The Majka

Mene umaraju komunikacije i druženja sa vršnjacima ali previše volim u subotu ujutro otić na kavu na neku pijacu i sjest u kafić di nema nikoga mlađeg od 60, popit kavu + rakiju za 12 kuna i popričat sa babama i starcima.small talk jel, malo jugoslavija,malo današnja mladost haha..ne znam zašto me to toliko zabavlja.

Ne da mi se u bezvezne komunikacije ulazit
Želja za zdravim, bistrim životom punih pluća je možda nikad veća
Ma ima ok ljudi, boljih od mene... al jebiga.

nema iskrenosti jer su ljudi sebicni. ja sam npr davac i mene usrecuje kad dajem i pruzam medjutim, uvjek i kao mali cak sam osjecao nesto kako da kazem, ne potpuno bijelo i cisto, u tom mom davanju. sad vec odavno svatih da je i to vid sebicluka samo neki obrnuti princip, proslog mjeseca citah neku knjigu od antoni de mella dje lik govori upravo ovo pa se ono osjetih nekako ne znam bolju rijec od - tiho, procitavsi to.
Firmus ja osjecam tu auru oko ljudi jer imam neki cini mi se dar sto mi mati dala ali stvarno mi nije priiatno jer jebemu i nije banja kad osjecas tudja osjecanja. bice da ja nisam uspjeo to da korististim kako treba, nisam izhendlovao jebiga.

generalno, nekako mi se cini da smo kao civilizacija dosta toga krivo shvatili i posli u jednom losijem od hiljadu razlicitih smjerova, i unistili sopstvene sposobnosti tim nasim odaljavanjem od prirode, bukvalno mislim to, sume drveta rijeke kamena vatre ognja gdje su ljudi uvece uz vatru pricali i bili toliko bliski sto fizicki sto psihicki. otac mi je u takvom okruzenju odrastao i on mi je primjer da je tako, i tada, bilo bolje.