jer tako posvećivanje hrani oduzima previše energije... i dok i jedni i drugi troše vreme ko je u pravu a ko ne, i bacaju vreme na specijalne načine pripreme te hrane, ustvari postaju još bolesniji u svojoj samovažnosti i ispravnosti svojih ubeđenja.
Najgore je što ni jedni ni drugi nisu u pravu, jer kad bi zdravlje našeg bića zavisilo samo od ishrane, gde bi nam kraj bio...

[Ninti]

Jep .. al s druge strane oni koji posvećuju vrijeme hrani samo da bi je proždrijeli izgledaju super zdravo i pucaju od energije

Mislim da treba posvetit pažnju hrani, al ne u bolesnoj mjeri. jbga sve treba neku mjeru.