Adolf i Meskalito

Sve ono skriveno, tajnovito i misteriozno...
Odgovori
Avatar
Red
Moderator
Postovi: 3274
Pridružen/a: 06.02.2010, 20:50
Ima zahvala: 242 puta
 pohvaljen: 701 put

Adolf i Meskalito

Post Postao/la Red »

slikaDa je Hitler barem jednom prilikom imao susret s Meskalitom potvrđuje i ugledni povjeničar psihijatrije Dr Rudolf Binion.

Oko 1909. godine u Beč je iz provincije dolunjao mladi soboslikar u ranim dvadesetima, prazna džepa i opsesivne vjere u vlastiti umjetnički talent. U dva se navrata nije uspio upisati na studij arhitekture, pa je životario prodavajući male akvarele i naslikane razglednice ispred brojnih bečkih povijesno-turističkih lokacija.

Slobodno je vrijeme provodio jedući kremšnite, politizirajući po zadimljenim, jeftinim bečkim kavanama i proučavajući germanski misticizam i mitologiju. Ova ga je posljednja i najjača strast dovela do Ernesta Pretzschea, vlasnika male knjižare u starom dijelu grada u čijoj se stražnjoj kancelariji satima diskutiralo o moći sv. Graala i tzv. Longinusova koplja, metalnog šiljka kojim je, navodno, istoimeni rimski vojnik probio tijelo Isusa Krista i koji se kao osobito atraktivna relikvija čuvao u glavnom gradu imperije bogate prošlosti.
Pretzsche je svog mladog štićenika, čije je ime bilo Adolf Hitler, snabdijevao literaturom, pomagao financijski, ali i indoktrinirao tezama o superiornosti arijevske rase koja je imala pravo koristiti i najokrutnije metode u realizaciji temeljnog cilja–dominacije čitavim svijetom.

Dakako, da za tako maglovite, dalekosežne i bolesne ambicije siromašnog soboslikara nije moglo kvalificirati samo uživanje u Wagnerovim djelima i pangermanskoj mistici, pa ga je Pretzsche postupno uvodio u tajne alkemije, astrologije i onog čemu se sam posvetio–crne magije. Bečki knjižar, čije je lice neodoljivo podsjećalo na žablje, bio je dijete farmaceuta Wilhelma Pretzschea koji je dobar dio života proveo u Mexico Cityju i tamo dobro proučio ritualnu magiju Asteka. Njegov je sin Ernest, po povratku u Austriju 1892. godine, već odlično poznavao djelovanje malog modrozelenog, psihodeličnog kaktusa pejotla (lat. Lophophora williamsii), kojim su se drogirali meksički domoroci, doživljavajući tako, za europske pojmove spektakularna proširenja svijesti.

slikaUskoro će to znanje postati moćno oružje u rukama negdašnjeg stanovnika Meksika. Zadojen antisemitizmom, germanskom veličinom i sotonskom bezobzirnošću, Pretzsche se priključuje okultnoj loži na čijem se čelu nalazi stanoviti Guido von List, prva osoba koja u ritualima umjesto kršćanskog koristi kukasti križ. List, kojeg neki uspoređuju s čuvenim Aleisterom Crowleyom, bježi iz Beča nakon skandala u kojem u javnost izlaze detalji o srednjovjekovnim ritualima punim seksualnih perverzija. Međutim, demonsko je sjeme već posijano. Sotonističko viđenje sv. Graala, uvjerenje da je Germane stvorila izvanzemaljska superrasa i predanost Tamnoj Strani daju Pretzscheu novi životni smisao. Tako i njegovu duhovnom sljedbeniku, Adolfu Hitleru.
Kako je to kasnije napisao povjesničar dr. Walter Johannes Stein, koji je u to vrijeme osobno poznavao Adolfa Hitlera, a za vrijeme Drugog svjetskog rata postao savjetnikom Winstona Churchilla, mladi se soboslikar već tada nalazio na putu kojim ga je usmjerio dijabolični knjižar. Kasnijim je istraživanjima ustanovio da je Pretzsche Hitleru konačni “kozmički smisao” dao uvođenjem u korištenje pejotla, pri čemu je pomogao jedan bizarni lik. Riječ je o Hitlerovu prijatelju Hansu Lodtzu, starčiću razbarušene sijede kose, travaru koji je usamljen živio u skromnoj kolibi na obali Dunava.

