Vasi pogledi na unistenje i smisao smrti ?

Proširimo horizonte
Avatar
mucak
rank4
Postovi: 136
Pridružen/a: 24.01.2012, 12:30
Zahvalio/a: 29 puta
Prim. zahvala: 58 puta

Re: Vasi pogledi na unistenje i smisao smrti ?

PostPostao/la mucak » 25.02.2017, 19:44

eh kad bi ljudi voleli sebe celokupno, kakav bi ovo svet samo bio, kad nebi mrzeli sebe i svoj takozvani ego i kad nebi nastojali da ga unistimo, samim tim stalo bi svo unistavanje ove planete odma, jer sve proizilazi iznutra, hocu se resit samog sebe jer nisam zadovoljan sobom svojim egom i to se reflektuje na celi svet i dobijes planetu zemlju, sto ego mora umreti ? zasto sakakatimo sebe, zar je to lakse nego se prihvatiti onakvim kavki jesmo ?

zasto uopste obazirati toliku paznju na postojanje ega ?

meni to deluje kao jos jedno upiranje prstom u nekog i govoreci nisam "ja" kriv ego je kriv on je kriv politicari su krivi, djavo je kriv ego je kriv,....
ego je odlicno smisljen koncept kako bi se zamazali i opravdali sebe, jer i ako uradis bilo kakvu glupost nemoras to priznat, to je samo ego a ja sam izvan,

celina smo, vec sam mozda ovo reko al evo ponovicu jednako smo zavrsetak nokta na nasem malom prstu koliko smo i sama srz naseg bica jednako smo telo dusa i um kao i sve izvan i iznutra, treba samo prestati rasklapati stvari u beskonacnost, prstat zumirat u mirkoskopiju, to smo sto smo bez da se tu ima ista oduzet ili dotad jer svi brojevi idu ka beskonacnosti a to sracunati samo crpi ogromnu kolicinu energije.

Ego nepostoji, ako neko misli suprotno nek iznese jedan jedini dokaz postojanja ega.

dualnost sa sobom nosi sve te konflikte dobra i zla reale i iluzije, sve je iluzija i sva iluzija je realna, da bih kao ljudi preselili svoju svest u ono ka cemu tezimo svatanje sveta kao ne dualnog, i samim tim nedeljivim bilo kojim brojem je potrebno, samo trebamo prestat seci sebe i sve oko sebe da bi bilo mira, ostalo je sve nebitno i dogadja se prirodno ako ga nesecemo.
ko smo s?ve mi?r
Avatar
Beyond Le Fov
Moderator
Postovi: 2046
Pridružen/a: 06.02.2010, 21:48
Zahvalio/a: 358 puta
Prim. zahvala: 1143 puta

Re: Vasi pogledi na unistenje i smisao smrti ?

PostPostao/la Beyond Le Fov » 25.02.2017, 21:35

mucak je napisao/la:zasto uopste obazirati toliku paznju na postojanje ega ?

Neki smatraju egom ili čak to stavljaju pod pojam ukupan um, kao neku vrstu smeća psiholoških energija, u smislu potonulih emocija koje nisu probavljene, suvišnih informacija koje nisu povezane s cjelinom, pokidano i izolirano svašta nešto što predstavlja teret životu okupacijom tijela. Pa u tom smislu kad govore da treba ego uništiti misle na smeće razgraditi. Nije isto uništavati osobnost ili razgraditi neprobavljeno, život je konstantna izgradnja i razgradnja, transformacija. Kako će svijest u tijelu o ićem drugom biti svjesna ako ima gomilu smeća natovarenog na nju, bit će svjesna samo tog smeća koje je sprječava da vidi cjelinu i da ego ne treba sve sjeći i krivo spajati kako bi došao do razumijevanja cjeline nego sebe čistiti i time život osloboditi.
It is no measure of health to be well adjusted to a profoundly sick society.
It is only with the heart that one can see rightly; what is essential is invisible to the eye.
Avatar
mucak
rank4
Postovi: 136
Pridružen/a: 24.01.2012, 12:30
Zahvalio/a: 29 puta
Prim. zahvala: 58 puta

Re: Vasi pogledi na unistenje i smisao smrti ?

PostPostao/la mucak » 25.02.2017, 22:15

da kontam ja to, uzmes se cistit od nepotrebstina razgradjivat i gradit se i unapredjivat, to je ono sto nas ispunjava jel.To je jedna sasvim realna perspektiva stvari.

