entheogenic je napisao/la:Pitanje koje recimo mene najvise zanima ovih dana je cemu ta okrutnost zivota - ako zelim prezivjeti moram ubit nesto drugo kako bi sebi osigurao opstanak, hranidbeni lanac, pa cak i ako ne jedemo meso, opet treba ubiti biljku..ali opet ja vjerujem da ima razlog za sve..samo sto sam trenutno preslijep da bi shvatio
Energija se u prirodi nalazi između ostalog i u obliku plodova flore i faune kod čega nije potrebno ubiti da bi se preživjelo, bar ne ako si ljudsko biće sa idealnim postavkama života. i sve ima svoj životni vijek nakon kojeg organizam prestane održavati svoj život a spremnik je energije za drugo biće. imamo mogućnost samokontrole i vlastite volje što nas stavlja u drugačiju poziciju od drugih bića prirode, imamo odgovornost. Tako vjerojatno postoji veoma logičan i opravdan razlog uvjetovanosti životinja ili biljaka u njihovom svijetu i čemu sva ta patnja.
U svemiru sve je matematički korektno, dinamika energetskih zakonitosti, fizika elemenata, spojeva, vibracija i rezonancija, hormoni, biološki programi teritorialnosti, borbe, razmnožavanja, zaštite..., sve je to veoma logično. Tijelo treba fizički kompatibilnu energiju za svoje procese života, a takve oblike energije mogu proizvesti samo druga bića a i ona sama su to.
Perspektiva okrutnosti izlazi iz empatije, naše mogućnosti da suosjećamo sa okolnim životom, a iz nižih perspektiva tijela svaki smisao morala ili suosjećanja u takvom sustavu života u kojem jesmo čini se suvišan i kao da je slabost bića, pa dolazi do pitanja čemu uopće ta empatija zbog koje nam se nešto čini okrutno i koje su njene prednosti, nije li puno jednostavnije i snažnije biti predator bez suosjećajnosti? Postoji i sustav vrednovanja, nije svejedno dal ubiješ čovjeka, životinju ili biljku za hranu, bez tih empatijskih perspektiva svejedno je, hrana je hrana. sve sile u nama i izvan nas imaju svoje razine snage i razloge. Nerazumjevanje proizlazi zbog manjka perspektiva iz šire slike. Bića se razlikuju i po opsegu empatije, empatijske sile u životinji i nekim ljudima okrenute su samo užoj familiji, dok kod razvijenog čovjeka empatija obuhvaća cijeli svemir.
Ponekad kod razmatranja makro funkcioniranja svemira (u ovom slučaju prirode) lakše mi je doć do razumjevanja ako isto usporedim s mikro sustavom, recimo tijelo kao dinamički energetski sustav koji se sastoji od milijardi mikro bića koja su sva u nekakvom odnosu i zbog tog odnosa tijelo je živo i u interakciji s makro sustavom kao što je priroda, a priroda je živa zbog međusobnog odnosa svih mikro i makro sustava unutar i van nje. Sve je u nekakvom odnosu, i mislim da je empatija dosta ključna stavka u tijelu bića kakvo je čovjek, možda ne zbog njega samog u egocentričnom smislu, nego zato jer je dio većeg živučeg sustava - prirode koja se sastoji od milijardi takvih bića i koja imaju moć gospodariti čitavom prirodom i koja imaju moć izbrisati čitavu prirodu u samo jednom danu sa H-bombama. Tako da zbog Prirode same empatija njenih bića s moći kakvu ima čovjek ključni je dio harmoničnog suživota i opće Njezinog opstanka na životu.
A opet iako ključno potrebna, čini se da je empatija čovjeka često u sukobu sa fizikom njegovog ili drugih tijela (ili opčenito sa slijepom matematičkom dinamikom energije prirode). Možda je to sukob koji neki opisuju kao odnos duhovnih i materijalnih vrijednosti, tijela i duše. Tijelo bez duše može se promatrati kao vozilo bez vozača, ili kao slijepu dinamiku nižih i automatskih sila prirode koje viši sustav mora imati pod kontrolom da bi se održalo jedinstvo nižeg i višeg sustava. Možda priroda kao cjelovit organizam ima svoju dušu - sustav više kontrole nad nižom prirodom, možda se duša prirode u nama manifestira kao empatija. Kroz svoju višu prirodu mi moramo kontrolirati svoje niže automatske i egocentrične razine prirode. bez tog odnosa kontrole više i niže prirode nemožemo razvijat i održavat veće i profinjenije sustave života, a sila evolucije radi upravo to, razvija i prilagođuje biće u sve veću kompleksnost.
Može se sve to gledati i bez duhovnih interpretacija, ali čini mi se praktičnima. Sve su to jednostavno mirko i makro sustavi međusobno povezani i kontrolirani kroz bezbroj niti i načina. Na kraju sve je to jedno jedino tijelo koje kontrolira jedna jedina duša manifestirana u bezbroj oblika.
nešt iz
jedne knjige...
...Putanja koju neko biće prelazi u materijalnom svetu traje jednu određenu količinu vremena, ali pojedina bića mogu uvek da prođu taj krug za kraće vreme i stignu do cilja hiljadama ili čak milionima godina ranije. To je, međutim, moguće samo čoveku. Samo čovek, zahvaljujući svesnom
korišćenju intelekta, može da doživi stanja svesti bez obzira na vreme. Životinje i biljke nisu to u stanju. Sad razumeš zašto i životinje moraju
da pate! Kao i sve drugo na zemlji, one su ograničena ispoljavanja svesti palih duša koje su nekad živele na višoj ravni. U inicijaciji sve negativne sile koje su se obelodanile u padu s višeg nivoa svesti su stavljene u protivtežu pozitivnim silama. "Dugovi" se tako plaćaju.