Potraga za samospoznajom po Uspenskom

Svakog dana, novo otkriće
Odgovori
Sempervivum
rank2
Postovi: 12
Pridružen/a: 24.06.2012, 21:48
 pohvaljen: 3 puta

Potraga za samospoznajom po Uspenskom

Post Postao/la Sempervivum »

Najveća tajna
Autor: Ljubica Šaran

„Sveži sigurnosni pojas Dorothy, jer će Kanzas upravo nestati,“ dio dijaloga iz prvog dijela filmske trilogije Matrix.

slika

Koliko ste se puta zapitali: kako smo nastali, zašto se rađamo i živimo, koja je svrha života, zašto je svijet ovakav kakav jeste, zašto smo nezadovoljni, zašto patimo? Koliko ste odgovora do sada dobili i jeste li s njima u potpunosti zadovoljni? Ako jeste, tada ne morate čitati nastavak ovog teksta, no ako još uvijek tragate za ovakvim i sličnim odgovorima onda je ovaj tekst posvećen vama.

Živimo u svijetu koji je prepun tajni i misterija, mnogi od nas tragaju za odgovorima i smatramo da se oni (kako zgodno) nalaze izvan nas samih, tako su nas barem učili, tako smo kondicionirani; odgovori su tamo negdje, istina je tamo negdje vani. Religije nam nude odgovore kroz odvojen božanski entitet ili entitete, znanost nam parcijalne odgovore nudi o mehaničkom i materijalnom svijetu od kojeg smo mi tek maleni neovisni svjesni dio.

No najveća tajna se skriva upravo u nama samima!

Metafizičar, matematičar i mislilac P.D. Ouspansky.

P. D. Ouspensky, fenomenalni istraživač metafizike i tehnike samospoznaje koju je nazvao „Četvrti put,“ (po istoimenoj knjizi koju vam od srca preporučamo) je davno zapisao:

„Odvojite mehaničko od svjesnoga, progledajte i shvatite koliko je malo svjesnoga u nama, kako rijetko djeluje naša svijest i kako je snažan poriv mehaničkog čovjeka: mehaničkog ponašanja, mehaničkih namjera, mehaničkih misli i mehaničkih želja.“

“Četvrti put” knjiga koju vam najtoplije preporučamo.

Možda vam se ovaj citat čini pre-radikalan, pre-smion i pre-grub, no istina (ako je želite znati) je često baš takva, direktna i gruba. Gurdjieff, mentor i učitelj Ouspenskyog je smatrao da nas samo-spoznaja može povesti put rasta i napretka, Osupensky je bio još direktniji on je smatrao da se jedino samospoznajom možemo probuditi iz budnog sna.

Čak što više, Ouspensky je objasnio kada se u nama javi želja za promjenama: „Tek kada shvatim da nas život nigdje ne vodi, tada taj isti život počne dobivati smisao.“

Najveća tajna smo mi sami, jer malo ili nimalo poznamo sami sebe, ako ne spoznamo sebe kako ćemo spoznati svijet oko nas?

slika

Urednici Matrix Worlda su na svoj put samospoznaje krenuli upravo uz pomoć radova Gurdjieffa i Ouspenskyog, nitko od nas još uvijek nije ni blizu otkrića tajne u nama samima no spremni smo s vama podijeliti saznanja koja se zbog različitih patokratskih nakana, skrivaju od svijeta ili se toliko iskrivljuju da moderan čovjek ima jako malu šansu napraviti iskorak u pravom smjeru i pokrenuti evoluciju u znanju i spoznaji.

Još jedna knjiga koju preporučamo je: “Psychology oft he Possible Evolution of Mankind”

Osupensky je u malenoj knjizi pod nazivom: „Psychology oft he Possible Evolution of Mankind“ ili „Psihologija moguće evolucije čovjeka“ na manje od 118 stranica uspio spojiti gotovo nespojivo; zapadnjački racionalizam i istočnjački misticizam, ovaj matematičar i istraživač mislilac je umnogome doprinio oživljavanju prastarih gotovo izgubljenih znanja, za koje smatramo da su potrebna svakome tko odluči krenuti putem promjene.

No tu sličnost s jednim i drugim istraživačem unutrašnjeg ljudskog razvoja prestaje, Gurdjieffov stil pisanja i predavanja je umnogome nalikovao štivu Marcela Prousta, dok je Osupensky pazio da sa što manje riječi objasni samu srž znanja koje je prenosio, na takav način da ga svi koji žele mogu shvatiti.

P. D. Ouspensky je pisao o psihologiji čovjekovog razvitka, o današnjoj psihologiji koja se bavi s čovjekom kakvim jeste – to jest s čovjekom kakvim mislimo da jeste – nije pridavao značaja ali je s druge strane bio siguran da je psihologija čovjekove evolucije najstarija grana „znanosti“ na planeti koja se milenijima maskirala u filozofiju i neka mistična – religijska učenja kao što je sufizam ili joga.

