Finalna faza, prosvetljenje

[silvangoran]

mislim da na ovom svetu ni nema nista stvarnije od prirode koja nas okruzuje, posvetiti se prirodi i pribavljanju hrane i vode iz prirode i razmisljanje o visim prirodnim fenomenima svakako je put koji necem vodi.

ali ponekad mislim da ako covek to sam u sebi nepronadje ono sto ga nek drugi nauci brzo se zaboravi i ponekad mislim da je sav trud sa ljudima uzaludan i zelim se totalno odcepit od svega kako bih samo bio tamo i dalje ucio stvari kojima tezim sam od sebe od sume od zvuka i beskonacnosti zivota koji me okruzuje.

slažem se. trud sa ljudima je uzaludan, svatko treba raditi sam sa sobom i kad postigne (ili vjeruje da je postigao) ono što traži, tada mu treba interakcija - ali smao s onim ljudima koji su isto to postigli. Ostalo samo crpi energiju i otežava napredak.

[antoniopavaroti]

ali ponekad mislim da ako covek to sam u sebi nepronadje ono sto ga nek drugi nauci brzo se zaboravi i ponekad mislim da je sav trud sa ljudima uzaludan i zelim se totalno odcepit od svega kako bih samo bio tamo i dalje ucio stvari kojima tezim sam od sebe od sume od zvuka i beskonacnosti zivota koji me okruzuje.

slažem se. trud sa ljudima je uzaludan, svatko treba raditi sam sa sobom i kad postigne (ili vjeruje da je postigao) ono što traži, tada mu treba interakcija - ali smao s onim ljudima koji su isto to postigli. Ostalo samo crpi energiju i otežava napredak.[/quote]

Sam u sebi gotovo da nije moguće "to" pronaći , jer se nema iskustvo toga pa se ni nezna šta se traži...Ako se traži "duhovnost" ona se ne može naći u knjigama ni u rječima ni u religiji... u "svetim" spisima uglavnom su priče Uma..Istinska duhovnost je iza Uma ...Barem je takvo moje
iskustvo ...a i iskustvo povjesti..Zar se nisu uglavnom svi veliki ratovi vodili zbog religije...? Zar nije najveća mržnja upravo među "duhovnim " organizacijama , religijama ..i podjela . Zar nisu upravo duhovnjaci spaljivali , vješali, ekskomunicirali, zatvarali ,mučili i na svake druge načine činili upravo suprotno od onog što bi istinska duhovnost trebala činiti? I tako tisućama godina...stolječima. I nije to bio pojedinac , neki jadni polusluđeni pop ili mantijaš..ne, ne, to su bile čitave organizacije , narodi zaglupljeni svojom religijom i svojim Bogom , vođeni od "svojih" pastira , poklaše i popališe one "drugačije ".. Šta nam to govori ? Šta? Kako to da duhovnost Uma nije iznjedrila ljubav , mir, blagoslov , suosječanje i milosrđe? Nego i danas rovari , huška i svakodnevno ubija i sakati...Već pet tisuća godina...i više.Eto, to je dokaz , kad kažem da se duhovnost ne može naučiti niti spoznati kroz "sveta" sranja bilo koje boje..Duhovnost se može imati , da , IMATI , duhovnost se može BITI , samo na jedan način meni poznat..kroz prosvetljenje..Možda ima i drugih putova i načina , neznam.Kurva o poštenju a ja o prosvetljenju!

To je moj osječaj , moje mišljenje , jer sam pročitao doslovno na stotine "duhovnih" knjiga , da ne nabrajam basne tipa Biblije , Kurana i Talmuda i inih bedastoća koje samo razigrani um može izmisliti i upakirati a naravno i prodavati budaletinama pod svetu "istinu" ...Božju rječ... zato su budaletine različitih usmjerenja klali jedni druge , uništavali i vršili pogrome nad krivim a još više nad nevinim...

