Druidizam

Sve ono skriveno, tajnovito i misteriozno...
Avatar
Ninti
Moderator
Postovi: 718
Pridružen/a: 08.07.2010, 10:33
Zahvalio/a: 428 puta
Prim. zahvala: 333 puta

Druidizam

PostPostao/la Ninti » 02.08.2012, 13:34

Riječ druid(eng. druid, starokeltski druwis ili druwids) najvjerovatnije potiče iz ranih indo-evropskih jezika i označava "hrast/jak" i "znanje", mada neki smatraju da je još i starija. Pojavljuje se u staroirskom kao druí, od čega nastaje "čarobnjak" (draoi) u suvremenom irskom jeziku, kao i "volšebnik" (druidh) i "čarobnjak" (draoidh) u škotskom geliku. Također se smatra sa postoji veza između druida i druhyus koji se spominju u indijskoj Rig Vedi, u antičkom keltskom svijetu označava svečenićku klasu. Druidizam se prakticirao na području zapadne Europe, sjeverno od Alpa i na britanskom otočju sve do prevlasti kršćanstva. Druidi su štovali mnogo bogova, ali i prirodu i njezine elemente. Utjecaj druida bio je i socijalni i religijski. Osim što su obavljali dužnosti svećenika, bili su filozofi, suci, liječnici i učitelji.

slika

Spominju ih grčki i rimski pisci ( Diogen, Laertije, Gaj Julije Cezar, Plinije, Diodor Sicilski i Tacit). O njihovom učenju zna se malo, a neodređeni podaci sačuvali su se u usmenoj predaji, u welških pisaca i u irskom folkloru, gdje su nastale legende o njihovoj učenosti i filozofiji. Druidi su prinosili žrtve, često i ljudske, a nisu znali za hramove ni likove bogova.

Druidizam je vjerovanje starih Kelta koji su nastanjivali Galiju i britanske otoke od drugog stoljeca prije nove ere do drugog stoljeca našeg vremena, a koje je izvan mocnog Rimskog carstva opstalo još dva, tri stoljeca nakon toga.

Druidizam se zasniva na dubokom vjerovanju u besmrtnost duše koja nakon smrti prelazi u tijelo novorođenčeta tvoreći tako neprekinuti ciklus života. Drevna svjedočanstva nas podsjećaju da su postojale tri vrste druida: proroci, odnosno božji posrednici, filidi, odnosno bardi, odnosno keltski narodni pjesnici, i svećenici. Iatodobno, postojali su i ženski proroci ili vještice. Međutim, one nisu uživale iste privilegije kao muški članovi druidske zajednice.

Svete šume

Druidi su bili izvanredni poznavaoci magije, astrologije i mističnih moći biljaka i životinja - poštovali su i smatrali svetim hrastovo stablo i imelu (osobito imelu koja je rasla na hrastu), a njihovi najvažniji magični rituali odvijali su se u prirodi, najčešće u hrastovim šumama, koje su smatrali duboko svetim. Arheolozi vjeruju da su megalitske kamene građevine, poput Stonehengea, zapravo služili kao druidski oltari i hramovi.
Poznato je da su druidi poveli svoj narod u borbu protiv rimskih osvajača, ali je njihova moć s vremenom oslabljena pobunom galskih ratnika, koji su im bili zavidni na ugledu koji su uživali među stanovništvom. Vjeruje se da su sve veći prodori Rimljana i permanentno pokrštavanje, koje su sprovodili u osvojenim krajevima, doveli su do nestanka drudske religije.

Druidska vjerovanja

Druidi su bili politeisti, ali su puno pažnje posvećivali i elemetima prirode, kao što su Sunce, Mjesec i zvjezde, tražeći u njima "znakove". Također su poštovali hrast, izvjesne šumarke, vrhove određenih brda, kao i neke potoke, jezera i vrste biljaka - praktikovali su izvjesne oblike animizma. Vatra je smatrana simbolom nekoliko božanstava i bila je povezana sa Suncem i pročišćenjem.

Danas je malo toga poznato o druidskoj praksi. Izgleda da je bila duboko tradicionalna. Druidsko učenje se sastojalo iz velikog broja stihova koji su učeni napamet i tvrdilo se da je potrebno dvadeset godina da se završi obuka. Postojao je vrlo napredan druidski centar na otoku Englesi (Anglesey, Ynys Môn), koje se nalazi na, kako su vjerovali, magičnom jezeru u Wellsu. Druidi širom Europe su odlazili tamo na obuku.