Al vid, postavimo to sad ovako, ako uzmes svhatat da imas problem, fokusirat problem i fokusirat se naresenje problema, ili ti ciscenje govana, konstantno ukazuje na to da je problem glavni subjekat naseg fokusa, cistili ga il ga pravili on je tu i dok god nas um drzi fokus na njemu ciscenje traje i problem ostaje.Tak da takvo vidjenje stvari mogu videt kao mentalno obolelu osobu koja konstantno cisti svoj stan, ima specijalan naziv za tu vrstu poremecaja nemogu se setit sad, al pojenta je da je vidjenje problema i necistoce samo jedna tacka percepcije iz koje gledamo, i iz te tacke expanzija nase svesti krece se linearno u jednom pravcu, u prevodu na moj jezik reko bi da to nevodi nikuda cak i da je to totalno prociscenje u beskonacnosti vremena, mi tog vremena nemamo a bolest ide u perfekcionizam i vidimo sve vise i vise necistoce i problema sa nama samima koliko god bili cisti a imamo ovaj jedan zivot i njega istovremeno zelimo zivet.

No, zelim samo ukazati na metodu, na spoznaju o ne osudjivanju stvari, jer ako kazem da je ovo ili ono problem ili ti necistoca ja sam vec u startu stavio sud na ono sto jeste, u ovom tekstu zeli naglasiti da samim aktom sudije sami sebe stavljamo u okove, danas mislimo da je nesto cisto sutra ga vidimo kao necisto i konstatno izbegavamo videt celinu, vidjenje je svatanje nas sud je nepotreban i nema bas nikakvu moc nad realnoscu.
Sami sebi govorimo sta je ispravno a sta neispravno, ili ako nemamo sebe slusamo sta nam drugi govore ili podsvest kolektiva ukazuje na to.

ali sta je sloboda ? kako mozemo biti slobodni i istovremeno osudjivati sami sebe ?

postoji li neka druga mozda metoda za zivot ? vanvremenska ? disciplina koja od nas nezahteva striktna pravila ponasanja kako bih smo produbili nasu svest ?
da bih se gradili i razgradjivali potrebno je trcati u svim pravcima, ako bih smo se kretali u svim pravcima istovremeno kao sto to univerzum cini to je paramatman.


zar nedeluje da kolko god se na jednu stranu cistimo na drugu se prljamo, i da sa prljave strane cista izgleda prljavo i da to sve ide nikud ?

realnost je zvuk sa svim svojim tonovima i mi ih kroz nasa cula percepiramo a nasim umom osudjujemo, na prijatna neprijatna itd, ali sama srz realnosti nema nikakve veze sa nasom osudom ona zvoni pa zvoni kako joj se god oce, nasa patnja usko je vezana za nasa ocekivanja i nasu osudu realnosti.

da bih se oslobodili trebamo izaci iz cula i iz uma, nemamo mi sta prosvetliti sve je tama/svetlost istovremeno ili sve samo jeste, jasno mogu videt da ono kako ga mi nazovemo nema nikakav uticaj na samo postojanje, ima samo uticaj na sopstveno svatanje stvari.A sopstveno svatanje stvari je put u oslobadjanje, a za oslobadjanje je potrebno prvo prestat sudit.

Samo posmatrati, videti ali ne umom, kao da ga prvi put vidimo i da smo sledeci momenat nestali u bestrag, tago sagledavati realnost iz momenta u moment.Sve ostalo mi deluje kao hrcak koji trci u svom krugu i za celi svoj vek nikuda nestigne iako se jako trudi da dobro trci, svi spisi koje sam dosada procito od drevnih vremena do danasnjice, i koje smatram za korisne ukazuju na oslobadjanje iz samsare i kruga zivota i smrti i odkazak u vecnu slobodu koja je vanvremenska i sve sto mi mozemo u krugu vremena uraditi nema dodirnih tacaka sa tom slobodom.Sloboda postoji ali smo joj mi okrenuli ledja, ovaj zivot nije priprema za slobodu ili drugi zivot ili drugu platformu, ovo je ultimativna platforma svog postojeceg zivota odjednom.
ko smo s?ve mi?r
Avatar
Beyond Le Fov
Moderator
Postovi: 2046
Pridružen/a: 06.02.2010, 21:48
Zahvalio/a: 358 puta
Prim. zahvala: 1143 puta

Re: Vasi pogledi na unistenje i smisao smrti ?