Ono što te netko drugi nauči i ako je to istinski vrjedno i ako imaš dovoljno energije da takvo znanje upiješ i još više energije da ga sačuvaš a ponajviše da prakticiraš ne može se zaboraviti.
Egoistično je misliti da je trud sa ljudima uzaludan ..mada tako izgleda ..ponekad je dovoljno samo sjediti uz jednu punu osobu , jednu svjetlu osobu , jedan svjetionik. Ne treba ništa govoriti . Ima tu samo jedno veliko ALI..sve zavisi koliko smo energetski snažni , koliko sami možemo da popijemo fluidnost jednog takvog svjetionika ...sve zavisi kolko su naše oči zatvorene ili otvorene za svjetlo . Nema tog svjetla koje će sljepcu osvjetliti njegovu prazninu i tamu.Kad bi sam Isus sišao sa neba da propovjeda mi bi prvo tražili da hoda po vodi ili bi brzo donjeli demižon vode da je pretvori u vino..a to što bi on propovjedao niko nebi ni razumio jer učeniku treba samo za stepenicu veči majstor od njega samog . Sve drugo je za učenika prejako , jer nema energiju da upije vrhunsku poduku. Zašto je Isus imao samo dvanajst učenika ? A propovjedao je masama.
Meni se to dogodilo...da sam sjedio i to ne jednom kraj Majstora koji mi je pričao i pričao puno godina u moje gluhe uši..Nisam imao snage da ga apsorbiram , upijem , da ga shvatim..Mislio sam da trabunja...sve dok jednog dana..ali to je druga priča.
Ne kažem da je neispravno raditi sam sa sobom..ali čeliti se možeš jedino u sukobu sa ljudima i postojanjem. Jedino u radu sa ljudima vidi se kako oni spavaju i kako je dubok njihov san..
Da , u pravu si kad kažeš da je interakcija između dvojice istomišljenika potrebna ..i meni je to izuzetno dobro ...nema ništa ljepše nego kad gore dvije cjepanice , veči je plam i žar.
Uh..opet sam se nasro...

[silvangoran]

nisi nasro, potrebne su takve (samo)analize. gotovo u svemu se slažemo, ali da bismo to rasčistili, trebao bi višesatni razgovor uživo, duboko u noć. Naravno da ne možemo prihvatiti riječi Majstora (Proroka, Mesije, Mudraca, Pustinjaka...) ako nismo spremni. "Kad budemo spremni Učitelj će se pojaviti" nije besmislena rečenica. Dok nam um nema preduvijete za spoznavanje, nema načina da spoznamo. Zato se veli - "tek ako znaš 80% odgovora, možeš ispravno postaviti pitanje"

[mucak]

slozio bi se smnogim napisano, ali ne i da se nemoze u sebi samom pronaci.Ja mislim da smo odvec rodjeni stim, doduse uprljani od rodjenja obmanom koja hara ovim svetom.Ali srz ostaje srz a zamagljeno je samo ono okolo.Iz vlastitog iskustva kroz sebe samog otkrio sam stvari koje ni u jednim spisama nisu zapisane nit opisane niti idge spomenute u bilo kom kontekstu niti sam take svtari i iskustva spoznao uz pomoc drugih ljudi kao ucitelja.Iako mnoge druge stvari jesam naucio od spoljnog sveta.

Covek po svojoj prirodi nastoji pronaci sebe i uklopiti se u sredinu u kojoj zivi.Duhovnost vera spiritualnost tim stvarima smo tek kasnije nauceni.I to po principu da neko drugi bolje poznaje prirodu nase duse nego mi sami.Tako smo i nauceni da dusa i telo nisu isto i naviknuti na gomile drugih podela kako bih vesto izgubili sebe.Sve to sto smo mi u ovom zivotu za mene jeste nasa dusa, i nase telo i misli i emocije i energija memorija iskustva jer to je ono sto vecinski smo proziveli u ovom zivotu sve to zajedno, i ako to sve zajedno ne cini nasu dusu onda ovaj zivot kakvog smisla ima ?

Smatram da kad covek dotakne svoju srz moze momentalno nauciti/iskusiti vise stvari nego sto je ukupno zapisano i vise nego sto ga bilo kakav majstor moze nauciti za hiljadu godina, i ne shalim se kada kazem da takvu spoznaju covek moze iskusiti momentalno bez ikakvog vremenskog toka.

[antoniopavaroti]

slozio bi se smnogim napisano, ali ne i da se nemoze u sebi samom pronaci
Smatram da kad covek dotakne svoju srz moze momentalno nauciti/iskusiti vise stvari nego sto je ukupno zapisano i vise nego sto ga bilo kakav majstor moze nauciti za hiljadu godina, i ne shalim se kada kazem da takvu spoznaju covek moze iskusiti momentalno bez ikakvog vremenskog toka.

