Naravno da se može razgovarati, samo ljudi trebaju slušati. Biljke komuniciraju tišinom... kad smirimo um. Tu nisu potrebne riječi, jer s biljkama dijelimo osjećaje ili vibracije. Evo jednog primjera - nedavno sam imala jednu meditaciju, gdje sam se uz normalno opuštanje pokušavala "proširiti" (dakle proširiti svijest) po cijeloj sobi (a imam 12 biljaka u sobi), i tako spojiti i s biljkama... kad sam se približila (energetski) adamu (koji je otkad je sa mnom jako sretan i užasno se razlistao i narastao) osjetila sam vrtoglavicu i mučninu, sve mi se izokrenulo i postalo mi je zlo kao da ću se izrigat. Nakon meditacije sam razmišljala zašto mi se to dogodilo, i nisam odmah povezala stvari. Kad sam otišla do adama da ga pogledam skužila sam da su ga napali nametnici, i to već neko vrijeme, a ja nisam imala pojma. To mi je htio reći u toj meditaciji kad sam se povezala s njim. Jer kako mi osjećamo slabost i mučninu kad smo bolesni, na taj način (koji je nama poznat) biljke nama žele reći da su bolesne. Znači, morate biti svjesni da vam biljke najčešće neće reći nešto riječima (iako i tako možemo primiti njihovu poruku), nego osjećajima. Kod komunikacije s njima, jednostavno trebamo slušati i trebamo biti otvoreni na bilo koji način primiti poruku, pa makar to bila samo misao ili slika koja nam se tad pojavi u umu. Njihove vibracije su sporije, i kad se skroz utišamo tek onda možemo dobiti poruku... Naravno, treba slijediti i intuiciju, i ako dobijemo "feeling" da biljka treba vode (ne zato što smo to čuli ili pročitali, nego baš ako to intuitivno osjetimo), ili ako se osjećamo žedno u njenoj blizini (da, na taj način nam najčešće šalju poruke) onda ju trebamo zaliti, jer očito je to to što nam biljka želi reći. Kada nam želi reći da je žedna ili da joj je vruće, najčešće ćemo će osjećati kao da smo mi žedni ili da je nama vruće. Ja s vremena na vrijeme pošaljem svojim biljkama energije, da ih potakne u rastu ili da se oporave od bolesti ili ako jednostavno osjetim takav trenutak. To je kao da ih zagrlimo. Uz njih držim i kristale koji im služe kao poticaj, za bolji rast recimo. No dovoljno je da im prilazimo s puno ljubavi i pažnje (a tako je i sa ljudima i sa životinjama) i biljke će to osjetiti i biti nam zahvalne.
A drveće... to su tako divna i mudra svorenja i mislim da su to bića na Zemlji prema kojima imam najviše strahopoštovanja. Zamislite drvo koje živi npr. 1000 godina, što je sve "vidjelo" i iskusilo... kolike zime, ljeta, kolike su životinje živjele na njemu i oko njega, koliki su ljudi prošli kraj njega, koliko je čulo priča... Pa nije čudno da su to najmudrija stvorenja na Zemlji (ja doista vjerujem da jesu), ako toliko godina živiš i toliko toga vidiš... Kad sam se išla duboko povezivat s drvećem, skužila sam da su oni konstantno na tripu - ne znam kak bih to drukčije rekla. Oni su mostovi između neba i zemlje, između svjetova... s jedne strane duboko ukorijenjeni u Zemlju, u Gaiu (i koliko sam skužila, preko korjenja i primaju najviše informacija, to su im pipci, ko nama ruke, s kojima međusobno komuniciraju), a s druge strane grane im se pružaju prema nebu, prema Suncu... Nisu bez razloga drva bila uvijek u mitologijama neki "mostovi" između svjetova. S obzirom da proučavam Ogham (keltski simboli za divinaciju, svaki simbol je vezan uz drvo), povezujem se recimo sa spiritima pojedine vrste drveća (hrast, bor, breza, vrba...). Svaka vrsta je specifična i svako drvo (kao vrsta) ima svoju mudrost, no takvo učenje od njih je sporo i zahtjeva strpljenja i rada. U zadnje vrijeme su mi jako fascinantni borovi, imaju mi tako super energiju - totalni feeling bezvremenosti, vječnosti, nekog prastarog znanja, novih i dubokih spoznaja i uče nas kako gledati na stvari iz više perspektive i kako vidjeti širu sliku. Kad nosim amulet sa keltskim simbolom za bor, stvarno vidim kako utječe i na moje misli i poglede na stvari i na percepciju. Za svako drvo bi se dalo puno pričati... Najbolje se u meditaciji povezati s njima pa učiti od njih, ili kad odemo na šetnju parkom ili šumom... Opustite se, sluašjte, i dobit ćete poruke i duboke uvide od njih.
EDIT
@anacorn: Ovo što si rekao o "gradskom" drveću, ta poruka koju si dobio.. je ista poruka kakvu sam ja nekad znala dobivat kad bih se povezala s nekim drvetom u gradu. Osjetila sam samo tugu, osjećaj osamljenosti i odbačenosti... Drveće u šumi bar ima neku vlastitu zajednicu, ne samo međusobno već i sa životinjama i drugim bićima, i tvore svoj vlastiti mali eko-sustav. Drveće u gradu je često zanemareno jer ljudi uglavnom (to je nažalost istina) prolaze pored njega kao da uopće nije živo. Kako bi se osjećao neki čovjek koji je konstantno među ljudima, a njega nitko ne primjeti, nikada ga nitko nije pitao kako je.. nikada mu se nitko nije obratio. Pa sigurno bi se osjećao tužno...
Eto, ništa nije slučajno.. baš dok ovo pišem dođe mi na playlistu prikladna pjesma:
http://www.youtube.com/watch?v=GDYh4M2It9c