Spunk je napisao/la:Citao sam nesto duhovne literature iz raznih tradicija i u principu u dosta njih se sve svodi na isto. Metode na koji nacin doci do toga variraju, ali cilj je manje vise isti. Doziviti stanje bez ega. Samo, sto poslje toga? To stanje, bez ega, nije svakodnevno funkcionalno, ne podrzava ljudski zivot u zivotima koje zivimo. Ali imati to kao neku referentnu tocku, kao neku smjernicu kako ego ne bi rastao u nekim suludim razmjerima. Jebiga, ljudi smo, nervni sustav nam je takav.
Vecina stresa dolazi nam zbog nacina na koji reagiramo a ne zbog toga kakav zivot je. svatko od nas na isto reagira drugacije, ovisno o zivotnim iskustvima, unutarnjem stavu, toksinima mentala i srca, ovisno o svijesti koju imamo. Promjene u svijesti uzrokuju promjene u svakom dijelu nas, nacin dozivljavanja, razmisljanja, odabira koraka po zivotnom putu. zato iskustva transformacije ega, odnosno prosirenja svijesti osjecaja "ja jesam", mogu biti od velikog znacaja, iako kratkotrajna kao sto je slucaj s entheogenima.
priroda razvija inteligenciju i mudrost kroz iskustva, zato je svaki trenutak bitan i svrha zivota, jer je gradjevni blok svijesnog bica, koje je sposobno prezivjeti i zivjeti punim plucima u ekosustavu cjeline. supresija/ubijanje ega je ideja umnog matriksa, cesto nacin za iskoristiti dusevnu patnju ljudi za stvaranje zasljepljenih slabih licnosti koje se bez otpora moze crpsti. znati kad i cemu pruzati otpor je bitno.
Priroda gradi polako, razvija i transformira polako, temeljito, iskustvo po iskustvo stavlja na beskonacni blockchain, ne ubija ego nego razvija inteligenciju koja ga transformira u vecu cjelinu, polako.
vedsko duhovno znanje kaze da je osjecaj "ja jesam" odnosno ego, temelj iz kojeg je sve stvoreno, vrhovni uzrok, postoji i u "oslobodjenom stanju svijesti", ali rade razliku izmedju oblika ega koji svijest poistovjecuje s tijelesnim identitetom i potrebama tijela/uma, i oblika ega/duse koji je zapravo vjecni duhovni identitet naseg "ja jesam" kao dio veceg sveobuhvatnog "ja jesam", nerazdvojno kao odnos stanica tijala sa cjelinom tijela. temeljni uzrok patnje svega vide u nesluzenju tom sveobuhvatnom "ja jesam" koji je zapravo cist oblik zivota i svijesti u nama, kao sto stanice karcinoma ne sluze cjelinu. itd.
Spunk je napisao/la:Bit ce da i sam taj izraz- posvetiti se necemu- govori sve. Dozivljavati bozansko kroz ovozemaljsko. Ali kroz radnju. Jebes pojmove, ideje, koncepte. Zivjeti je u glagolu, u djelovanju...
Biti dijete
moj stav je umjetnicki, svrha zivota umjetnost, stvarnost i iluzija umjetnost, um/ego boje za kreaciju umjetnosti, dusa izvor umjetnosti, sve od reda umjetnost, odnosno "art". Zaglavljen u san, ego, u nocnu moru, mrak neznanja i suzene svijesti, umjetnost postaje prazna hladna matematika,,,, u lucidnom snu, lucidnom zivotu, svjestan svog sireg ja ali unutar masine sna tece bozanstvena kreacija, na platnu prostora i vremena izrazava se slava zivotu, medjuprozmete harmonije. mnogo razlicitosti koje plesu u harmoniji kreiraju ljepotu, preplavljuju i ispunjuju esencijom. Razlicitost je bitna, "ja", "ti", "oni" je bitno, kao latice na cvijetu, instrumenti pjesme. bez licnosti svi smo samo ommmmm, a izolirani u ego izunutra je samo aaaaaaa, nadji balans