..nisam rekao da se ne može pronaci nego gotovo da nije moguće..dakle teško se može pronaći samo tako ..Naravno da postoje i drugi putovi samospoznaje ..jedan od načina su i gljive ali gljive pokažu stanje a rjetko i kako doči do stanja bez njih pogotovo..to je možda važno...a da se nešto može spoznati trenutno , može , samo kojim načinom i može li se taj način iskoristiti za vlastitu promjenu ? Ili se sve vrati za mjesec dva na staro bez obzira kako veličanstvena spoznaja bila...tu je razlika...

[mucak]

da fora je doci do stanja i bez gljiva sto je svakako moguce, ali pokazu one i kako ako smo dovoljno obazrivi et ja sam bas pre neki dan jeo gljive al to sad vec nemenja stanje bog zna kolko, jednostavno prosle su godine i radio sam sve ono sto bih i na psihodeliji radio iz dana u dan, smatram da same spihodelicne suspstance sluze coveku vise kao opravdanje za "blesavo ponasanje" nego koliko sama supstanca ima uopste uticaj na nas, prazni kartoni rade imam cak proverenu pricu de ljudi dolaze po jos sa pricom kako je bilo odlicno u principu pojedemo nesto i sad je kao taj cas konacnog nekog misticnog iskustva nekakve spoznaje opustanja i smejanja ili pak astralnih ravni i putovanja kroz univerzum, al sta znam treba prevazici i taj momenat i stalno bit blesav i slobodan bez da se vracas u sopstvene okove posle tripa.Fora je svatit svoju slobodu biti slobodan totalno jednako je biti prosvetljen.

[Beyond Le Fov]

To je kao odnos lista na drvetu s drvetom. Jel drvo list i jel list drvo, da i ne. Čovjek je list, i drvo, kao list umom gleda van drugo lišće i grane na drvetu, intelektualno zna da je dio te cjeline no ne osjeća je kao sebe, maksimalno možda kao svoje drugove, svoju vrstu, jer gleda samo površno slike izvana, reagira samo na misli i emocije na površini percepcije. No čovjek, list može postati visoko inteligentno (ili nezrelo neinteligentno) osjećajno svjestan u suprotnom smjeru, ne van nego unutra, duboko duboko unutra, sviješću može prodrijeti u svoje žilice koje ulaze u njegovu granu, unutar grane te iste žilice spajaju se s drugim lišćem, i sve to napaja suština stabla iz korijena, i ta suština je najviša inteligencija koja objavljuje sebe kroz svo lišće, kroz sve što jest. Ovisno o opsegu svijesti sebe list može reći za sebe ja sam list, ili ja sam grana, ili ja sam svo lišće na drvetu, ili ja sam drvo, sve je to ispravno, razlika je samo u opsegu svijesti sebe. Ja sam ovo tijelo, ja sam ova planeta, ja sam ovaj svemir. I onda dođe zima i svo lišće otpadne, jel drvo mrtvo?, jel mrtvo moje ja koje sam osjećao u granicama lista? Ništa nije mrtvo, životom samo sam povučen natrag u suštinu koja jesam. Na proljeće suština će me, će sebe, opet izraziti kroz novi list, koji će opet vijoriti na vjetru, upijati svijetlo, disati, hraniti suštinu da održava oblik izražaja, sve do nove zime.

Svete knjige pričaju u simbolici, u aspektima unutar čovjeka, o njegovim dijelovima, a ne o odvojenim objektima van njega samog. Ništa nema van čovjeka. Razumijevanje knjiga onoliko je koliko je široka ljudska svijest. Jedna te ista knjiga može biti sto različitih knjiga unutar razumijevanja čovjeka, ovisno s kojom količinom svijesti ju čita. Ljudi su ispali sviješću iz duhovnog jedinstva, iz svojih dubina, vide samo površinu svega, štuju simbole a ne ono što simboli predstavljaju, ne mogu ni znati što simboli predstavljaju jer nisu svjesni toga unutar sebe, mogu pretpostaviti, popuniti praznine s mentalnim konstrukcijama, i onda dobiješ pokvareni telefon, a kad se radi o nečem što priča o najdubljim čovjekovim istinama i težnjama, tada je sabotaža toga nešto vrlo opasno. Uostalom kako izraziti nešto toliko ogromno kao što je čovjekov duh, s nekakvim površnim riječima, slovima, kroz snažan utjecaj kulture i raznih oblika interpretacija, sukladno načinu funkcioniranja ljudi u različitim vremenskim periodima, a da se zadrži univerzalna istina.