O čovjekovom psihološkom podrijetlu i evoluciji se ne zna ništa, a dokazi o ljudskoj fizičkoj evoluciji su kontradiktorni, nepotpuni i još uvijek se mijenjaju sa svakom novom paleo-antropološkom i paleo-genetičkom studijom.

Neponovljiva antička čuda.
Svjesni smo postojanja arheoloških čudesa, i naprednih saznanja povijesnih i prapovijesnih ljudi, njihovi neponovljivi i zagonetni spomenici dan danas stoje kao primjer višeg tipa čovjeka koji je u zadnjih 10-15.000 godina gradio; piramide, monolitne spomenike i prastare gradove širom svijeta.

Znanost uvelike poriče cikličke uspone i padove pradavnih visokih civilizacija i smatra kako se ljudski rod zajedno s našim društvom mijenjao od manje razvijenog ka više razvijenom te da se o visokim civilizacijama iz prošlosti ne smije ni razmišljati jer je linearan razvoj jedino što treba ukomponirati u znanstvene radove.

Bez obzira što nam govori i čemu nas uči moderna znanost, jasno je da spiritualna i unutrašnja evolucija čovjeka tema o kojoj se ne razgovara u akademskim krugovima.

Metafizičke škole Gurdjieffa i Ouspenskyog smatraju da bi to zapravo trebala biti osnova društva te da evolucija ljudskog bića nije moguća bez ulaganja napora i vanjske pomoći „škole.“

Za jednog i drugog mislioca je evidentno kako čovjek na putu razvitka mora postati drugačije biće koje mora shvatiti u kojem smjeru mora postati drugačije biće i što „drugačije“ u stvari znači.

Obojica su smatrali kako ne mogu svi ljudi postati drugačiji i razvijeniji što bi se dijelom moglo odnositi na nedostatak volje i želje za razvojem – s jedne strane i nedostatkom „duše“ astralnog aspekta – s druge strane o kojemu smo više pisali ovdje.

Evolucija Homo sapiensa ovisi o našem razumijevanju što možemo s mijenjanjem i samospoznajom dobiti i što za to trebamo dati, točnije koliko moramo izaći iz zone komfora i koliko moramo ustrajati na putu samo spoznaje i promjena.

Želimo li znati i spoznati sebe ili ne?
Čovjek sebe uopće ne poznaje, čak i ako koristi konvencionalnu psihologiju koja mu ne daje odgovore što može postati. Nismo svjesni svojih ograničenja, niti znamo koliko se poznajemo i koliki je ogroman dio nas samih o kojemu uopće ne znamo ništa.

Gurdjieff i Ouspensky insistiraju na usporedbi čovjeka sa strojem koji nema neovisnih pokreta bilo unutarnjih ili vanjskih.

Nikola Tesla je također smatrao da je stroj s kojim upravljaju vanjski podražaji koje prikupljamo limitiranim osjetima, za Teslu je pitanje promjene bilo pitanje opstanka, isto kao i shvaćanje koliko smo ovisni o utjecajima izvan naših tijela i umova.

Pa ipak svi mi sebi pripisujemo sposobnost djelovanja. Za sva tri spomenuta metafizičara (da Nikola Tesla je iskreno istraživao metafiziku) ta lažna slika o sposobnosti neovisnog djelovanja je prva stvar s kojom se moramo suočiti na putu spiritualne i psihološke evolucije.

Druga stvar s kojom se moramo suočiti je naše „ja“ koje nije jedinstveno niti postoji samo jedno „sebstvo.“ Ono se neprekidno mijenja i prebacuje iz jednog oblika u drugi, iluziju o jedinstvu čovjekovog sebstva stvaraju osjećaji koji potiču iz fizičkog tijela, na koje se mi u današnjem društvu toliko puno fokusiramo, kao i na sve drugo što je materijalno oko nas i u nama.

Čak i kada naglas kažemo „ja“ u pitanju je prolazna misao, raspoloženje i htjenje. Mi te misli i želje možemo u potpunosti zaboraviti u nekoliko minuta, sati ili dana, čak što više možemo za određeno vrijeme iznijeti potpuno oprečna mišljenja i želje, što je samo još jedan dokaz necjelovitosti našeg sebstva.

Vjerojatno se pitate kakav je to razvitak o kojemu govore metafizičari i mistici? Sigurno vam nije ni jasno što zapravo znači postati drugačije biće i kako i kada takva promjena započinje?

Početak razvoja ne može početi ako lažemo sebi ili drugima, ne može započeti ako smo samo zadovoljni s onim što jesmo, također ne možemo početi s razvojem ako nismo spremni priznati da nismo ono što o sebi mislimo, da nemamo moći, sposobnosti koje sebi pripisujemo.

Najvažnije od svega moramo shvatiti da nemamo neovisnost djelovanja, individualnost, stalan ego te također neovisnu volju i svijest.