Međutim, budući da je njihovo učenje bilo usmeno, pod navalom Rimljana i pokrštavanjem Kelta, nije preživio ni jedan jedini stih, čak ni u prevodu. Čak i legende koje su preostale nisu čisto druidske, već je u njima uticaj Rimljana i/ili krišćanstva.

Druidi u Britaniji i Irskoj

O opstanku druida u Britaniji nakon rimskog osvajanja govori Nenije, ali nažalost često mješa događaje i legende i to na takav način da je nemoguće utvrditi šta je povjesna činjenica, a šta ne.

On tvrdi da je vojskovođa Vortigern pozvao dvanaest druida da mu pomažu nakon što ga je biskup Germanus od Oksere ekskomunicirao.

U irskoj literaturi se druidi često spominju, a njihova finkcija na ostrvima odgovara onoj koju su imali u Galiji, mada su čak i u ranim periodima bardi uzurpirali neke od mnogobrojnih druidskih dužnosti. Često se prikazuju kao savjetnici kraljeva.

Prema jednoj legendi Bec mac Dé ("mali sin boga"), najveći prorok među druidima, je predvidio smrt Diarmaid mac Cearbhaill, posljednjeg poganskog Visokog kralja Irske, mnogo preciznije nego tri kršćanska sveca.

U Ulsterskom ciklusu, Katbanda, glavnog druida na dvoru ulsterskog kralja Konkobara, prati uvjek stotinu mladih koji žele učiti od njega. Bio je prisutan na rođenju tragične heroine Deirdre, i prorekao joj sudbinu.

Stonehenge

slika

Mnogi ljudi vjeruju da su druidi konstruisali Stonehenge, kameni kompleks na jugu centralne Engleske. Međutim, njegova gradnja je započeta oko 3500. godine p.n.e, a dovršen oko 1500. godine p.n.e., gotovo milenij prije naseljavanja Kelta. Ova veza je prvi put uspostavljena u XVI stoljeću, zbog nemoći da se obajsni porijeklo Stonehengea.

Ovo, ipak, ne isključuje mogućnost da su ga druidi koristili za svoje rituale, tretirajući ga kao centar moći.

Merlin

Nakon što je nekoliko stoljeća igrao istaknutu ulogu u keltskoj legendi, Merlin se ponovno pojavio u 12. i 13. stoljeću, otkada se opisuje manje-više onakvim kakav je i danas.

Geffroi de Monmouth, velški učenjak, biskup i autor djela Vita Merlini (Merlinov život) iz 1148.g., i Robert de Boron, anglonormanski pjesnik koji je koncem 12. st. napisao Merlina, zaslužni su za obnavljanje Merlinova lika, koji se do tada smatrao bretonskim prorokom iz keltske legende; pretvorili su ga u sina demona i djevice, pridodali mu nadnaravne moći, i uveli u legendu o kralju Arturu, čak navodeći njega, a ne Artura, kao osnivača vitezova Okrugloga stola u 6. stoljeću.

Merlin se navodno rodio u Walesu oko 470.g., nekoliko godina prije Artura. Otac mu je bio rimski sudac, a majka vestalka (djevičanske svećenice posvećene rimskoj božici ognjišta Vesti), koja se kasnije povukla iz reda. U Rimskom se carstvu takav čin kažnjavao smrću pa je Merlinova majka, kako bi spasila život, tvrdila da je bezgrešno začela, te sucima objasnila da su dijete koje nosi odabrali bogovi. Kada se dijete rodilo, nazvala ga je Ambrozije, što znači besmrtan (budući da je ambrozija mitska hrana bogova).

Ambrozije je kasnije postao Merlin, a bio je ne samo bard, pjesnik, glazbenik i pjevač, već i druid, vidovnjak, čarobnjak i savjetnik Ambroziju Aurelijanu, kraljeviću koji je oslobodio britanski otok suprotstavivši se, negdje koncem 5. st., kralju i protjeravši njegove saske saveznike.

