Finalna faza, prosvetljenje

[Beyond Le Fov]

Ne može se jednoznačno i nedvosmisleno utvrditi što je prosvjetljenje, niti se treba, niti se smije, to bi bilo samo neko umjetno umno ograničavanje, no svejedno oni s iskustvima znaju o čemu se priča. Netko bez duhovnih iskustva ne može ni početi kontati duhovno pa da je pročitao i sve knjige svijeta o tuđim opisima duhovnih iskustva. Intelektualnost nema nikakve veze s duhovnošću niti se samo s intelektom može kontati duhovno, niti će se ikad moći, prije svega duhovno je duboko osjećajno (ne emocije, one su samo kao neka površna reakcija), onaj tko duboko ne osjeti život je slijep za duhovno. Oni koji imaju duhovna iskustva svojim duhom, a imaju i intelekt mogu pričati intelektualne opise duhovnog, no to je samo njihov opis. Tradicije i religije nisu duhovnost nego eventualno opis nečijih duhovnih iskustva, površno promatrano iz uma i izgubljena sva bit u tome.

Svi ti stručnjaci i stručni pojmovi, njihova upamćenja nečega, analiza, filozofija, sve je to beskorisno za duhovno. Čim se počne filozofski modelirati duhovno odma možeš znati da je riječ o laži jer se duhovno ne može staviti u neki sistem, ukrotiti umom i znati umom, nekakvim učenjem.
To što je prazni govor kad netko opisuje duhovno nekome bez duhovnih iskustva ni ne može biti drugo nego prazni govor, no onaj s duhovnim iskustvima će znati s čime popuniti te prazne riječi, jer bitno je da su prazne i apstraktne za um. Duhovnost nije vjerovanje, pa da bi se sad trebalo nešto intelektualizirati i svesti na točne informacije s kojima um može konkretno vjerovati i tako misliti da nešto zna. Razgradnjom umnih struktura ne postaje se glup bez smisla za inteligentni fizički život, to um vjeruje zbog straha za sebe, jer zna da sobom zaklanja duhovno u čovjeku. Um svakim pokušajem da definira duhovno stavlja ispred sebe zid kojim se odvaja od duhovnog i zbog kojeg čovjek ne može vidjeti duhovno, pravog sebe. Nema autoriteta koji bi mogao za sebe reći da jedini ima duhovnu istinu, onaj koji ju je dotaknuo zna koliko je relativna o kutu gledišta na isto. Jedino je bitno to isto, srž koja je ista u svemu, to se spozna i to je neopisivo, i onda se zna o čemu se priča.

[mucak]

Prosvetljenje je veoma jednostavna rec koja ukazuje na to da sto je bilo u mraku postaje osvetljeno i vidljivo.

sto je to duh ? zasto bih duh bio bitniji od mesa ? uma ? Svesti ? Okoline ? sta je to spiritualnost i spiritualno iskustvo ? I sta je to sto nije duhovno iskustvo ? koje tacno iskustvo koje smo ikada iskusili nije duhovno ? i zasto ? jer duhovno samo zato sto je iskustvo koje nismo telesno iskusili ? ili nije zauzelo nikakav fiziki oblik pa je zbog toga duhovno ?

Iz mog iskustva telesno fizicka umno svesna iskustva mogu sasvim biti veoma duhovna mada je to samo natapanje recima.

Zarad cega se mi delimo na sve to ? um telo duh svest ego... ko nas je tome naucio ? odakle takvi koncepti cije postojanje u nedeljivoj realnosti je apsurdno.Koje dobro doprinosi to sto znamo za postojanje i jednog od navedenih izmisljotina ?