Po svemu sudeći, on je budućem Fuhreru zamiješao prvu smjesu koja je sadržavala magični kaktus. Već do 1913. godine Hitlera je redovita uporaba, tada još uvijek slabo poznate droge, dovela do mesijanskih vizija o predodređenosti izabrane rase i osobnoj misiji. Zapadna je znanost ustanovila da je aktivni princip pejotla alkaloid meskalin, no ova je misteriozna droga među bijelce ozbiljnije prodrla tek koncem prošlog stoljeća, u SAD, preko Quanaha Parkera (1839-1911), posljednjeg poglavice plemena Comanche.
Njegovi opisi djelovanja malog kaktusa koji ga je “povratio od mrtvih” dovoljno su poticajni za stanovnike surova američkog podneblja i religija se pejotla nezadrživo širi. Već 1918. godine u Oklahomi je osnovana Native American Church, crkva čiji se obred zasniva na uzimanju pejotla, dakle na djelovanju na živčani sustav njegova glavnog sastojka meskalina. U Europi se prvom detaljnijom studijom utjecaja meskalina na čovječju psihu smatra djelo dr. Kurta Beringera na 400 stranica, a pod naslovom “Der Meskalinrausch”.
Riječ je o 1919. godini, prije koje su u zavodljive vizije pejotla uvid imali samo rijetki pojedinci, uglavnom skriveni pod plaštom tajnih okultnih udruženja. Gotovo je sasvim sigurno da je farmaceut Pretzsche bio svjestan prvih opisa pejotla, od Francisca Hernandeza iz 1651. godine, kojim ovaj španjolski kraljevski liječnik upozorava na moć viđenja budućnosti koju kaktus navodno daje, do povremenih izvješća antropologa koji opisuju život i običaje pripadnika plemena Tarahumara. Domoroci s vremenom miješaju kršćanstvo i drevnu religiju baziranu na djelovanju magičnog kaktusa, pa literatura bilježi opise mentalnih kontakata s osobom Isusa Krista u onih koji se nalaze pod utjecajem meskalina.
Zanimljivo je da se postupno razvija vjerovanje u postojanje sveca zaštitnika pejotla, imenom El Santo Nino de Peyotl, koji možda ima neke veze s likom Meskalita kojeg uvodi mnogo godina kasnije Carlos Castaneda, a radi se o kaktusolikom humanoidu kojeg ovaj antropolog navodno redovito kontaktira za vrijeme transa induciranog tajanstvenim alkaloidom. Obzirom da neki stručnjaci procjenjuju kako je djelovanje pejotla ljudima poznato već oko 3.000 godina, a Asteci su oni koji su njegovu primjenu razvili do savršenstva, teško je povjerovati da Pretzsche nije raspolagao znanjima o nadnaravnim moćima koje kaktus pruža i koja su bila više nego dovoljna da mu osiguraju povlašteni status u bečkoj okultnoj komuni.

Hitler i meskalin
Hitler odlazi u Njemačku gdje ga zatiče Prvi svjetski rat, u koji se uključuje bez oklijevanja i stječe reputaciju sluđena fanatika koji se ne može pomiriti s neumitnošću vojnog poraza. Postaje kaplarom, dobija Željezni križ drugog reda, ali završava u sjevernonjemačkoj bolnici Pasewalk, navodno oslijepljen bojnim otrovom iperitom upotrijebljenim na francuskoj fronti. Upravo taj dio Hitlerova životopisa daje naslutiti da se on ponovo, igrom slučaja, sreće sa svojim starim prijateljem meskalinom. Bar ako je vjerovati povjesničaru psihijatrije dr. Rudolphu Binionu, koji je svoju smjelu špekulaciju objavio u stručnom časopisu “History of Childhood Quarterly”.