PostPostao/la Beyond Le Fov » 26.02.2017, 02:16

Čišćenje je spontana transformacija ako nije blokirana, a um itekako utječe na tokove energija unutar tijela na mnogim razinama. Tijelo konstantno čisti sebe, da to ne radi umrlo bi. U probleme se može zaglaviti isto koliko i od njih skrivati i negirati, a može ih se i po putu riješavati i tako vještinu kroz razumijevanje graditi, jer bez vještine i znanja ne može se ni nogu pomaknuti ili bilo što izraziti. Problemi nas razvijaju i daju smisao mnogim funkcijama u tijelu, da raste u vještini i izražaju. Instinktivna reakcija psihe-tijela na mnoge stvari moglo bi se smatrati osuđivanjem, ali je zapravo ljubav prema sebi, tijelo voli sebe, svoje energije, brani se kroz imunitet na svim razinama. Ego je psihološka preslika funkcija fizičkog tijela, jedno ide s drugim kao software s hardwareom. I onda kad ne sudim umom reagiram u smislu spontanih otpora, pokušaja prerade, usklađivanja, izlučivanja i sl. Ako pustim psihu na miru u meditaciji automatski počne sebe čistiti, ide sve dublje i sama izvlači sve zaboravljene potisnute energije. Defragmentacija je spontana ako je potencija života jača od blokada uma.
It is no measure of health to be well adjusted to a profoundly sick society.
It is only with the heart that one can see rightly; what is essential is invisible to the eye.
Avatar
mucak
rank4
Postovi: 136
Pridružen/a: 24.01.2012, 12:30
Zahvalio/a: 29 puta
Prim. zahvala: 58 puta

Re: Vasi pogledi na unistenje i smisao smrti ?

PostPostao/la mucak » 26.02.2017, 09:52

pa da pojenta je da sve ide samo prirodnim tokom, a ne nasilno ciscenje, ili ti fokusirat ciscenje.Sa energijom sad cu ja da ga sredim.Verujem da se time samo dalje uprljamo
Ja ne poricem postojanje izgradnje i degradiranja, sam to su spontani procesi i jest cilj oslobodit sebe u mir, meditaciju i onda se sve to samo desava.
A da bi se to desilo potrebno je posmatrati bez osudjivanja.Videti sofver i hardver kao totalno bice ni nepokusavati razdvojiti ga na bilo koji nacin.

Rekao bi da taj problem treba resavati iskosa, a ne direktim fokusom na prociscenje, i resavanje problema, umesto fokusirat sebe umom na ciscenje, pronaci metodu koja nije tako striktna, a ipak zabavna i delotvorna, pronaci nacin na koji se igramo kroz sve to jer ako sve svatimo previse ozbiljno to je vec samo po sebi velik problem i pritisak raste.U momentu kad iz naseg uma pustimo problem i prljavstinu prociscenje nastaje, a to iz mog iskustva se najcesce dogadja kroz igru de moja namera uopste nije bila da se tako nesto dogodi.
ko smo s?ve mi?r
Avatar
antoniopavaroti
rank14
Postovi: 1030
Pridružen/a: 13.11.2013, 22:49
Zahvalio/a: 358 puta
Prim. zahvala: 330 puta

Re: Vasi pogledi na unistenje i smisao smrti ?

PostPostao/la antoniopavaroti » 26.02.2017, 12:05

[quote="mucak"]da kontam ja to, uzmes se cistit od nepotrebstina razgradjivat i gradit se i unapredjivat, to je ono sto nas ispunjava jel.To je jedna sasvim realna perspektiva stvari.

Al vid, postavimo to sad ovako, ako uzmes svhatat da imas problem, fokusirat problem i fokusirat se naresenje problema, ili ti ciscenje govana, konstantno ukazuje na to da je problem glavni subjekat naseg fokusa, cistili ga il ga pravili on je tu i dok god nas um drzi fokus na njemu ciscenje traje i problem ostaje, al pojenta je da je vidjenje problema i necistoce samo jedna tacka percepcije iz koje gledamo, i iz te tacke expanzija nase svesti krece se linearno u jednom pravcu.

Kad kažem Um ,Ego , prvenstveno mislim na Stvarnost koja nas sačinjava , dakle na subjektivno poimanje nas samih koje se konstituira kroz posmatranje vanjskog , za mene je ego "ja" , ono što mi mislimo da jesmo za nas same . "Ja" sam ovakav i onakav.. " Ja " je balon u kojem mi živimo , film koji mi jesmo i u kojem mi učestvujemo poput glavnog glumca a istovremeno nesvjesni da je glavni glumac samo maska , persona i da je film samo film na platnu koje mi zovemo Stvarnost ." Iz te tacke expanzija nase svesti krece se linearno u jednom pravcu"...kao što i sam veliš , nema povratka ka posmatraču , odnosno nema svjesnosti posmatrača. To je naš san..mi smo spavači ...i mada mislimo da smo svjesni i da ne spavamo .
Zadnja izmjena: antoniopavaroti, dana/u 27.02.2017, 04:18, ukupno mijenjano 1 put.
" Ako želiš pobjediti ..ne smiješ izgubiti"
Avatar
AFX
Moderator
Postovi: 1230
Pridružen/a: 13.01.2013, 21:34
Zahvalio/a: 289 puta
Prim. zahvala: 314 puta

Re: Vasi pogledi na unistenje i smisao smrti ?