Prosvetljene coveka usko je vezano sa sposobnoscu da sagleda celokupnu sliku svega sto jeste.Zasto covek ratuje sam sa sobom protiv samog sebe protiv svog tela uma duha ega ? protiv drugih ljudi i njihovih tela uma ega duha.Upravo zato sto samo covek je uzeo mac i podelio samog sebe na druge ljude pa je podelio sebe na um na ego na telo i dalje nastoji seci macem i praviti nemir u sebi i ziveti u haosu kao sto mi danas zivimo na ovoj planeti.
Prosvetljenje bih na konto toga moralo znaciti da covek prestane sve to ciniti, da se vec jednom prestane seci na komade i nadje mir sa onim sto je ste
i on sam i njegova okolina.Dokle postoji bilo sta sto covek zeli okriviti za neimanje sopstvenog mira samo produbluje nemir i covek gubi fokus nad sobom i bavi se sitnicama i sitnicarejem i deljenjem i daljim secenjem i ratom.

[mucak]

realnost nije deljiva i svaki pokusaj coveka da bilo sta podeli i razdeli vodi u siguran neuspeh. Postoji samo nedeljiva celina total koji niko nicim nemoze podeliti i razdeliti. Ptosvetljenje covekovo usko je povezano sa svatanjem obane dualnih izmisljotina u kojim zivimo sto ukljucuje i telo i um i ego i duhovnost i spiritualnost itd.Covek svojom celinom kada svati celinu i vidi ono sto videti nije mogao to se moze definisati recju prosvetljenje.

[Bamakhepa]

Ne može se jednoznačno i nedvosmisleno utvrditi što je prosvjetljenje, niti se treba, niti se smije,

Zasto se ne bi moglo i tko kaze da se nesmije? Samo se ne zeli, da bi se mglo proicirati i govoriti u nejasnim impresijama.

Npr ukljucuje li prosvjetljenje sveznanje (na stranu sto osobno ne smatram da tako nesto uopce postoji)? Npr, to je jedna od razlika izmedju arhata i samasambude u teravada budizmu. S druge strane oboje imaju isti uvidu u pratitjasamutpadu, anatu itd (ne-jastvo, kazualnu medjuovisnost pojava i nepostojanje neovisne supstantnosti), dakle razlika nije u spoznaji temelja nego sposobnosti manifestacije, ili da tako kazem kvantiteti, a ne kvaliteti. Dakle mozemo definirati da je prosvjetljenje intuitivni direktan uvid u prirodu stvarnosti kao medjuovisnu i "praznu" (sunja), pa je onda prosvjetljen svatko tko je imao taj uvid. Mozem pak definirati prosvjetljenje kao usavrsavanje karaktera i spoznaje na razini arhata, bodisatve itd (sto ukljucuje vise od samo meditativnog uvida, etiku, karakterne sobine itd), pa je prosvjetljen netko tkoje arhat, bodisatva itd, odnosno mozemo definirati konkretne karakteristike. IIi mozemo reci da je samo onaj sveznajuci i svemocan prosvjetljen, sto bi u budistickim okvirima znacilo samo samasambudu, zadnji od kojih je Gautama. Da li je prosvjetljenje dozivljavanje kensa/satorija ili je prosvjetljenje njegova stabilizacija ili tu postoji jos elemenata? Koji je odnos razine transa (samadhi/jahna), specificnih uvida kroz taj trans (vipassana, prajna), etickih i karakternih osobina, manifestiranih sposobnosti itd? Malo kombiniram tradicije i koncepcije jednostanosti radi, doduse.

S druge strane mozda je prosvjetljenje bas suprotno, mozda su budisti u krivu, a advaitini u pravu pa je prosvjetljenje intuitivna spoznaja vejecne unverzalne nepodjeljene i nedualne esencije atmana/parambrahmana, a ne nepostojanja ikakve esencije?

Ili su mozda u pravu teisticki dualisti pa je prosvjetljenje spoznaja da je su ove gornje spoznaje ogranicene i zamagljene te da ispod toga ipak postoji neovisna i odvojena Bozanska sustina sa kojom smo u vjecnom odnosu?

Sve te stvari su razicite i medjusobno suprotstavljene, ali jasne. Prosvjetljenje ne moze biti sve to ako zamisljamo da je neka konacna spoznaja jer svatko svoju, ali drugaciju spoznaju zmatra konacnom. Stoga termin uopce nema smisla i nema paralele u stvarnoj kontemplaivnoj praksi koja poznaje masu razlicitih stupnjeva kontemplacije i ciljeva iste, nema niceg univerzalnog sto bi se moglo svesti pod jedan termin.

to bi bilo samo neko umjetno umno ograničavanje, no svejedno oni s iskustvima znaju o čemu se priča.