Naime, pri prijemu u vojnu bolnicu, kod Hitlera je prvobitno dijagnosticirana “psihopatska histerija”, jer su neki njegovi suborci tvrdili da nije mogao oslijepiti od iperita, obzirom da se njihova jedinica nalazila na povišenoj lokaciji do koje otrov nije ni mogao doprijeti. Kako nagađa dr. Binion, psihijatar koji je tretirao kaplara, dr. Edmund Forster, odlučio se za novi, još neispitani pristup. Radilo se o induciranju mistično-religijskih vizija uz pomoć meskalina, što je, nakon nekoliko mjeseci sljepila, rezultiralo–ozdravljenjem. Kakve argumente navodi Binion u korist svoje naizgled fantastične teorije?
Dr. Forstera je još 1933. godine, odmah po dolasku Hitlera na mjesto njemačkog kancelara, likvidirao Gestapo. Sva dokumentacija o Fuhrerovoj bolesti netragom je nestala, ali je ostalo jedno neobično svjedočanstvo. Radi se o knjizi jednog Židova, dr. Ernesta Weissa, objavljenoj 1939. godine.

slikaNjen je naslov “Der Augenzeuge” (“Svjedok”), a autor opisuje slučaj nekog “A. H.” koji je nakon transa izazvanog drogom u bolnici Pasewalk progledao. Tako je bar čuo od svog kolege, a to bi mogao biti upravo nesretni dr. Forster koji se početkom 1933. godine doista nalazio u Parizu, gdje je Weiss cijelu priču i čuo. I sam je Hitler u kasnijim godinama u svezi sa svojim sljepilom davao čudne izjave, koje su uglavnom ukazivale na neobično mistično-političko ludilo koje je psihodelična droga poput meskalina mogla lako izazvati. Između ostalog, pričao je kako je u to vrijeme “... čekao poruke iz drugog svijeta...”.

Neposredno nakon poraza Njemačke, Hitler je već nadahnut idejom povratka starog sjaja posrnulom imperiju. Da su okultizam i narkotici u tome igrali značajnu ulogu tvrdi i ugledni pisac i istraživač Trevor Ravenscroft u svojoj knjizi “Spear of Destiny” (Koplje sudbine): “... Hitler je još u mladosti iskusio viša stanja svijesti izazvana drogama nakon čega je neprekidno proučavao ritualnu magiju i srednjovjekovni okultizam, što je kasnije u znatnoj mjeri utjecalo na formiranje nacističke ideologije i svjetonazora...”.

Bilo je podosta onih koji su u minhenskim pivnicama podlegli magičnom šarmu veterana tankih brčića i prodornih plavih očiju, ali u to je vrijeme samo jedan od njih sagledao njegov pravi potencijal. Bio je to Dietrich Eckart, drugi u nizu Hitlerovih mračnih okultno-političkih gurua. Eckartu ga je predstavio Ernst Rohm, okorjeli homoseksualac i budući vođa SA odreda (“smeđe košulje”), jedini koji je uz Rudolfa Hessa, s Hitlerom bio na ti.

Usprkos tome, Adolf ga je 1934. godine, kada se osilio, skratio za glavu. Eckart, kojeg smatraju spiritualnim ocem nacizma, bio je neka vrsta zločinačkog genija. U mladosti je spavao u berlinskim parkovima dokazujući da je neshvaćeni pjesnik i pisac kazališnih komada. Postao je odličan student prava, ali ga to nije odviše zanimalo jer se neviđenim žarom posvetio ritualnoj magiji, o kojoj je znao toliko da su ga kao neprikosnoveni autoritet priznavali nacističke glavešine koji su praktično svi bili članovi tajnih magijskih društava. Eckart je bio praktikant neopoganske magije, a prva je iskustva stekao kroz uporabu droge. Većina se upućenih slaže da je, između ostalih, morala biti u pitanju i neka od psihodeličnih droga koje izazivaju snažne duhovne doživljaje, najvjerojatnije meskalin. Eckart je do kraja života bio teški ovisnik o morfiju. Pokušavao se liječiti–jednom je proveo više mjeseci u nekoj berlinskoj ludnici gdje je ubijao vrijeme postavljajući komade u kojima su glumili luđaci!

