JustBe Festival Motovun 05.-07.10.2012.

[sometimes]

@sinnerman...

hvala na prijedlogu, javim ti, a sta se tice prepoznavanja - imat cu themajka majicu ili se tako nes dogovorimo....

a nas ce biti sigurno dvoje i pas, ostali koji bi trebali ici sa nama u auto jos nisu sigurni..., ali nas nece bit vise od cetiri

[sinnerman]

Nije problem ni ako dođete 2+1. Lako me prepoznate (sjed i bljed)

[314]

pa ček malo, možemo svi kod histra u njegov kamp??? makar ja još ne znam dal budem mogo ić....

[sinnerman]

Pozdrav svim dobrim ljudima koji su došli na festival,... i jedno veliko hvala.... Bilo je ugodno... Hvala, hvala. Ljudi su bili jako ugodni, a pozitiva u zraku. A bilo ih je malo,malo,malo...
Hvala dobrim ljudima koji su "nas" mlade ugostili sa vrhunskim GI sokom , hvala, predivni ste . Tako mi je bilo drago upoznati vas.

Gdje početi a gdje stati sa ovom pričom? Kako izraziti doživljaje i spoznaju?
Festival nešto drukčiji od drugih, ne previše... Glazba super ako volite reege. U gardenu su svirali na deegeredoo, drumove, i ako volite plesati (ja vrlo teško zaplešem- mene glazba vodi negdje drugdje) mogli ste zaplesati indijanski ples.

Od radionica stigao sam ići na samo dvije, Igor Drandić sa svojom "jedno s životom" i Alidina "Game of love". Osim toga probao sam ići odnosno išao sam na Theta Healing. E tu moja priča počinje i staje. Ima nešto vremena od kako sam postao vrlo otvoren za vrlo različite stvari, uključujući i takva predavanja, učenja, filozofije i uvjerenja, prihvaćajući ih bez osuđivanja. Ni sada ih neću osuđivati. Iznjeti ću svoje doživljaje. Na Igorovom predavanju, kada je rekao "stanimo na trenutak, udahnimo i budimo... budimo sada... jedno s životom", jedan se par rasplakao, doživjeli su trenutak spoznaje. E kod mene to tako ne ide. Ja takve trenutke doživljavam i to do suza ali kada sam "sam" i vođen sobom, svojim osjećajima, mislima i duhom. Vrlo se teško mogu povesti "tako". Ja mogu kasnije, u svojoj samoći proživjeti prosvjetljenje koje uključuje ono doživljeno, viđeno, ali najviše osjećeno. Ponovno napominjem da ne osudujem ni predavača ni osobe koje su doživjele predavanje. Samo kažem da kod mene je put drugačiji.

Theta Healing, neosporno će pomoći ljudima, ima "nešto", ima puno toga u Theta healingu. Ljudski dodir, utješna riječ, pa naravno da pomaže. Kao što ispovjed pomaže, razgovor pomaže. I mislim da je sve to protok energije koji pomaže i jednome i drugome. Shvatio sam tokom healinga mnogo toga, a još više kasnije kontemplentirajući o samome procesu healinga. Osvješćujući sam postupak. U samome postupku nema ničega lošega, i nemože štetiti za razliku od psihodelika... ali nema u tome onako jasnoga, nedvojbenog protoka energije kojeg osjetite i doživite na tripu. Kada osjetite (vidite) energiju, odvajanje od sebe odlazak negdje drugdje, doživljaj sebe bez sebe, doživljaj svega i zadnji put ničega. Praznine i nepostojanja. Healing pomaže ali ne u potrazi za sobom izvan sebe, za svijesti, trentutkom bez trenutka, mjesta koje je uvjek i svugdje. Razmišljanjem o healingu i onome što sam tada rekao spoznao sam, odnosno osvijestio tada izrečene riječi. Je li healing pomogao u tome . No više sam nego prije svijestan jednoga. Svijest, produhovljenje, prosvijetljenje ili kako ga god nazvali, ne može se naučiti, ne može se predavati. Može ga se doživjeti, proživjeti i živjeti. I samo je jedan put do tamo. Onaj Vaš. Koji vam nitko ne može pokazati. Bilo to vaš način meditacije, bilo to vaš način molitve, vaši tripovi.
Čim sam izašao sa Theta healinga zapalio sam cigaretu. Cigareta je najblaže što bih tada bio uzeo. Tako bi mi bila sjela jokica.

A pošto ovaj post nastaje u nastavcima, evo još malo sam razmišljao o Healingu. Nisam htio sa osobom koju ne poznajem razgovarati o problemima sa kojima se suočavam i koje pokušavam rješiti pa sam išao na opciju benignog problema, a to je ne moći prihvatiti tuđu pomoć. Pomoć oko svega, oko mojih problema, pomoć oko rada, posla i obaveza koje imam. Sve ću ja sam. Za mene bi to donekle predstavljalo neuspjeh, bojim se tog neuspjeha, volim proći taj proces sam, volim se potruditi sam, zadovoljstvo je uspjeti kada je teško... A i znam da onaj tko pomaže ima zadovoljstvo pomaganja. Evo, shvatio sam sada, onaj tko pomaže taj dobiva zadovoljstvo pomaganja,... a tko sam ja da uskraćujem ljudima pravo na to zadovoljstvo, zadovoljstvo će mi biti pružiti ljudima mogućnost da ostvare svoje zadovoljstvo pomaganja, želim im pomoći da to zadovoljstvo ostvare.
Da li je proces Healinga pomogao ili moje kontemplentiranje o tome

Učenja su tu oduvijek, i dok je svijeta biti će i učenja. Učimo svakoga dana, učimo od ljudi koje upoznajemo, od osjećaja koja osjetimo od događaja koja doživljavamo. Osporavati ta učenja bilo bi osporavanje učenja koja donose psihodelici. Svaki susret sa čovjekom, ma zapravo svakim bićem, na nama ostavlja trag. Svaka i najmanja sitnica uči nas životu. I ne postoje veći ili manji učitelji. Jednako ćete učenja primiti od najduhovnije i osvještene osobe kao i od najzlijeg bića (čitaj čovjeka) kojeg ste upoznali. Učenje koje ste primili od njih je put koji vas čini/vodi i kamo god vas odvede vaš je put. Na nama je da odlučimo što nam je činiti sa znanjem koje smo tokom svoga životnog puta stekli. I što god učinili i odlučili to isto čini naš životni put.

Ipak sam danas svijesniji no jučer....