Mozda. A;i je pozivanje na iskustvo takodjer cesto samo isprika za prikrivaje manjka kako znanja tako i ozbiljnijeg iskustva te ptrebe odrzavanja nedefinirano projektivnog sarenila. Vrlo je malo ljudi postiglo ozbiljnije rezultata bilo kojom duhovnom praksom, jos manje ih je kroz razlicite. Od onih koji jesu kroz razlicite imamo vrlo razlicite fidbeke koji dosta oslikavaju trenutne drustvene odnose, osoobna ocekivanja i karakter i slicno. Tako je nr Ramakrishna dosao do zakljucka kako je sve to isto (ali samo u teistickim okvirima, budizam ga je plasio, jainizam nije ni spomenuo, dakle one temeljne razlike pstojanja vs nepostjanja esencije se nije doticao - a sve vezano uz specificni povijesni trenutka potrebe za hindu univerzalizmom u vremenima budjenja nacionalnog duha i razvja komunikacije i razmjene ideja). S drge strane Aurobindo je razvio kompleksan sustav sa puno razlicitih stanja i kategorija realizacija u koje je uvrstio sve te razlicite prakse i tradicje i nije se nikakoslagao sa njihovim pojednostavljenim izjednacavanjem (no on je bio zapadno obrazovan, ukljucujuci Cambridge i ima filozofsku potdlogu) . Razni drugi povijesni pravci i misicni autori su rasili opet neke svoje sustave. Ocito ne postoji jedinstveost iskustva i ocito iskustvo nije jako objekivno i neovisno o ocekivanjima i projekcijama uma, za razliku od cistog razuma, odnosno logike, koja je matematicka i stoga neovisa o projekcijama i fantazijama.

Netko bez duhovnih iskustva ne može ni početi kontati duhovno pa da je pročitao i sve knjige svijeta o tuđim opisima duhovnih iskustva.

Netko bez zdravorazumskog logickog razmisljanja moze pokusavati zaobici svaki argument pozivanjem na neprovjerivo iskustvo.

Intelektualnost nema nikakve veze s duhovnošću niti se samo s intelektom može kontati duhovno,

Intelektualnost je temelj duovnosti i samo se cistim osobdjenim razumom neoogranicenim emotivnim impresijama i mentalnim fantazijskim projekcijama moze otkriti istina, stga je on najsnazniji duhovni instrument.

Eto vidis kako je lako tvrditi bilo sto, to tvrdnju ne cini istinitom.

Sto se duhovnog iskustva tice, ako ti je ono kriterij, ima sasvim dovoljno primjera gdje je postgnuto koristenjem intelekta da bi se "nadisao" isti. i u "mudrosnim" pravcima (jnana/advaita, djelovi budizma bilo sa razvijenim filozofskim pristupom bilo aforizicnim koanskim) bilo cak u devocijskim. I Plotin je filozofijom dozivio "misticno stanje", a ne zurenjem u svijecu, promatranjem daha ili zobanjem gljiva.

Dakle cak i ako je duhovno to neko iskustvo van racija moguce ga je njime postici, a niti ono ne negira racio. Stovise, ako je duhovno iskustvo u sukobu sa raciom ono je nuzno i uvijek u krivu. Jednako kao sto je duhovno iskustvo kako smo nastali od jednoroga, Adama i Eve, reptilijanskih vanzemaljaca ili nesto peto manje relevantno od cinjenicama i razumom potkrepljenih znanstvenih spoznaja. Bez kritickog filtera razuma svaka glupost koju um isfatazira se moze olako proglasiti duhovnom spoznajom i vjerovati u stogod, hvala bogu da smo se oslobodili takvih kamenodobnih plemenskih bauljanja po projekcijama vlastitih umova na koja se neki i dalje regresivno pokusavaju vratit.

niti će se ikad moći, prije svega duhovno je duboko osjećajno (ne emocije, one su samo kao neka površna reakcija), onaj tko duboko ne osjeti život je slijep za duhovno.

