Jeremy Narby

Svakog dana, novo otkriće
Avatar
Red
Moderator
Postovi: 4300
Pridružen/a: 06.02.2010, 20:50
Zahvalio/a: 242 puta
Prim. zahvala: 645 puta

Jeremy Narby

PostPostao/la Red » 28.02.2010, 11:51

Jeremy Narby odrastao je u Kanadi i Švicarskoj, studirao povijest na Sveučilištu u Canterburyju te doktorirao antropologiju na Stanfordskom sveučilištu. Dvije je godine živio u peruanskoj Amazoni i proučavao Ashaninca Indijance i njihove metode korištenja šumskih prirodnih bogatstava.
Od 1989. Narby radi za Nouvelle Planete, neprofitnu organizaciju sa sjedištem u Švicarskoj. Oženjen je i ima troje djece.

slika

Knjiga:
"Kosmicka zmija - DNK i poreklo znanja", autor Jeremy Narby
slika
DivShare File - Narby_-_Kozmicka_zmija.pdf

O knjizi:
Poznati kanadski antropolog nastavlja putovanje Carlosa Castanede…
Cijenjeni kanadski antropolog, Jeremy Narby, u svojoj knjizi Kozmička zmija istrazuje podrijetlo svetog znanja latinoameričkih indijanaca. Slijedeći Castanedin put, ali nadrastajući njegove zaključke, Narby otkriva da postoje nevjerojatne sličnosti u vizijama svih domoradačkih društava. Naime, otkriva da se u središtu vizija, a onda i znanja tih kultura, nalazi kult isprepletenih zmija koje neodoljivo podsjećaju na naš DNK. Taj je fenomen prisutan čak i u onim kulturama koje se uopće nisu imali prilike sresti sa zmijama. Koristeći taj, i još mnoge druge dokaze, Narby naglašava nužnost ne samo očuvanja tih kultura, već i mogućnost da od njih učimo o samima temeljima zivota.
"Kozmička zmija" je osobna avantura, fascinantna antropološka i etnofarmakološka studija te revolucionaran pogled na to kako inteligencija i svijest mogu oživjeti. U ovoj priči, pisanoj u prvom licu, o znanstvenom otkriću koje otvara nove poglede na biologiju i antropologiju te na granice racionalizma, Jeremy Narby otkriva kako nam se svijet oko nas, ako mu otvorimo svoje umove, prikazuje zapanjujuće drugačijim.

Iz knjige:

U ranim 80-ima, zahvaljujući razvitku sofisticirane mjerne opreme, skupina znanstvenika pokazala je da stanice svih živih bića odašilju fotone u mjeri od oko 100 jedinica na sekundu po četvornom centimetru površine. Pokazali su također da je DNK izvor ove emisije fotona. Tijekom iščitavanja sa zaprepaštenjem sam doznao da se valna duljina na kojoj DNK odašilje te fotone točno podudara s uskim spektrom vidljivog svjetla: »Njezin spektralni
raspon kreće se od najmanje infracrvene (na otprilike 900 nanometara) do ultraljubičaste (do ot prilike 200 nanometara)«.
Bio je to ozbiljan trag, ali nisam znao kako ga pratiti. Nije bilo dokaza da je ono što šamani vide u svojim vizijama svjetlost što je emitira DNK. Nadalje, tu je i temeljni aspekt emisije fotona u koji nisam mogao zahvatiti. Prema istraživačima koji su ga mjerili, ona je takve slabosti da odgovara »intenzitetu svjetlosti svijeće udaljene
oko deset kilometara«, ali ima »iznenađujuće visok stupanj koherencije, u uspo redbi sa svjetlom s tehničkog područja (laser)«.
Kako ultraslabi signal može biti visoko koherentan? Kako se svijeća u daljini može uspoređivati s »laserom«?
Nakon što sam o tome naširoko razmišljao, počeo sam shvaćati da koherentnost biofotona ne ovisi toliko o intenzitetu svog protoka, koliko o njegovoj pravilnosti. Kod koherentnog izvora svjetla količina emitiranih fotona može varirati, ali emisijski intervali ostaju konstantni.
DNK odašilje fotone s takvom pravilnošću da znanstvenici uspoređuju taj fenomen s »ultraslabim laserom«. Toliko sam mogao razumjeti, no još uvijek ne i uočiti koje implikacije to ima na moje istraživanje. Obratio sam se svom prijatelju znanstvenom novinaru, koji mi je odmah objasnio: »Koherentni izvor svjetla, kakav je laser, daje dojam jasnih boja, sjaja, te utisak hologramske dubine«.
Objašnjenje koje mi je dao prijatelj pružilo mi je bitan element. Detaljni opisi halucinatornih iskustava uzrokovanih ayahuascom bez odstupanja spominju jasne boje i, prema autorima studije o dimetiltriptaminu: »Subjekti opisuju boje kao jasnije, intenzivnije i dublje zasićene od onih koje vidimo pri normalnoj svijesti ili u snovima: 'To je bilo poput plavetnila neba nad pustinjom, ali s drugog planeta. Boje su bile deset do stotinu puta zasićenije'«.
Bilo je to gotovo predobro da bi bilo istinito. Visoka koherencija emisije fotona iz DNK objašnjavala je blistavost halucinatornih slika, kao i njihov trodimenzionalni, ili hologramski, aspekt.