Eckart je imao ogroman utjecaj na Hitlera koji to priznaje u svojoj knjizi “Mein Kampf” (“Moja borba”). Kako to vjeruje i ranije spomenuti Stein, labilnog je veterana, podložna magiji i drogama, Eckart uveo u tehniku seksualne magije nalik onoj koju su prakticirali pripadnici lože Astrum Argentinum, nezaobilaznog Aleistera Crowleya, a kasnije i u krvoločni ritual “astrološke magije” s ljudskim žrtvama koji se propisuje Landalfu II, magu-ubojici iz 9. stoljeća. Prema Ravenscroftu, Hitler, pod utjecajem Eckarta, počinje vjerovati da najjeziviji sadistički rituali omogućuju običnu čovjeku razumijevanje nedostupnih inteligencija Zla, pomoću kojih je moguće doseći svaki ovozemaljski cilj. Do koje je mjere budući Fuhrer osobno sudjelovao u ponoćnim magijskim orgijama danas više ne može sa sigurnošću nitko reći, ali nema sumnje da je Dietrich Eckart, koji je upravljao instrumentaliziranjem jedne male radničke stranke od koje će kasnije Hitler stvoriti svoju Nacionalsocijalističku partiju, znao: Antikrist je rođen ! Znakovita je njegova izjava neposredno prije smrti, koja je nastupila kada se za vrijeme neuspjela pokušaja puča 1923. godine na ulicama Munchena nagutao previše suzavca: “Nemojte me žaliti. Nijedan Nijemac do sada nije utjecao na svjetsku povijest poput mene...”.
Jedan od prvih sedam nacista Njemačke, živuća enciklopedija magije i mračni vizionar svijesti zamućene drogama, Dietrich Eckart, bio je mrtav. A njegov je najbolji učenik, sada već sasvim jasnih ideja, završio u zatvoru, u tvrđi Landesberg, gdje će uz asistenciju Rudolfa Hessa i napisati bibliju nacizma, “Mein Kampf”. U njoj, kao što sam već naveo, neće zaobići ni svog učitelja Eckarta.
slikaNijemci, zastrašeni komunističkom opasnošću i skloni ratnim herojima, nisu Hitleru u zatvoru zagorčavali život, pa će on ovdje umjesto pet godina ostati samo devet mjeseci, uglavnom uživajući u pogledu s prozora udobne sobe i smišljajući kako se dokopati vlasti u razjedinjenoj i poniženoj Njemačkoj. U to ga vrijeme počinje posjećivati ugledni general iz Prvog svjetskog rata, geopolitičar i poliglot Karl Haushofer, koji će uskoro postati treći u nizu Hitlerovih gurua.

