Poezija-stihovi meni najdraži

Imate najdražeg umjetnika, sami nešto crtkarate?
zdepo
rank1
Postovi: 1
Pridružen/a: 05.01.2013, 16:55

Re: Poezija-stihovi meni najdraži

Post Postao/la zdepo »

Ti ne voliš i ne žališ mene,
nisam više mio srcu tvom?
Gledajuć' u stranu strast ti vene
sa rukama na ramenu mom.

Smiješak ti je mio, ti si mlada,
riječi moje ni nježne, ni grube.
Koliko si voljela do sada?
Koje ruke pamtiš? Koje zube?

Prošli su ko sjena kraj tvog tijela
ne srevši se sa plamenom tvojim.
Mnogima si na koljena sjela,
sada sjediš na nogama mojim.

Oči su ti poluzatvorene
i ti sanjaš o drugome nekom,
ali ljubav prošla je i mene,
pa tonem u dragom i dalekom.

Ovaj plamen sudbinom ne želi,
plahovita bješe ljubav vruća -
i ko što smo slucajno se sreli,
rastanak će biti bez ganuća.

Ti ćeš proći putem pored mene
da prokockaš sve te tužne zore.
Tek ne diraj one neljubljene
i ne mami one što ne gore.

I kad s drugim budeš jedne noći
u ljubavi, stojeći na cesti,
možda i ja onuda ću proći
i ponovo mi ćemo se sresti.

Okrenuvši drugom bliže pleći
ti ćeš glavom kimnuti mi lako.
"Dobro veče", tiho ćeš mi reći.
"Dobro veće, miss", i ja ću tako.

I ništa nam srca neće ganut,
duše bit će smirene posvema
tko izgori, taj ne može planut,
tko ljubljaše, taj ljubavi nema.
Avatar
muscaria
rank5
Postovi: 182
Pridružen/a: 28.10.2012, 17:47
Ima zahvala: 40 puta
 pohvaljen: 39 puta

Re: Poezija-stihovi meni najdraži

Post Postao/la muscaria »

Jedna od najdražih:


It was many and many a year ago,
In a kingdom by the sea,
That a maiden there lived whom you may know
By the name of ANNABEL LEE;
And this maiden she lived with no other thought
Than to love and be loved by me.

I was a child and she was a child,
In this kingdom by the sea;
But we loved with a love that was more than love-
I and my Annabel Lee;
With a love that the winged seraphs of heaven
Coveted her and me.

And this was the reason that, long ago,
In this kingdom by the sea,
A wind blew out of a cloud, chilling
My beautiful Annabel Lee;
So that her highborn kinsman came
And bore her away from me,
To shut her up in a sepulchre
In this kingdom by the sea.

The angels, not half so happy in heaven,
Went envying her and me-
Yes!- that was the reason (as all men know,
In this kingdom by the sea)
That the wind came out of the cloud by night,
Chilling and killing my Annabel Lee.

But our love it was stronger by far than the love
Of those who were older than we-
Of many far wiser than we-
And neither the angels in heaven above,
Nor the demons down under the sea,
Can ever dissever my soul from the soul
Of the beautiful Annabel Lee.

For the moon never beams without bringing me dreams
Of the beautiful Annabel Lee;
And the stars never rise but I feel the bright eyes
Of the beautiful Annabel Lee;
And so, all the night-tide, I lie down by the side
Of my darling- my darling- my life and my bride,
In the sepulchre there by the sea,
In her tomb by the sounding sea.
Poe

----

What's left inside him?
Don't he remember us?
Can't he believe me?
We seemed like brothers.
Talked for hours last night,
About what we want to be.
I sit now with his hand in mine,
But, I know he can't feel (feel)

No one knows, what's done is done.
It's as if he were dead.

I'm close with his mother,
And she cries endlessly.
Lord, how we miss him,
At least what's remembered.
It's so important to make best friends in life,
But, it's hard when my friend sits with blank expressions.

No one knows, what's done is done.
It's as if he were dead.

(He as hollow as I alone now)
(He as hollow as I alone now)
(He as hollow as I alone now)
(He as hollow as I alone)

He as hollow as I alone,
A shell of my friend,
Just flesh and bone.
There's no soul,
He sees no love.
I shake my fists at skies above.
Mad
At gods
Mad

He as hollow as I converse,
I wish he'd waken from this curse.
Hear my words before it's through,
I want to come in after you.