U našem svijetu svijest se umnogome poistovjećuje s umnom aktivnošću i inteligencijom. No zapravo je svijest neovisna od umne aktivnosti, i trebala bi označavati shvaćanje i znanje o tome što smo mi, što znamo i ne znamo, koliki su nam limiti i što trebamo u sebi mijenjati.

Samo-spoznaja jednini način za postizanje psihološke evolucije.

Po Ouspenskyom, ljudskom biću je nemoguće razvijati svijest promatranjem vanjskih aktivnosti, također je jedan od najvažnijih stvari shvatiti koliko smo puta bili ne svjesni sebe i koliki dio života provodimo u automatskom življenju. Trenuci najveće svijesti čine odbljesci sjećanja na sebe, koliko je to teško možete sami provjeriti malenim eksperimentom, pokušajte misliti o sebi dok gledate u sat, točnije u kazaljku koja pokazuje sekunde, čim počnete razmišljati o sebi misli će vam, početi lutati, o poslu, problemima, fantazijama, zabavi, ako pokušate ponoviti eksperiment neposredno nakon prvog pokušaja, bit će vam se još teže koncentrirati na sebe jer su misaoni procesi o svemu i svačemu (dok ste mislili o sebi) već započeli i teško će se ušutkati, no ako izađete iz komforne zone i počnete ponavljati ovaj mali eksperiment vidjet ćete da ćete s vremenom sve više moći misliti o sebi, više ćete biti svjesni sebe i ta sjećanja o „sebi“ će ostati intenzivna i živa, za razliku od drugih sjećanja kada nismo bili svjesni sebe.

Ouspensky smatra da mi možemo biti svjesni samo jedne stvari (sami sebe) u određeno vrijeme, ne možemo biti svjesni sebe i drugih (stvari) misli, niti se možemo sjećati više stvari (misli) odjednom.

Moderna ljudska znanost smatra da naša svijest nema stupnjeve, da je sva jednaka, no metafizičari se s tim ne slažu, jer svijest definiraju određene značajke i faktori. Koliko dugo smo svjesni sebe? Koliko često se pitamo – koliko smo bili svjesni? I naravno koliko smo svjesni da nas ovakva propitivanja mijenjaju?

U prastaroj ortodoksnoj zbirci psihološkog nauka o samospoznaji, pod nazivom Philokalia – različiti pisci su se koncentrirali na mogućnosti evolucije svijesti uz pomoć posebnih vježbi i napora s kojim bi učenici ove discipline povećali samu svijest o sebi i stekli veću kontrolu nad njom.

Prvi dio Philokalie.
Spisatelji Philokalie su smatrali da se upornim radom mogu postići različiti stupnjevi svijesti, Ouspensky pak smatra da ljudi mogu doseći četiri stanja svijesti; san, budno stanje, samo-svijest, i objektivnu svijest.

Po njegovim zaključcima, čovjek živi samo u dva stanja; većinu života provodi u snu dok malen dio provodi u budnom stanju nalik snu jer ne poznaje ni sebe niti odnose između sebe i okoline. Po istim metafizičaru mi o objektivnoj svijesti ne možemo znati ništa jer je ona izvan naše mogućnosti percepcije, dok je stanje samo-svijesti nešto što svi mi sebi pripisujemo no zapravo imamo malene i rijetke bljeskove svijesti o sebi koje uglavnom ne prepoznajemo i koje rijetko kad zapamtimo, a još manje o njima razmišljamo.

Koliko pamtimo?
Zapravo jako malo, nekih se stvari sjećamo, nekih se stvari sjećamo maglovito, dok većinu stvari znamo da smo proživjeli ali ih se uopće ne sjećamo, toliko smo zapravo svjesni točnije ne svjesni sebe jer nismo u stanju zapamtiti ništa što radimo kada nismo svjesni sebe.

Kako ostati što duže svjestan sebe, kako osigurati budno stanje svijesti i kako kontrolirati gotovo neuhvatljive odbljeske svjesnosti?

Prvi korak bi bio uklanjanje prepreka koje nas sprječavaju da budemo „budni“ da smo svjesni sebe, najveća prepreka je naše neznanje o sebi i pogrešna uvjerenja o sebi, a to jedino možemo postići samo-proučavanjem.

Ouspensky smatra da sebe moramo promatrati kao stroj s mnogim pokretnim i složenim dijelovima (funkcijama):

-mišljenje ili intelekt
-osjećaji ili emocije
-instinktivne funkcije ili cjelokupni unutrašnji rad organizma
-motoričke funkcije ili cjelokupni vanjski rad organizma kao što su kretanje u prostoru itd
-seks

Osim ovih funkcija Ouspensky navodi funkcije koje se pojavljuju u višim stanjima svijesti, a to su viša emocionalna funkcija koja se javlja u stanju samo-svijesti, te viša mentalna funkcija koja se pojavljuje u stanju objektivne svijesti.

No o njima mi za sada ne možemo ništa znati jer smo od takvih stanja predaleko.

izvor: http://matrixworld-hr.com/2012/06/28/na ... more-19744
Odgovori