Onaj koji duboko ne osjeti je slijep za dubok osjecaj. Proglasenja toga necim duhovnim je cisto arbitrarno. Opet zato sto se tipicno za newage buckuris, kao i kod prosvjetljenja, duhovnost krosti u nedefiniranom i nejasnom znacenju, samo kao neka nejasna pozitivna asocijacija na koju cemo proicirati sto god zelimo da bi ono sto bi mi zelili da bude relevantno naizgled takvim cinili jednostavnom odokativni proglasavanjem "duhovnim". Tek tako, iz guzice.

[Bamakhepa]

Prosvetljenje je veoma jednostavna rec koja ukazuje na to da sto je bilo u mraku postaje osvetljeno i vidljivo.

Je, samo netko je u tom mraku vidio mrkvu, a netko stakora. SToga samo po sebi ne znaci nista i bolje je takve nejasne termine ne kroristiti jer je pitanje prosvjetljenje cega.

[Beyond Le Fov]

Ili je vidio isto pa samo opisao drugačije, a opisi su nebitni i srž viđenog se ne može izreći. To sve što si rekao je umno izvrtanje, klackanje po krajnostima i bježanje po sistemu struktura koje sprječavaju da se direktno vidi i osjeti, zna. Intelekt je instrument, instrument nije temelj ničega realnog, svakako ne duhovnog, nego je nešto što mjeri, opisuje i pomaže u izgradnji. Ja nisam ruke i noge nego su mi to instrumenti koje koristim, naravno ruke i noge su dio moje neraskidive cjeline.

Svaki trenutak je duhovno iskustvo onome tko je sviješću cjelina, a dešavanja su samo ples raznih sila. Um je neraskidiv aspekt cjeline ali njegove sile funkcija su suprotnost sili koja sve spaja u svijest, u prosvjetljenje, svijesti cjeline. Um cijepa cjelinu na najsitnije dijelove, prividno sve odvaja i razdvojeno krivo spaja, sažima, hladi i skamenjuje sve, pa tako i svijest čovjeka koja se tada poistovjećuje samo s najbazičnijim funkcijama tijela i od tuda u čovjeku sav nemir, sukob i sva disharmonija.

[AFX]

Prosvetljenje je veoma jednostavna rec koja ukazuje na to da sto je bilo u mraku postaje osvetljeno i vidljivo.

Je, samo netko je u tom mraku vidio mrkvu, a netko stakora. SToga samo po sebi ne znaci nista i bolje je takve nejasne termine ne kroristiti jer je pitanje prosvjetljenje cega.

Možda bi se moglo definirati to na jednostavniji način..nešto kao mogućnost osobe da vidi kroz sranja.

[mucak]

Prosvetljenje je veoma jednostavna rec koja ukazuje na to da sto je bilo u mraku postaje osvetljeno i vidljivo.

Je, samo netko je u tom mraku vidio mrkvu, a netko stakora. SToga samo po sebi ne znaci nista i bolje je takve nejasne termine ne kroristiti jer je pitanje prosvjetljenje cega.

prosvetljenje covekovo o kojem govorim sto je ocigledno a ne o mrkvi.

[Bamakhepa]

Ili je vidio isto pa samo opisao drugačije, a opisi su nebitni i srž viđenog se ne može izreći.

Tesko, svi koji pokusavaju dokazati tako nesto nuzno iskrivljuju da bi ugurali u sliku koju zele promovirati.

Npr povijest rane mahajane i madhjamake (vjerojatno najutjecajniji pravac mahajana budizma) je cijela u direktnom dialoskom sukobu sa esencialistickim tradicijama hinduizma i pseudo-esencialistickim ranog budizma (sarvastivada).