Recimo Bhagavad-Gita je za mene vrlo značajna knjiga i fasciniran sam kakvu cjelovitost obuhvaća rječnikom za koji ne trebaš biti nekakav mason da bi razumio simboliku (za razliku od biblije). O količini svijesti ovisi njeno razumijevanje. Ne priča o vanjskim događajima kako se površinski čini, već čitajući čovjek priča sam sebi putem aspekata unutar sebe. Arjuna (list), krišna (drvo), svi oni likovi i njihove karakteristike, svi događaji, sve je to taj jedan isti čovjek koji sam sebe osvješćuje. Zanimljivo mi je bilo prvo površno čitanje, tada sam bio ljut na to koliko je sve iskrivljeno i dogmatički napisano, kulturološki zagađeno, plodno tlo za svakakva uvjerenja. No duboko u sebi znao sam da zapravo nisam ništa skontao na pravilan način nego sam čitao kroz jak filter svojih uvjerenja, na suprotstavljen način svojim egom protiv svega. Onda sam je pročitao još par puta, i počeo vidjeti suštinu iz kojih riječi izlaze a ne što te riječi znače mom površnom egu, počeo sam vidjeti iza sve te kulturološke zagađenosti u izražaju, iza svih suvišnih komentara i interpretacija, iza prilagođenosti ondašnjim ljudima i načinu njihovog funkcioniranja, iza nemogućnosti da se sanskrt pretoči u latinicu bez velikih iskrivljenja značenja, baš kao što se ni hebrejski nemože samo tako prevađati na pojmove drugih jezika. Onda sam ju pročitao još desetak puta, i u skladu s procesom vlastitog osvještavanja skontao. Na kraju, kad je krišna arjuni sve objasnio, rekao mu je ostavi sve to i samo se predaj meni, u smislu svom duhu unutar srca, to se u indiji naziva bhakti jogom, predanim služenjem, cilj cijele knjige (koja je vrhunac vedske duhovnosti) nije slijediti nekakva pravila, nekamo doći, nego osvijestiti vlastiti inteligentan duh koji je u isto vrijeme duh cijelog svemira i koji se izražava kroz sve. Tat tvam asi! Kako je nekad netko negdje prije ne znam koliko tisuća godina tako detaljno opisao moju vlastitu duhovnost, moje spoznaje, mene. Istovremeno toliko dobro sakrio i iskrivio da sve krivo skontam dok ne osvijestim sam sebe.

[silvangoran]

Kako je nekad netko negdje prije ne znam koliko tisuća godina tako detaljno opisao moju vlastitu duhovnost, moje spoznaje, mene. Istovremeno toliko dobro sakrio i iskrivio da sve krivo skontam dok ne osvijestim sam sebe.

A kako su to prije isto nekoliko tisuća godina opisali neki tamo ljudi u Egiptu, Kini? Kako su to isto opisali pred-Inkanski, pred-Mayanski i pred-Aztečki neki tamo ljudi kroz kozmologiju koja objašnjava sve i nas u svemu? Nekad su ljudi ZNALI, a onda je počeo zaborav...zabetoniran prvo religijskim iskrivljenjima i dogmama, a onda materijalistički dogmatiziranim znanstvenim pristupom fizikalnoj analizi stvarnosti. Ali počinje buđenje, i to upravo kroz ovakvo razumijevanje koje si ti kod sebe prepoznao da ti se dogodilo. I zato je Bhagavad-Gita i napisana, zato su hijeroglifi uklesavani. Da one koji ulože trud, odvedu u pravom smijeru. No, to razumjevanje ne vodi do shvaćanja biti razumom, već "inteligencijom srca" kako to naziva Schwaler de Lubitz kad nam pokušava "običnim riječima" razjasniti kako su drevni Egipćani razumjevali stvarnost. Sve dok na drevna učenja i spise budemo gledali našom iskustveno iskrivljenom optikom, nećemo ih razumjeti. I tu nam pomažu gljive, kaktusi, ayahuaska...oni nas sami neće odvesti tamo kamo želimo ići, ali nam pomažu pronaći put, ili bolje rečeno osvjetljavaju nam mračne raskrsnice. A na nama samima je sve drugo. Taj put nije onaj kojim se češće ide i malo je ljudi spremno ići njime, pa ga onda olako odbaciju uz razne izgovore.