Prema legendi, britanskog su kralja jednoga dana njegovi vidovnjaci i čarobnjaci upozorili da mu se prijestolje našlo u opasnosti. Tvrdili su da je osoba za to odgovorna zapravo zao duh koji se suprotstavlja njegovim namjerama pod krinkom dječaka rođenog bez oca. Vladarevi vojnici krenuli su u potragu za tim djetetom te pred kralja doveli Ambrozija, budućeg Merlina, koji je tom prilikom iznio svoje prvo proročanstvo. Pred kraljem, njegovim vidovnjacima i čarobnjacima, otkrio je da se ispod zamka nalazi veliko jezero, te da je na njegovu dnu školjka u kojoj su dvije zmije: jedna crvena, a druga bijela. Kada su se njegove riječi pokazale točnima, školjku su razbili, a zmije oslobodili. Bijela je potom žestoko napala crvenu i u tri ju je navrata gotovo nadvladala. No crvena je nakon nekog vremena ipak stekla prednost i otjerala bijelu zmiju. Ambrozije je objasnio da bijela zmija simbolizira stijeg kralja i njegovih saveznika Sasa, a crvena britanski stijeg. Predvidio je i da će, nakon što ih izdajnički kralj triput nadvlada, Briti napokon ustati i protjerati tiranina i njegove barbare. Tako je doista i bilo, te je, prema legendi o Arturu, to proglašeno prvim Ambrozijevim čudom i prvim pravim proročanstvom. I tako je britanski bard postao druidom Merlinom.

U keltskoj legendi druid nije bio tek svećenik koji štuje drveće, izvore, stijene, mitska šumska stvorenja i duhove vatre, zraka, zemlje i vode. On je ujedno i liječnik, iscjelitelj, filozof, astrolog, čarobnjak, vidovnjak, pjesnik, glazbenik i učitelj, a imao je i značajan utjecaj u politici. Stoga se Merlina smatralo ključnim likom druidizma. Ostalo su učinile mašta i fantazija.

Nakon smrti Ambrozija Aurelijana, kraljevića koji je oslobodio Britaniju, Merlin je postao bardom njegova nasljednika, kralja Artura, kojemu je bio i vidovnjak, astrolog, čarobnjak i politički savjetnik. Pomagao je kralju tijekom junačkoga otpora, rata koji je koncem 6. st. opustošio zemlju, i tijekom kojeg su Briti, koji su se sklonili u Wales i u Cornwall, sa sjevera zemlje protjerali barbarske horde Sasa, Juta i Angla, koje su zauzele njihov otok. Pobjede kralja Artura bile su toliko dojmljive da su začudile njegove suvremenike, koji su ih pripisali njegovim nadnaravnim moćima.

Potkraj života, približno oko 560.g., Merlin je bio svjedok bratoubilačkog rata između velških i škotskih Brita, no ovoga je puta bio nemoćan. Ta je epizoda imala kobne posljedice po njegovo duševno zdravlje, kao i po njegovu vjeru u ljude. Vratio se u divljinu i nedugo zatim umro kao pustinjak negdje u šumama Cornwalla, okružen duhovima prirode. Druid, prorok i čarobnjak Merlin postao je junak legendi, a pretskazao je, između ostalog, rođenje kralja Artura, otpor Brita i poraz barbarskih osvajača.

Legenda se ubrzo proširila i izvan britanskog otočja, širom kršćanskoga svijeta. Nedugo nakon Arturove i Merlinove smrti papa Grgur Veliki poslao je nekolicinu redovnika benediktinaca da pokrste Brite. Tijekom stoljeća koje je uslijedilo, potraga za svetim Gralom pridala je novu dimenziju legendi o Arturu i Merlinu, postavši tako glavnom težnjom i ciljem vitezova Okrugloga stola. Kršćani su legendarne podvige arturovskih junaka isprepleli s biblijskim pričama, da bi na taj način lakše širili nauk o Kristu.

Čarobni štapić iz svete šume (Holly Wood)

slika

Ovdje nije na odmet spomenuti i teoriju poznatog istraživača drevnih religija Jordana Maxwella koji tvrdi da još uvijek imamo druide, evo citata iz njegove knjige 'Mreža Moći':
'Poznato je da su drevni keltski druidi imali čarobne štapove. A pomoću čarobnih štapova obmanjivali bi ljude ili bi ih njima znali začarati. Čarobni štapovi su se izrađivali od drveta božikovine (engl.holly wood).
Stoga smatram da je Hollywood sjedište 'današnjih druida' koji se služe filmskom industrijom (čarobnim štapom) kako bi manipulirali našim mislima i pripovijedali nam razne priče...'
Refren? Mantra? Ne, tek razlika između ljudi koji žive i onih koji samo borave ovdje.

Natrag na “Tajnoviti Planet”

Online

Trenutno korisnika/ca: Nema prijavljenih korisnika/ca. i 2 gosta.