Uredno se u newage krugvima javljaju pojedinci koji tvrde da je sve to isto i da je Nagarjunina shunyata u stvari isto sto i impersonalno advaitinsko-upanisadsko sebstvo, to je svojevrstan tend u tim krugovima (zadnji puta sam vidio na nekom letku intenziva prosvjetljenja ili tko nesto)

Medjutim, to je potpuno besmislena tvrdnja za bilo koga tko je procitao ista od Nagarjune i rane madjamake (kasnije, posebno u Kini i nekim Tibetskim pravcima dolazi do promjena i u nekim grupama esencialistickog tumacenja sunjate, cesto zbog gresaka u prevodu, resemantizacije kroz lokalne religije itd).

Naime shunyata u Nagarjuninom/madjamickom tumacenju oznacava upravo nepostojanje nikakvih esencija/apsoluta i Nagarjuna vrlo izravno upozorava kako se nesmije od iste praviti apsolutna realnost i kako sama sunjata takodjer nije apsolut, te kako je jedini apsolut taj da apsoluta nema (Shunyata je i sama prazna, kaze), odnosno kako se radi o epistemioloskoj, a ne ontoloskoj dimenziji.

Stoga je tvrdnja kako je realizacija shunyate kroz jhane i vipassanu/prajnu ista realizaciji atmana kroz samadhi, kako je Nagarjuna istovjetan Gaudapadi ili Ashtavakra istovjetna Vimalakriti sutri teski nonsens kakav dolazi uglavnom iz pera ljudi sa debelom osobnom agendom. To rade na dva nacina:
1 - selektivni odabir izvora (pa recimo vise kroste ove kineske resemantizirane izvore sa esencialistickom notom iz perspektive mjesavine jogacare, taoistickih, animistickih i drugih utjecaja, dok ignoriraju izvorne madjamicke od kojih taj pojam i dolazi, ali koji agendi ne odgovaraju)
2 - ignoriranje icega i nepoznavaje icega vec cisto izvlacenje iz guzice s obzirom da ciljana publika ionako nema pojma o icemu pa im se moze prodati bilo sto

Otprilike kao da kazes kako Dawkins i neki krscanski apologeta tvrde isto. Radi se diametralno suprotstavljenim stvarima, a tu sam jos kao primjer uzeo dva pravca razlicitih indijskih koja iznimno jedan na drugog utjecu na puno razina (za razliku od recimo teravada budizma i Sri Vaisnavizma). Gaudapada koji je poceo reformaciju hindu advaite je bio pod prilicnim utjecajem madjamake, ali je dao tu egzistencialisticku notu i time stavio u direktnu opreku, a da ne govorimo kako su se rani advaitini skolovali u budistickim samostanima i kako je redovnistvo/sanjasa modelirano po budistickom uzoru...

Uopce ne postoji tako jasna podjela izmedju filozofije i iskustva i uopce ne postoji takva slicnost izmedju bilo filozofije bilo iskustava razlicitih tradicija. Vjerojatno zato sto ocekivanja (set i setting, jel) uvjetuju iskustvo u velikoj mjeri, sto znaci da filozofija prethodi mistici, a ne obratno.

No kako bilo ocito je iz gore navedenog kako su ove univerzalisticke price alternativne pop duhvnosti opet neke iz guzice izvadjene tvrdnje bez ikakve osnove i suvislog argumenta.

“Off Topic”

To sve što si rekao je umno izvrtanje, klackanje po krajnostima i bježanje po sistemu struktura koje sprječavaju da se direktno vidi i osjeti, zna.

To sto si rekao je samo slijepo djeljenje etiketa, bauljanje po osjecajima i sprjecavanje da se istina vidi i zna.

[Bamakhepa]

Prosvetljenje je veoma jednostavna rec koja ukazuje na to da sto je bilo u mraku postaje osvetljeno i vidljivo.

Je, samo netko je u tom mraku vidio mrkvu, a netko stakora. SToga samo po sebi ne znaci nista i bolje je takve nejasne termine ne kroristiti jer je pitanje prosvjetljenje cega.

Možda bi se moglo definirati to na jednostavniji način..nešto kao mogućnost osobe da vidi kroz sranja.

To sto vidi kroz sranja je kriticki um i zivotno iskustvo, prije nego iracionalne projekcije "duhovnog" uma