Na temelju ovih povezanosti nisam mogao zamisliti neurološki mehanizam za svoju hipotezu. Molekule nikotina ili
dimetiltriptamina, sadržane u duhanu ili ayahuasci, aktiviraju svoje povezane receptore koji pokreću kaskadu elektrokemijskih reakcija unutar živčane stanice, što dovodi do stimuliranja DNK i, osobito, do njezinog odašiljanja vidljivih valova, koje šamani doživljavaju kao »halucinacije«.
Tu se, mislio sam, nalazi izvor znanja: u DNK, koja živi u vodi i emitira fotone, kao što vodeni zmaj riga vatru.
Ukoliko je moja hipoteza točna, i ukoliko ayahuasqueroi u svojim vizijama vide fotone koje emitira DNK, moralo bi biti moguće pronaći vezu između tih fotona i svijesti. Počeo sam tragati za njom u literaturi o biofotonima.
Istraživači koji rade na tom novom području emisiju biofotona uglavnom smatraju »staničnim jezikom« ili oblikom
»nesupstancijalne biokomunikacije između stanica i organizama«. Tijekom proteklih 15 godina proveli su dovoljno ponovljivih eksperimenata da se može vjerovati kako stanice koriste ove valove kako bi usmjerile svoje unutarnje reakcije, jednako kao i da bi komunicirale medu sobom, pa čak i s organizmima. Na primjer, emisija fotona pruža komunikacijski mehanizam kojim se može objasniti na koji način milijarde individualnih planktonskih organizama surađuju u rojevima, ponašajući se kao »superorganizmi«.
Emitiranje biofotona može popuniti određene rupe u teorijama ortodoksne biologije koja se fokusira isključivo na molekule. Na ovom novom polju propitivanja istraživači će ipak imati još mnogo posla oko toga da uvjere većinu svojih kolega. Kako su istaknuli Mae-Wan Ho i Fritz-Albert Popp, ideju o stanici kao čvrstom sustavu mnogi biolozi nalaze teško zamislivom, »s obzirom da tek rijetki od nas imaju biofizičko predznanje potrebno da bismo znali
cijeniti implikacije«. No, to nije pomoglo mojoj potrazi za vezama između fotona koje odašilje DNK i svijesti. Nisam pronašao nikakvu publikaciju koja bi se bavila ovom vezom ili, u tom smislu, temom utjecaja nikotina ili dimetiltriptamina na emisiju biofotona.

Tako sam odlučio nazvati Fritz-Alberta Poppa u njegov sveučilišni laboratorij u Njemačkoj. Bio je toliko ljubazan da posveti svoje vrijeme nepoznatom antropologu koji provodi opskurnu istragu. Tijekom razgovora potvrdio je velik broj mojih dojmova.
Završio sam pitajući ga je li razmislio o mogućoj vezi između emisije fotona iz DNK i svijesti. Odgovorio je: »Da, svijest bi mogla biti elektromagnetsko polje koje tvori zbir tih emisija. Ali, kao što znate, naše poznavanje neuroloških temelja svijesti još uvijek je vrlo ograničeno«.
Jedna stvar me pogodila dok sam prolazio kroz literaturu o biofotonima. Gotovo svi eksperimenti koji su provođeni da bi se mjerili biofotoni uključivali su upotrebu kvarca. Još 1923. godine Alexander Gurvich primijetio je da stanice razdvojene kvarcnim zaslonom uzajamno utječu na svoje multiplikacijske procese, što nije slučaj kada je zaslon metalni. Zaključio je da stanice emitiraju elektromagnetske valove putem kojih komuniciraju. Trebalo je više od pola stoljeća da bi se razvio »fotomultiplikator« sposoban mjeriti ova ultra-slaba zračenja; spre mište ovog uređaja također jenapravljeno od kvarca.
Kvarc je kristal, što znači da ima izuzetno pravilan raspored atoma koji vibriraju na vrlo stabilnoj frekvenciji. Te ga
karakteristike čine izvanrednim prijemnikom i odašiljačem elektromagnetskih valova, zbog čega se kvarc obilno koristi u radio-aparatima, satovima i većini elektroničkih tehnologija.
Kvarcni kristali također se koriste u šamanizmu širom svijeta. Kako piše Gerardo Reichel-Dolmatoff: »Kvarcni kristali, ili translucentni gorski kristali, igrali su veliku ulogu u šamanističkim vjerovanjima i praksama mnogo puta u povijesti i u mnogim dijelovima svijeta. Često su nalaženi u prethistorijskim kontekstima, spominju se u mnogim ranim izvorima, bili su važni u alkemiji, vještičarenju i magiji Staroga Svijeta i još se koriste u mnogim tradicionalnim društvima. Među američkim Indijancima šamani i iscjelitelji koriste gorske kristale za liječenje, proricanje i u mnoge druge svrhe, a za njihovu drevnu uporabu u obje Amerike zna se iz arheoloških izvješća«.
“If you can't understand it without an explanation, you can't understand it with an explanation"
Avatar
drevni
rank2
Postovi: 20
Pridružen/a: 31.07.2016, 17:18
Zahvalio/a: 11 puta
Prim. zahvala: 5 puta

Re: Jeremy Narby

PostPostao/la drevni » 07.09.2018, 18:22

Upravo progutao :D čovjek koji je napravio toliko predivnih poveznica između šamanizma, svjetskih mitova i molekularne biologije , jedna od najkvalitetnijih knjiga koje sam pročitao dosad.

Toplo preporučam svakome :-*

Natrag na “Znanost, kultura, misteriji, tabui, istraživanja, teorije, knjige”

Online

Trenutno korisnika/ca: Nema prijavljenih korisnika/ca. i 1 gost.