PostPostao/la AFX » 26.02.2017, 19:09

Kako vam se daaaa..kako vam se da pobogu toliko filozofirati..
Svi moji postovi su izmišljeni tj. nemaju veze s stvarnošću i sve napisano je priča koja nema nikakve veze s stvarnim događajima i osobama.

"This is the biggest joke, I've ever played on ourselves"
Avatar
mucak
rank4
Postovi: 136
Pridružen/a: 24.01.2012, 12:30
Zahvalio/a: 29 puta
Prim. zahvala: 58 puta

Re: Vasi pogledi na unistenje i smisao smrti ?

PostPostao/la mucak » 26.02.2017, 19:48

antonio, slazem se na vecinu onog sto si napisao, menje vise nije ni bitno cija je ruka pisala, znacaj pridajem energiji koja je protekla kroz ruku mnogo vise.
al idalje nevidim apsolutno nikakvu problematiku u vezi ega i u vezi toga da mi nemozemo biti slobodni upravo u ovom zivotu, takodje nevidim nikakav evidentan dokaz da bilo koji drugi zivot postoji osim samo ovaj i samo sad i da sloboda moze biti postignuta samo sad ili ne postignuta.Ustvari mi vec jesmo slobodni sve sa nasim egom,pitanje je samo individualna osveshcenost slobode, istnija jeste da mozemo radid ama bas bas sve sto mozemo zamisliti a sto vise bi mastali mastali bi sve vise sto je matematicki svakako vodi u beskonacnost.

ako zelimo iskoraciti iz kruga samsare koji smo sami stvorili nasom mastom sve sto je potrebno da promenimo nase mastanje i vidimo sebe kako smo lepo lagano samo iskoracili iz kruga, samom svojom namerom ceo univerzum istovremeno se transformise u produkt nase maste, bez obzira na nasu osvescenost o tom procesu.

Mozemo filozofirati zato sto kroz filozofiju u sadasnjem trenutku izgradjujemo celokupan univerzum, moj "ego" je centar celog postojanja i tvoj "ego" (ako smo ga vec uzeli tako zvat) je centar celog postojanja,kao sto je i kolektivni "ego" ili bilo koja druga tacka za koju mislimo da je izvan nas, i ta matematicka jednacina jeste paradoxalna ali pouzdano znam da je takva upravo zbog sposobnosti posmatranja(pritom netrazim od nikog da se klanja tome)

postavio bi jos jednu ovako tematiku
recimo sagledat svet iz ugla iz kojeg je bog ili kako god ga zelimo uzvisit ili svhatit braman suprime reality ili suprime suprime suprime reality ili beyound suprime reality ili tak ici sa raznoraznim nazivima do ko zna kojeg stupnja kao da postoji vrhovni i najnizi stupanj bilo cega, jasno nam je kroz fraktalnu geometriju da su sve srazmere besmislene pa tako i sama srazmera realnosti koja samo po sebi nemoze biti suprime

no ono sto zelim reci je da ta realnost koja se stvara sama iz sebe, jer jelda nemozemo odgovoriti drukcije na pitanje ko je stvorio boga ili vrhovnog boga, no da je on sam sebe stvorio bio on lican ili bezlican i bez forme cak i da se nikad nije stvorio u bilo kakvoj formi mogu uzet rec bog za tu neku vrstu izvorne energije ili cega god, ime u ovom slucaju meni licno nema nikakav znacaj.

sada kada pricam o takvoj vrsti boga koji je moguce stvorio i nas same, ili smo se mi sami stvorili ali sagledat to iz ugla da nema ni veze,
sada pitanje moje je: zasto bi takva energija sa takvim sposobnostima bezgranicnim stvorila bilo sta sto ima granicu ? zasto bi bog stvorio coveka koji je ogranicen u ovom zivotu da nemozi biti sasvim sposoban ? zar bi se takav bog plasio bilo cega kad vec ima apsolutnu moc kreacije, zar nije logicno da svoj svojoj kreaciji daje apsolutno moc istu onakvu kavku i sam poseduje ?
zar nije logicno da kad dva coveka imaju sex rodi se treci covek ? zasto onda bog nebi rodio boga ? zasto coveg nebi bio bog ? koga bi covek kao bog mogao da ugrozi ?