Hvala ti na ovom postu.

[SleppyInHead]

Svete knjige pričaju u simbolici, u aspektima unutar čovjeka, o njegovim dijelovima, a ne o odvojenim objektima van njega samog. Ništa nema van čovjeka. Razumijevanje knjiga onoliko je koliko je široka ljudska svijest. Jedna te ista knjiga može biti sto različitih knjiga unutar razumijevanja čovjeka, ovisno s kojom količinom svijesti ju čita. Ljudi su ispali sviješću iz duhovnog jedinstva, iz svojih dubina, vide samo površinu svega, štuju simbole a ne ono što simboli predstavljaju, ne mogu ni znati što simboli predstavljaju jer nisu svjesni toga unutar sebe, mogu pretpostaviti, popuniti praznine s mentalnim konstrukcijama, i onda dobiješ pokvareni telefon...

Smijem vam ispričati kako se meni upravo to dogodilo neki dan. Znači, prije jedno dva-tri mjeseca posudim knjigu jednu i krenem s čitanjem. Knjiga ništa posebno, priča kako smo svi mi to i bla bla, klasicne stvari, rekoh sve ono što već znam, ništa novog. Toliko je bila zanimljiva da nisam ni do drugog poglavlja stigla. I nastavim sa životom normalno, zaboravim na sve do pred neki dan kada naletim na neku knjigu u pdf-u. Odmah na prvo čitanje blowmind, odjednom kuzim stvari, shvaćam koliki sam debil, slijepa pored zdravih očiju. Nisam očekivala da par rečenica mi može to napravit. I sad, ta pdf knjiga je bila u srpskom prijevodu i slučajno otkrijem da ju imaju u knjižnici kod nas. Namjera mi je bila da ih usporedim čisto radi prijevoda. Odem do tamo i skuzim da je to ista knjiga sa početka priče koju sam tako lakosmisleno odbacila. I opet shvatim da sam debil ali dobro je dok shvaćaš.

[mucak]

po mom saznanju knjiga rec ili neka druga vrsta umetnosti, pesma, slika itd.... mislim da nam samo vise sluzi kao potvrda za ono sto smo vec spoznali nego kao samo spoznanje necega. Mislim da ljudi koji nemaju samospoznaje nemogu svatiti svete spise jer nemaju te reci te simbole sa cim usporediti i za njih je to gomila besmislenih reci ili besmislenih zvukova ako pricamo o muzici.Takodje jedna jedina pesma ili jedna knjiga nikad nam nemoze reci sve i opevati sve, pak covek treba shvatiti da je totalno okruzen guruom svo vreme u svim situacijama da je celi zivot sveukupno jedna lekcija koju uci.Skrenuo bih paznju na to da lako ucimo kad nam sve godi i prija, ali i one lekcije koje zelimo izbeci trebamo na uciti zarad iskoraka napred.

Kaka i dali vremenski tokovi teku bas onako kako smo mi u zapandoj kulturi naucieni ili to tece malo drugacije ? postavljam ovo pitanje iz razloga sto imam dobar osecaj da puno nas samo treba da se seti nekih stvari koje vec znamo od davnina, pomocnici poput spihodelicnih supstanci nekad su mi i ukazali na nove stvari ali u vecini slucajeva su me podsetili na stvari koje odvec znam al sam ih zaboravio.Tak da kad citamo knjigu ili slusamo muziku barem ja imam taj osecaj osvezavanja svesti i osvezavanja memorije vise nego ucenja neceg nepoznatog.Jednostavno me neki ton ili neka recenica podseti ko sam stvarno i da sam dugo vremena uspavan i sanjam kojekakve snove bez puno smisla.