My Best friend
My Best friend

Whoa, yeah
Come back!
Peace, Love, Sharing & Understanding
dr.manijak
rank14
Postovi: 1432
Pridružen/a: 05.04.2010, 22:15
Ima zahvala: 101 put
 pohvaljen: 232 puta

HEMISFERA U KOSI

Post Postao/la dr.manijak »

Dopusti mi da udisem dugo, dugo,
miris tvojih kosa,
da uronim u njih svoje lice
kao sto zedan uranja glavu u vodu izvora
i da masem njima
kao mirisljavom maramicom
istresajuci iz njih uspomene.
Kad bi samo mogla znati sta sve vidim
sta sve osecam
sta sve cujem u tvojim kosama
moja dusa lebdi na mirisima
kao sto dusa drugih lebdi na muzici.
Tvoje kose kriju ceo jedan svet
pun jedara i jarbola,
u njima leze velika mora
ciji me monsuni nose prema
blazenim podnebljima
gde je prostor plavetniji i dublji
gde je vazduh mirisljav
od plodova lisca i ljudske puti
U okeanu tvojih kosa
nazirem luku
punu tuznih pesama
krepkih ljudi
svih nacija
ladja svih oblika
koje ocrtavaju svoju tananu slozenu arhitekturu
na beskrajnom nebu
gde pociva vecna toplota.
U milovanju tvojih kosa
ponovo nalazim malaksalu tugu
dugih casova
provedenih na divanu
u kabini neke lepe ladje
koju jedva primetno ljulja zanjihana voda bure
izmedju saksija sa cvecem
i praznih posuda iz kojih struji svezina
u toplom domu tvojih kosa
udisem miris duvana izmesan s' opijumom, secerom
u noci tvojih kosa vidim
blistavo plavetnilo tropskog neba.
U maljavim pribezjima tvojih kosa
opijam se mirisima sacinjenim od sumske smole, mosusa i kokosovog ulja.
Dopusti mi da ujedam
tvoje crne teske pletenice,
Kada grickam tvoje gipke i nepokorne kose
cini mi se da jedem uspomene...
Da li biste radije bili zabrinuti genije ili vesela budala?
Avatar
Truthopia
rank3
Postovi: 69
Pridružen/a: 06.01.2013, 13:02
Ima zahvala: 15 puta
 pohvaljen: 5 puta

Re: Poezija-stihovi meni najdraži

Post Postao/la Truthopia »

Ko zna (ah, niko, niko ništa ne zna.
Krhko je znanje!)
Možda je pao trak istine u me,
A možda su sanje.

Još bi nam mogla desiti se ljubav
Desiti-velim,
Ali ja ne znam da li da je želim,
Ili ne želim.

U moru života što vječito kipi,
Što vječito hlapi,
Stvaraju se opet, sastaju se opet
Možda iste kapi

I kad prođe vječnost zvjezdanijem putem
Jedna vječnost pusta,
Mogla bi se opet u poljupcu naći
Neka ista usta.

Možda ćeš se jednom uveče pojavit
Prekrasna, u plavom,
Ne sluteći da si svoju svjetlost lila
Mojom davnom javom,

I ja, koji pišem srcem punim tebe
Ove čudne rime,
Oh, ja neću znati, čežnjo moje biti,
Niti tvoje ime!

Pa ako i duša u tome trenutku
Svoje uho napne,
Sigurnim će glasom zaglušiti razum
Sve što slutnja šapne;

Kod večernjih lampa mi ćemo se kradom
Pogledat ko stranci,
Bez imalo svijesti koliko nas vežu
Neki stari lanci

No vrijeme se kreće, no vrijeme se kreće
Ko sunce u krugu,
I nosi nam opet ono što je bilo:
I radost, i tugu.

I sinut će oči, naći će se ruke,
A srca se dići
I slijepi za stope bivšega života
Njima ćemo ići

Ko zna (ah, niko, niko ništa ne zna.
Krhko je znanje!)
Možda je pao trak istine u me,
A možda su sanje.

Još bi nam mogla desiti se ljubav
Desiti-velim,

Ali ja ne znam da li da je želim,
Ili ne želim.
___________________________________________________________________________________________
Uzalud čekaš pismo,

a svoja slao nisi,

Sve riječi su u Tebi,

izreci ih - sebi!



U trenu dok misli svoje gušiš,

Ne znajuć - živo biće rušiš.....



Ti imaš neke svježe poruke,

što traže srodna lica,

Pruži svoje ruke,

i slutnja golica.....



Tek budi biće iskreno -

Već to su silna znanja.

Zar misliš da je svako biće pismeno,

Što vjeruje u - naučena saznanja?



Sve dobro i lijepo u Tebi se krije,

Spava, miruje, tiho - očajava.