ako je covek bog zasto sebi zeli reci da nije slobodan ? zasto covek sebi zeli reci da njegova osobitost, karakterne osobini, ego ga sputavaju u slobodi ? zasto isti taj covek sebi nemoze reci JA sam slobodan sa sve svojim egom ? jer ako je bog koji stvara recima zvukom, onda sve sto je potrebno je reci i ono ce se ostvariti sta god to sta god covek kaze iz ove perspektive postaje suprime reality,

i zato filozofiramo filozofija je jedana od metode igre kroz koju se oslobadjamo, jedna od metode gradjenja realnosti, jedna od umetnosti koja je direktna expresija duse
filozofija nemoze biti pogresna, kao sto slika nemoze biti pogresna kao sto pesma nemoze biti pogresna kao sto bilo koji vid umetnosti nemoze biti pogresna moze da nam se svidja i da nam se ne svidja.Kroz nju mozemo da pronadjemo delove sebe ili da se uopste ne pronadjemo, a da se pritom pronadjemo u umetnosti neke druge individue.Ili u sopstvenoj imetnosti.

vrhovno svatanje i najvisi stepen moje idividualne filozofske mudrosti je momenat u kojem sam svatio da mozes kako hoces, ali da moras i da to i da kazes.
ko smo s?ve mi?r
Avatar
antoniopavaroti
rank14
Postovi: 1030
Pridružen/a: 13.11.2013, 22:49
Zahvalio/a: 358 puta
Prim. zahvala: 330 puta

Re: Vasi pogledi na unistenje i smisao smrti ?

PostPostao/la antoniopavaroti » 26.02.2017, 21:15

AFX je napisao/la:Kako vam se daaaa..kako vam se da pobogu toliko filozofirati..


Ti samo reci ako ti smeta.... :-o
" Ako želiš pobjediti ..ne smiješ izgubiti"
Avatar
Beyond Le Fov
Moderator
Postovi: 2046
Pridružen/a: 06.02.2010, 21:48
Zahvalio/a: 358 puta
Prim. zahvala: 1143 puta

Re: Vasi pogledi na unistenje i smisao smrti ?

PostPostao/la Beyond Le Fov » 27.02.2017, 14:14

Iza dualnosti čovjek je korijen, deblo i krošnja, sve u isto vrijeme i po svakom nivou posebno, ali u dimenzijama dualnosti mora plesati po njihovom toku kao što cvijet treba vremena i uvijete dualističnih odnosa da procvjeta i da plod. Dali se na vrh krošnje dođe vještinom penjanja ili sječom stabla, uništavanjem psihe/tijela ili njihovom izgradnjom. I kad se dođe na krošnju dali korijen i deblo nestaju? Kako mogu voljeti ako u životu nikada nisam bio voljen? Kako mogu znati što je božanska ljubav ako nikad nisam volio ni nečije osobine tijela. Kako da osjećam drugo biće kao dio sebe kad ne osjećam ni sebe kao sebe. Kako da vozim auto s podignutom ručnom kočnicom. Kako razlikovati nečije riječi pisane iz iskustvenog doživljaja od onih pisanih na temelju učenosti iz knjiga i mašte? Jel itko ikad imao samo objektivno iskustvo bez primjese subjektivnog ili samo subjektivno iskustvo koje nema primjese objektivnog. Kako može postajati kolektivno bez individualnog ili individualno bez kolektivnog. Jel se može imati samo spolne organe bez srca i mozga, ili tijelo bez stanica? Kako mogu biti svjestan ičega bez energije ili plesati s nečim s čime nisam u rezonanciji. Zašto bi uopće težio k više svijesti ako me i ovo malo svijesti koliko imam psihički uništava pa moram piti alkohol da bi uopće podnosio život, a ideja vječnog života i da smrt uopće ne postoji zato me najviše užasava. Što je individua bez različitosti u kolektivu. Kako da prema životu osjećam nešto više od depresivnog ništavila, jel ima metoda?

slika
It is no measure of health to be well adjusted to a profoundly sick society.
It is only with the heart that one can see rightly; what is essential is invisible to the eye.

Natrag na “Putovanje u središte uma”

Online

Trenutno korisnika/ca: Nema prijavljenih korisnika/ca. i 1 gost.