Napisao je stotine geopolitičkih studija koje su se bavile Lebensraumom (životni prostor) za buduću njemačku naciju superljudi, koju je mislio stvoriti mutacijom arijevske rase. Smatra se da je time zapravo postao idejni začetnik kasnijih monstruoznih eksperimenata po konclogorima. Stvorio je tajnu ložu “Vril”, ustvari neku vrstu eklektičkog mistično-političkog reda koji je u svom stožeru u Berlinu okupljao japanske budiste, tibetanske lame, zapadne hermetiste, Rosenkreutzere, sljedbenike Gurdjieffa i uopće, sve one koji su posjedovali znanja o čovječjoj psihi za koja je Haushofer vjerovao da mogu poslužiti razvoju osobitih sposobnosti u izabranih.
O “Vrilu” se prvi puta čulo izvan Njemačke kada je raketni stručnjak dr. Willi Ley 1933. godine izbjegao nacističkom metku i pričao o osobitim vrstama meditacija koje su uključivale neobične tehnike kao, recimo, koncentraciju na jabuku presječenu napola.
Haushofer je doista bio enigmatska figura, čovjek za kojeg su povjesničari sasvim ozbiljno tvrdili da je u vrijeme Prvog svjetskog rata mogao predvidjeti pokrete neprijateljskih trupa, točno vrijeme njihova napada, ili nešto drugo što je ukazivalo da je posjedovao čudnovatu sposobnost zavirivanja u budućnost. Zna se da je bio jedan od dvojice stranaca koji su jedini uspjeli postati članovima supertajne japanske družbe Zelenog Zmaja, koja je podučavala metode kojima se navodno moglo stvoriti svojevrsni “tunel u vremenu” ili koncentracijom ubrzati klijanje biljnih sjemenki nekoliko tisuća puta. Okružje u kojem se kretao, vrlo široko obrazovanje i žeđ za okultnim nisu Haushoferovoj pažnji dopustili propuštanje informacija o psihoaktivnim supstancama koje su mogle čovjeka prekopčati u dimenzije izvan poznatih, u nekoliko minuta i bez dugotrajne i zamorne vježbe.
Mada je nedvojbeno bio svjestan Hitlerove sklonosti narkoticima i vjerojatno znao za njegova iskustva s pejotlom, diskutabilno je je li i sam koristio ista sredstva. Radilo se o asketu željezne samodiscipline koji je pazio na svoj “image”, pa ga je danas nemoguće povezati s meskalinom. Haushofer je Hitlera upoznao s onime što se naziva Tajnom doktrinom i Fuhrer je, kao uostalom i tijekom života, veselo prihvatio novu avanturu u području okultnog. U Njemačkoj se za vrijeme uspona nacizma o ovakvim stvarima govorilo sasvim ozbiljno, čak će godinama kasnije Himmler uspostaviti Ahnenerbe, Okultni biro, koji će staviti svoju šapu na sve slične aktivnosti. Na čelu će mu biti pukovnik SS Wolfram von Sievers, ali ova ustanova neće najmoćnijim magom Trećeg Reicha smatrati Haushofera već stanovitog Friedricha Heilschera, kojega neki nazivaju “najmisterioznijim čovjekom 20. stoljeća”.

slikaMada nije bio član nacističke stranke, pred njegovom su reputacijom drhtali monstrumi poput Reichsfuhrera SS Heinricha Himmlera, šefa Sicherheitsdiensta Reinharda Heydricha, Kaltenbrunnera, a nakon pada Haushofera u nemilost ovaj će čovjek, o čijoj se sudbini ne zna ništa, postati glavni Hitlerov okultni savjetnik.

On će nakon nirnberškog procesa zadnji posjetiti von Sieversa u ćeliji smrti i pred zapanjenin čuvarima obaviti cijeli ritual sotonističke Crne Mise i tako ga ispratiti na vješala. Izgleda da je prije svog pada Haushofer uvidio kuda je dovela njegova opsesija okultnim.
Konačno, ne treba zaboraviti da je Haushoferov sin Albrecht smaknut svega nekoliko dana prije njemačke kapitulacije, zbog sudjelovanja u atentatu na Hitlera 20. srpnja 1944. godine. Zbivanja na bojištima postupno su mutila planove o superrasi, pa se Hitler opet okretao opipljivim pomagalima koja mu je nudio prof. dr. Theodor Morell, njegov osobni liječnik koji ga je kljukao kokainom, morfijem, strihninom i nizom drugih sličnih sredstava.


Ispadi paranoje i teške depresije, koji su sve češće uzdrmavali mračnog Mesiju nisu do posljednjeg trenutka njegova života satrli vjerovanje u nadnaravne sile, koje će poslati pomoć njegovim već davno desetkovanim armijama.

http://www.dragoplecko.hr
“If you can't understand it without an explanation, you can't understand it with an explanation"
Odgovori