Beyond Le Fov je napisao/la:Paramatma. Zašto "ja" misli da nije on sam taj život nego netko tko život posjeduje i bira? Ako iza lažnog ega "ja" jest život onda kako da bira išta manje od sebe, i tko je taj onda koji bira nešto manje od života? Kako imati iskustvo u kojem svijest nije prisutna ili biti netko gdje svijesti nema, biti netko što nije živo i život?
ja misli da on nije taj zivot zato sto zivot nemisli nego jeste, a ja je kao maska koju zivot nosi,i dok je zivot svestan sebe i maske, maska poistovecuje zivot sa sobom i nije svesna zivota.Ja nemoze da bira,jer nebira maska ko ce da je nosi i kako nego onaj sto nosi bira masku, ja cak ni ne postoji, ja je ljudcka izmisljotina, taj sto bira nesto manje od zivota je sama maska, mrtav predmet koji bira samog sebe.Svest je uvek prisutna ali personalno iskustvo moze zanemariti prisustvo svesti, svest je izvan, ali nisu svi svesni svesti, iako mogu imati misli, to nije svest, bar ne svest na koju ja mislim u ovom kontextu.
iako je ne moguce imati iskustvo u kojem svest nije prisutna, moguce je imati iskustvo nesvesno svesti.
jer svest zadrzi sva iskustva a sva iskustva nesadrze svest, isto kao sto su pecuke gljive, ali gljive nisu pecurke, postoji neki prirodan redosled stvari.
Kada se nadjemo izmedju izvota i smrti i biramo zivot pored nagona za zivot, uglavnom imamo svoje personalne razloge za to, u ovom konextu koristim zivot kao fizicko postojanje jedne persone na ovoj planeti, ali opet smatram da personalni razlozi za zivot neodlucuju o samom izvotu i smrti kakve god misli mi imali o tome.Mislim da je uticaj persone na realnost mala, tu smo u obliku ja da bi prisustvovali, i kad dodje momenat paramatman skine masku baci u smece i krece show a do tada film jos nije ni poceo i masa gricka semenke i ceka da se ugase svetla.
e sad ima tu dosta paradoxa, i paradox je granica koju ljucki um vidi kao granicu jer ima izuzetnih poteskoca da se suoci sa ogromnim brojem paradoxa koju relanost nisi sa sobom. razibjanje paradoxa moze se poceti kao cist uvid u to da 1+1 nisu 2 i tak razbijati dalje ljucki izmisljene koncepte, sam prolaz i svatanje paradoxa iziskuje rad i ucenje kao i u matematici
tak da treba bit obazriv i necekati puno jer film mozda nikad nece ni poceti a semenki ce ponestati brzo
(u prevodu ja nevolim bioskop )
meditacija na smrti, i poistovecivanje sebe sa ralnoscu, sa srzi zivota i svega postojeceg, aktivno ne vidjenje granica izmedju sebe i svega postojeceg, ne vidjenje sebe, samo prisustvo bez ja. dugme za pocetak filma.
i da onda pauza prosla naravno uzmes masku pokupis nakon sto si se umio i nastavis furat dalje netripovat da si maska jer postane jako tesko.I moz glumit sta oces jer umetnost drame i jest u tome da glumac sebe poistoveti sa ulogom u potpunosti onda kazemo uf al ga je odglumio svaka mu cast
tak i mi nase zivote zivimo i glumimo i bavimo se umetnoscu, koja je sama expresija duse, al treba napravit pauzu odmorit malo umit se pa opet, jer zivot kao takav kakavim ga ja vidim je sama igra a uloge su zive dok ga igraju.