Vjerski fanatizam
Postano: 22.05.2011, 01:30
Mislite li da ima lijeka od vjerskog fanatizma?
Ljudi moji, mene zanima poglavito fanatizam u pogledu nekakve vjerske zajednice, organizirane religije bilo kojeg vida. Zanima me da li u svojoj okolini moza imate posla s vjerskim fanatizmom?
Na ovu temu me potakla jedna, ajmo reći, obiteljska situacija, vezana za jednu meni jako dragu osobu. Ja osobno nisam nikad bila praktičan vjernik, što dijelom pripisujem zdravom nekonformizmu, i ne vjerujem u postojanje ikakve kreativne sile, nego u totalnu nasumičnost. E sad, zadnjih godinu-dvije vidim kako ta osoba polako klizi prema nečemu što po je meni blisko vjerskom fanatizmu - počinje poprimati sve zatucanije stavove. Od jedne (jako mlade) osobe koju sam nekad poznavala polako se pretvara u uskogrudnu, strašno konzervativnu, isključivu osobu koja nažalost vjeruje u samo jednu knjigu - Bibliju. To ide do te mjere da je nemoguće s tim čovjekom vodit razgovor o ikakvim temama koje se dotiču vjerskih pitanja (a pod tim mislim na sve što se na bilo koji način može povezati s vjerom) jer se osjeti strašno ugroženo i postane defenzivan. On sve druge religije svijeta naziva krivima i apsolutno odbacuje mogućnost da ijedna druga religija svijeta osim kršćanstva (i to katolicizma) možda ima pravo i jedino istinski vjernici neće završiti u paklu.
Napomenuti ću da se tu ne radi o utjecaju obitelji, koja je, sto se vjere tice, vrlo neutralna. Meni zadnjih dana na pamet padaju svakavi scenariji, od pranja mozga do ne znam čega sve ne...
Eto, možda će nekima bit malo smiješan ovaj primjer, možda pretjerujem, ali to je po meni blagi fanatizam.
Ljudi moji, mene zanima poglavito fanatizam u pogledu nekakve vjerske zajednice, organizirane religije bilo kojeg vida. Zanima me da li u svojoj okolini moza imate posla s vjerskim fanatizmom?
Na ovu temu me potakla jedna, ajmo reći, obiteljska situacija, vezana za jednu meni jako dragu osobu. Ja osobno nisam nikad bila praktičan vjernik, što dijelom pripisujem zdravom nekonformizmu, i ne vjerujem u postojanje ikakve kreativne sile, nego u totalnu nasumičnost. E sad, zadnjih godinu-dvije vidim kako ta osoba polako klizi prema nečemu što po je meni blisko vjerskom fanatizmu - počinje poprimati sve zatucanije stavove. Od jedne (jako mlade) osobe koju sam nekad poznavala polako se pretvara u uskogrudnu, strašno konzervativnu, isključivu osobu koja nažalost vjeruje u samo jednu knjigu - Bibliju. To ide do te mjere da je nemoguće s tim čovjekom vodit razgovor o ikakvim temama koje se dotiču vjerskih pitanja (a pod tim mislim na sve što se na bilo koji način može povezati s vjerom) jer se osjeti strašno ugroženo i postane defenzivan. On sve druge religije svijeta naziva krivima i apsolutno odbacuje mogućnost da ijedna druga religija svijeta osim kršćanstva (i to katolicizma) možda ima pravo i jedino istinski vjernici neće završiti u paklu.
Napomenuti ću da se tu ne radi o utjecaju obitelji, koja je, sto se vjere tice, vrlo neutralna. Meni zadnjih dana na pamet padaju svakavi scenariji, od pranja mozga do ne znam čega sve ne...
Eto, možda će nekima bit malo smiješan ovaj primjer, možda pretjerujem, ali to je po meni blagi fanatizam.