Probudi te glasove dobrote,

Žar Tvog toplog bića

nek iz Tvojeg srca isijava,

Neke nove, svemirske ljepote!
Izmakao sam mu stolicu. Nije pao - ostao je da visi!
Avatar
L.A. Woman
rank3
Postovi: 71
Pridružen/a: 27.02.2013, 19:26
Ima zahvala: 26 puta
 pohvaljen: 25 puta

Re: Poezija-stihovi meni najdraži

Post Postao/la L.A. Woman »

Is everybody in?
Is everybody in?
Is everybody in?
The ceremony is about to begin.

Wake up!
You can't remember where it was.
Had this dream stopped?
The snake was pale gold glazed & shrunken.
We were afraid to touch it.
The sheets were hot dead prisons.
And she was beside me, old,
She's, no; young.
Her dark red hair.
The white soft skin.
Now, run to the mirror in the bathroom,
Look!
She's coming in here.
I can't live thru each slow century
of her moving.
I let my cheek slide down
The cool smooth tile
Feel the good cold stinging blood.
The smooth hissing snakes
of rain…
"This is the strangest life I've ever known" -J.D.M.
dr.manijak
rank14
Postovi: 1432
Pridružen/a: 05.04.2010, 22:15
Ima zahvala: 101 put
 pohvaljen: 232 puta

Re: Poezija-stihovi meni najdraži

Post Postao/la dr.manijak »

ne dozvoli da ti ljudi budu
temelj.
ni mlade devojke
ni stare devojke,
ni mladi ljudi
ni stari ljudi,
ni oni između
niko od njih.
ne dozvoli da ti ljudi budu
temelj.

radije
gradi na pesku
gradi na deponiji
gradi na sengrupima
gradi na grobljima
gradi čak i na vodi,
ali ne gradi na ljudima.

oni su loša opklada
najgora moguća opklada.

gradi negde drugde
bilo gde
samo ne na ljudima
bezglavoj, bezdušnoj
masi
što kvari
stoleća,
dane,
noći,
gradove,
narode,
zemlju
stratosferu,
kvari
sve šanse
ovde,
totalno ih kvari
tada
sada
sutra.

bilo šta,
u poređenju s ljudima
temelj je vredan
traženja.

bilo šta.
Da li biste radije bili zabrinuti genije ili vesela budala?
Avatar
Lešak
rank2
Postovi: 26
Pridružen/a: 11.06.2013, 22:16
 pohvaljen: 7 puta

Re: Poezija-stihovi meni najdraži

Post Postao/la Lešak »

AKO . . .

Radjard Kipling

Ako možeš da sačuvaš razum
kada ga oko tebe svi gube i osuđuju te.

Ako sačuvaš povjerenje u sebe kada svi drugi sumnjaju u tebe,
Ali ne gubeći iz vida ni njihovu sumnju;

Ako možeš da čekaš, a da se ne zamaraš čekajući,
ili da budeš žrtva laži, a da sam ne upadneš u laž,
Ili da te mrze, a da sam ne daš maha mržnji,
i da ne izgledaš u očima svijeta suviše dobar, ni tvoje riječi suviše mudre.

Ako možeš da sanjaš, a da tvoji snovi ne vladaju tobom,
ako možeš da misliš, a da ti tvoje misli ne budu (sebi) cilj.

Ako možeš da pogledaš u oči pobjedi i porazu,
i da, nepokolebljiv, utjeraš i jedno i drugo u laž.

Ako možeš da podneseš da čuješ istinu koju si rekao;
izopačenu od podlaca u zamku za budale.

Ako možeš da gledaš svoje životno djelo srušeno u prah,
i da ponovo prilegneš na posao sa polomljenim alatom.

Ako možeš da sabereš sve što imaš,
i jednim zamahom staviš sve na kocku,
izgubiš i ponovo počneš da stičeš,
i nikad, nijednom riječi ne pomeneš svoj gubitak.

ako si u stanju da prisiliš svoje srce, živce, žile,
da te služe još dugo, iako su te već odavno izdali
i da tako istraješ u mjestu, kad u tebi nema ničeg više
do volje, koja im govori: “Istraj!”

Ako možeš da se pomiješaš sa gommilom i sačuvaš svoju čast,
ili da opštiš sa kraljevima i da ostaneš skroman.

Ako te najzad niko, ni prijatelj ni neprijatelj ne može da uvrijedi
ako svi računaju na tebe, ali ne pretjerano.

Ako umiješ dobro ispuniti svaku minutu svog života,
sa šezdeset skupocjenih sekundi,
tada je cio svijet tvoj i sve što je u njemu,
i što je mnogo više, bićeš veliki Čovjek, sine moj.
Eto vam vrabac, odo ja pokušat uhvatit' goluba!
Odgovori